U noći 6. aprila 2009. jak potres razorio je talijanski grad L’Akvilu, usmrtivši 308 građana i ostavivši 70 hiljada stanovnika bez krova nad glavom. Tada je L’Akvila bila “samo” prirodna katastrofa.

Ali, u narednih 12 mjeseci grad i njegova nesreća mutirali su u jedan od najvećih skandala Italije. A taj skandal dospio je u žižu zahvaljujući dokumentarcu “Drakvila - Italija koja se trese” , koji je danas prikazan u Kanu.

Film je rad redateljice Sabine Gucanti, poznate po skečevima u kojima imitira Berluskonija. Ali, njen “Drakvila” je film nakon kojeg nikome nije do smijeha: ovaj stravični dokumentarac pokazuje kako je Berluskoni iskoristio prirodnu katastrofu da bi suspendovao mehanizme demokratije i prelio golemi javni novac u džepove građevinskog biznisa, a možda i mafije.

Godinu dana nakon potresa istorijski je grad ograđen žicom, a oružane straže čuvaju da u njega ne uđu stanovnici. Istovremeno, ti stanovnici proveli su mjesece u logorima koje nadzire Civilna zaštita, upravlja im “kapo” (!), ograđeni su žicom, u njima su zabranjena okupljanja, alkohol, kava i Koka-Kola(!).

Tako Gucanti montira Berluskonijeve posjete L’Akvili te prikazuje starce kako mu u suzama zahvaljuju. Kao kontrast čuje se razgovor dvojice građevinaca, snimljen jutro nakon potresa, u kojemu jedan kaže: “Smiješio sam se cijelu noć”!

(Jutarnji list/BLIN)