Prijedlog je sačinjen na osnovu javnih rasprava, koje su u organizaciji Odbora za zdravstvo Predstavničkog doma Parlamenta FBiH o nacrtu ovog dokumenta provedene u Sarajevu, Mostaru, Zenici, Tuzli, Travniku i Bihaću.

Ovim se zakonom uređuje pravo na zdravstvenu zaštitu i mogućnost ostvarivanja najvišeg mogućeg nivoa zdravlja svakog stanovnika FBiH. Njime je utvrđeno pravo i obaveza Vlade FBiH da donese strateški plan razvoja ove oblasti.

Zakon predviđa provođenje mjera u zaštiti zdravlja stanovništva od štetnih faktora okoliša, u osiguranju vode za piće i ispravnih namirnica, zaštitu od buke te zaštitu zdravlja od štetnog djelovanja opasnih hemikalija  i da se na nivou općina osigura primarna zdravstvena zaštita, kao što su domovi zdravlja, apoteke i ustanove za kućnu zdravstvenu njegu.

Utvrđen je osnovni paket prava na zdravstvenu zaštitu za neosigurane osobe, što uključuje i liječenje TBC-a koji će se finansirati iz kantonalnih budžeta. Federacija će finansirati vertikalne programe zdravstvene zaštite koji su od interesa za Federaciju BiH i zdravstvenih usluga iz prioritetnih najsloženijih oblika zdravstvene zaštite određenih specijalističkih djelatnosti (Fond solidarnosti).

Zakonom je predviđeno da se iz federalnog budžeta mogu osigurati i sredstva za investicijsko ulaganje i održavanje zdravstvenih ustanova od značaja za Federaciju BiH.

Odredbe Zakona usklađene su s Akcionim planom BiH za rješavanje problema Roma, na osnovu kojeg će do 2011. Vlada FBiH za zdravstvenu zaštitu ove populacije osigurati iz budžeta oko 23 miliona konvertibilnih maraka.

Finansiranje zdravstvene zaštite za žrtve nasilja, povratnike i izbjeglice vezat će se za posebne propise koji utvrđuju njihov status i način ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu.

Na nivou primarne zdravstvene zaštite otvorena je mogućnost osnivanja socijalno-zdravstvenih ustanova za palijativnu njegu u interdisciplinarnom timu, kao i ambulante za bol i palijativnu njegu. Ovakva se ustanova može osnovati kao samostalna, a na teret sredstava zdravstva će se moći finansirati zdravstvene usluge na osnovu ugovora s domom zdravlja ili bolnicom.

Bolnica u kojoj se izvodi nastava u okviru univerzitetskog obrazovanja može, na prijedlog Federalnog ministarstva zdravstva i uz mišljenje fakulteta zdravstvenog usmjerenja, dobiti status univerzitetske bolnice.

Zakonom se regulira i način obavljanja privatne prakse zdravstvenih radnika s visokom stručnom spremom.

U odnosu na važeći zakon preciznije su određene djelatnosti koje ne mogu biti predmetom privatne prakse, kao što su javno-zdravstvene djelatnosti socijalne medicine, epidemiologije i higijene, hitna medicinska pomoć, heterologna transplantacija organa i tkiva i autologna transplantacija koštane srži, prikupljanje i prerada krvi, vještačka oplodnja i patologija.

(FENA/em)