U noći 6. aprila 2009. jak potres razorio je talijanski grad L’Aquilu, usmrtivši 308 građana i ostavivši 70 hiljada stanovnika bez krova nad glavom. Tada je L’Aquila bila “samo” prirodna katastrofa.

Ali, u narednih 12 mjeseci grad i njegova nesreća mutirali su u jedan od najvećih skandala Italije. A taj skandal dospio je u žižu zahvaljujući dokumentarcu “Draquila - Italija koja se trese” , koji je danas prikazan u Cannesu.

Film je rad redateljice Sabine Guzzanti, poznate po skečevima u kojima imitira Berlusconija. Ali, njen film “Draquila” film je nakon kojega nikome nije do smijeha: ovaj stravični dokumentarac pokazuje kako je Berlusconi iskoristio prirodnu katastrofu da bi suspendirao mehanizme demokracije i prelio golemi javni novac u džepove građevinskog biznisa, a možda i mafije.

Godinu dana nakon potresa povijesni je grad ograđen žicom, a oružane straže čuvaju da u njega ne uđu stanovnici. Istodobno, ti stanovnici proveli su mjesece u logorima koje nadzire Civilna zaštita, upravlja im “kapo” (!), ograđeni su žicom, u njima su zabranjena okupljanja, alkohol, kava i Coca-Cola (!).

Tako Guzzanti montira Berlusconijeve posjete L’Aquili te prikazuje starce kako mu u suzama zahvaljuju. Kao kontrast čuje se razgovor dvojice građevinaca, snimljen jutro nakon potresa, u kojemu jedan kaže: “Smiješio sam se cijelu noć”!

(Jutarnji list/DEPO PORTAL)