Piše: M. VIDOVIĆ

I sada nakon dvadeset i četiri godine  ne mogu prežaliti što „Basdans“ apsolutnu pobjedu na omladinskom festivalu u Subotici, nije okrunio izdavanjem ploče. Vjerujem da ovo mišljenje  dijeli  i većina Banjalučana koji su tih godina bili (ne)posredni  sudionici banjalučke rok scene, a kojoj su sarajevski, zagrebački i beogradski kritičari, davali priličan medijski prostor.

Sarajevskom rok kritičaru Ognjenu Tvrtkoviću nije bilo teško da sjedne na voz i dođe u Banja Luku, posluša i pogleda nastup ovdašnjih bendova, pa se noćnim ili jutarnjim vozom vrati u Sarajevo, a osvane u "Našim danima", "Venu" ili nekom drugom listu prigodan tekst. Mada poznat kao kritičar koji je mnoge bendove u startu znao 'sasjeći' (nije se ustručavao i da pred  TV kamerama i Goranom Bregovićem podere omot najnovijeg albuma "Bijelog dugmeta"), Dragan Kremer, beogradski novinar bio je 'slab' na banjalučke bendove. Legenda kaže da je Kremer, kao prvi čovjek festivala "Subotica 86", 'omogućio' pobjedu  "Basdansu" u Subotici?! Predviđeno je da "Basdans" nastupi na festivalu u revijalnom dijelu programa, no kako je u finalnoj večeri 'zafalilo' bendova iz BiH, Kremer odlučuje da  "Basdans" ide u finale.

U vrlo jakoj konkurenciji (nastupili Psihomodo Pop, Van Gog, Ogledala, Fit), "Basdans" osvaja prvo mjesto. U  istoriji ovog festivala ostaće upisani kao apsolutni pobjednici osvojivši sve tri nagrade stručnog žirija, publike i akreditovanih novinara. Niko nikada to nije ponovio.

Međutim, ma koliko se upinjali, trudili i potezali brojne veze...

Bio sam svjedok kada je jedan beogradski novinar bukvalno preklinjao muzičkog urednika da samo presluša demo snimke nekoliko banjalučkih bendova. Većina 'odgovornih'  diskografija šansu je davala raznoraznim 'klocevima', čija je 'prednost' bila u tome što im je domicil bio jedan od većih gradova u tadašnjoj državi.

Ipak, i pored antisluhista koji su nosili 'titulu' muzičkih urednika, banjalučki bendovi i muzičari nisu se predavali. Između ostalog "Dinar" je uspio objaviti ploču "Kad dinar dođe na vlast" za zagrebačku kuću "Suzi", a njihovim primjerom krenuo je i "Radio", pa je svjetlo dana ugledao album "Konje ubijaju zar ne"... Prije toga ove dvije grupe imale su zapažene nastupe na tada značajnoj Gitarijadi u Zaječaru.

A nešto mlađi bendovi (po godinama) znali su očitati muzičku lekciju kolegama iz drugih gradova i na pomenutoj gitarijadi, ali i na brojnim takmičarskim okupljanjima tzv. demo bendova, poput "Nove nade, nove snage" u Sarajevu. Iako bi trebalo vremena i prostora sve nabrojati, neka mi bude dozvoljeno (neće mi zamjeriti ostali), ali pomenuću primjer grupe "Strogo povjerljivo". Pobjedili su u Sarajevu na festivalu "Nove nade nove snage", učestovali na brojnim gitarijadama po bivšoj Jugoslaviji, a onda 1987. godine uzeli su učešće na "MAK festu" u Skoplju, jednom od najvećih jugoslovenskih festivala zabavne muzike. Zanimljivo je da su bili jedina do kraja neafirmisana, pa ako hoćete i anonimna grupa, među učesnicima kao što su bili Kemal Monteno, Meri Cetinić, Maja Odžaklijevska, Marina Perazić…

Istina, i pored gore navedenog, ne može se zanemariti činjenica da je bilo  muzičkih urednika koji su imali sluha za ono što rade banjalučki bendovi. Nisu izostali pozivi za nastupe u tada gledanim "Nedeljnim popodnevima", raznim TV emisijama koje su tretirale pop-rok muziku u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu…

Tih godina jedna od najpopularnih emisija bila je "Rok-oko" u produkciji Televizije Sarajevo. Kako i zašto su se u ovoj medijskoj kući odlučili da jednu emisiju posvete banjalučkoj sceni, ni do danas nije jasno.

Emisija, odnosno svi spotovi snimljeni su u Banja Luci. Učestovali su "Basdans", "Radio", "Dinar", "Irena", Dubravko Pavlić-Dube, a kako je to izgledalo, možda najbolje svjedoči, ono što je u knjizi “Uzbluz”, napisao poznati muzičar Zlatko Bašić-Caja, u to vrijeme  član  grupe “Dinar”:

"…U grad tada dolazi Ibrahim Ganović, sarajevski režiser, da za sarajevsku emisiju 'Rok-oko' pravi prikaz banjalučke rok scene… Preslušavajući pjesmu "Jedan, dva, tri" režiser Ibrahim dolazi na ideju, da cijela emisija bude štosa mjuzikla 'Kosa'… Spektakularno! Ta je emisija od Banjaluke tada napravila centar progesivnih tokova muzike cijele Juge. Glavni gradovi su u to vrijeme, bili sustali…".

Koliko sjećanje služi autora ovoga teksta, "Basdans" je snimano spot na bini ispred robne kuće "Boska", "Radio" je to odradio u parku "Mladen Stojanović", dok su "Irena" i Dubravko Pavlić-Dube to uradili u Kastelu. Nažalost, ne sjećam se gdje je "Dinar" snimao...

Ali, da se vratimo na nešto što je po mišljenju mnogih, pa i mene lično davalo jednu specifičnu draž banjalučkoj pop-rok sceni osamdesetih godina prošlog vijeka. I pored određenih problema (ponajviše sa opremom i prostorom za vježbanje) banjalučki bendovi imali su veliku želju da sviraju i nastupaju.

Sviralo se na svim mjestima gdje je bilo struje i mogućnosti da se postavi kakva takva bina. I  danas, nakon toliko godina čujem ove riječi, koje često izgovaraju nekadašnji banjalučki muzičari. Sviralo se i nastupalo po mjesnim zajednicama, osnovnim i srednjim školama, fakultetima, na otvorenom i zatvorenom kada su se dočekivale Štafete mladosti, značajni istorijski datumi… Kasnije se prešlo svirati u diskoteke, muzičke klubove, dvorane…

A o tome gdje sve sviralo, obećavam, u narednom nastavku ove rubrike...

(BLIN)