Svjedok Harland, nekadašnji službenik za civilne poslove zapovjedništva UNPROFOR-a u BiH, negirao je ovu tvrdnju, te rekao da su snage UN-a vodile istragu i utvrdile da se radi o stvarnim žrtvama. On je dodao i da istraga "nikada nije dala empirijske dokaze o tome odakle je došao projektil".

"Htjeli smo pristup mogućim položajima ispaljivanja granate. Imali smo pristup položajima bosanske vlade, jer su nam dali tu mogućnost, a vi niste, što nas je činilo sumnjičavim. Vi miješate dvije stvari - nije nikada bilo sumnje da je veliki broj civila ranjen i ubijen, ali kada je riječ o tome odakle je ispaljena ta minobacačka granata, za to mi nismo imali dokaze", pojasnio je Harland.

Minobacački projektil je pogodio sarajevsku tržnicu Markale 5. februara 1994. godine, kada je ubijeno 67 i ranjeno više od 140 osoba. Haški tribunal je 2006. godine osudio Stanislava Galića, nekadašnjeg zapovjednika Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske RS-a (VRS), na doživotni zatvor zbog zločina na području Sarajeva, između ostalog, i za masakr na Markalama.

"Na snimcima se vidi da nema ljudi, nema roba, i lutke kako se utovaruju, tekstilne lutke za odijela; drugi leševi su doneseni pravo s ratišta - to je naša teza. Jasno se vidi da je to nevješta i primitivna namještaljka", kazao je optuženi Karadžić.

Karadžiću se kao bivšem predsjedniku i vrhovnom zapovjedniku oružanih snaga RS-a pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) sudi za genocid počinjen 1995. godine u Srebrenici, te za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina počinjen 1992. godine, kao i za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

U optužnici stoji i da je Karadžić sudjelovao u kampanji snajperskog djelovanja i granatiranja koja je bila usmjerena protiv civilnog stanovništva Sarajeva, a čiji je primarni cilj bilo širenje terora nad tisućama civila, uključujući djecu i starije osobe.

(FENA/em)