Jedinstveno je to mjesto, gdje se susreće visoki holivudski glamur s visokim evropskim artom i gdje ponekad bude pretijesno i za jedne i za druge. Starlete i dive rame uz rame s uglednim umjetnicima sljedećih jedanaest dana u stopu će pratiti hiljade novinara, a akreditiranih osoba, što trgovaca, agenata, producenta, gostiju; što medijskih djelatnika i enturaže, ove godine ima preko 30.000. Sada već tradicionalno, festival otvara jedan holivudski blockbuster, ovaj put autora kojeg će festivalski puritanci lakše progutati, 'Robin Hood' Ridleyja Scotta, već peta redateljeva saradnja s Russellom Croweom.

Festival će zatvoriti Oliver Stone i njegov 'Wall Street 2: Money Never Sleeps', no ono što će se vidjeti između otvaranja i zatvaranja ima malo veze s Hollywoodom. U službenoj konkurenciji tek je jedan američki naslov, 'Fair Game' Douga Limana s Naomi Watts i Seanom Pennom. Liman, koji je počeo karijeru donekle obećavajuće 1996. 'Swingersima', kasnije je snimio zaista odiozne 'Gosp. & gđu. Smith' i 'Skakača', pa ne bi u devet života primirisao Cannesu da mu se film ne bavi aferom Plame, špijunskim skandalom s jakom antibuševskom aromom, što u Cannesu naprosto obožavaju (jednoglasna Zlatna palma za Mooreov 'Fahrenheit 9/11' 2004), a možda su malo pomogli i specifična politička težina i mišići Seana Penna. U službenoj konkurenciji još su stare kanske mušterije Mike Leigh, Abbas Kiarostami, Nikita Mihalkov i Alejandro Gonzales Inarritu (prvi put bez scenarija Guillerma Arriage!).

Francuze predvode veteran Bertrand Tavernier i glumac-redatelj Mathieu Amalric (negativac iz zadnjeg 'Bonda'), Rumuna začudo nema (Cristi Puiu i njegova 'Aurora' su u programu Un Certain Regarde / Izvjestan pogled, kao i još neki autori razbacani po off programima), kao ni ostalih Balkanaca. Insajderi, međutim, predviđaju da bi ovo mogla biti godina azijskih filmova i autora jer, osim Kiarostamija, koji samo geografski pripada Aziji (a i to uvjetno rečeno, jer mu je film zapravo francuski), tu su Takeshi Kitano, Tajlanđanin Apichatpong Weerasethakul, Kinez Xiaoshuai Wang i Korejci Chang-dong Lee i Sang-soo Im.

Azija nije imala pobjednika od 1997. (kad su Palmu 'podijelili' Kiarostami i Shohei Imamura), a prije toga od 1983. (također Imamura), no otad su se stvari strašno promijenile (govorimo, naravno, o istočnoazijskom segmentu – Južna Koreja / Kina / Tajvan / Japan…) - azijski film je globalno uspješan, i to pogotovo u komercijalnom smislu, a tamošnje autore danomice snube američki producenti da im dođu za velike pare u Holywood režirati njihove blockbustere. Žiri je ove godine također čudna mješavina kompromisa s Holywoodom i tradicionalnim, rekli bismo vrijednostima Cahiers Du Cinema - predsjeda mu Tim Burton (čija se 'Alisa' sa 960 miliona američkih dolara svjetskog box officea upravo probila u top 10 svih vremena), a unutra su, između ostalih, Kate Beckinsale i Benicio Del Toro.

Hrvatskog filma u ovogodišnjim kanskim programima nema, ali ima, naravno, hrvatskog štanda (ovaj put udruženog u jaku alijansu s osam balkanskih zemalja – osim ex-Yu, tu su Bugarska, Albanija i Cipar) i dosta domaće 'robe' na popratnom sajmu Marche du Film, primjerice debitantski naslovi Danila Šerbedžije i Ivana Gorana Viteza, kao i već viđeni aktualni naslovi Rajka Grlića i Jasmile Žbanić.

(tportal.hr, DEPO/dg)