Sam Bog je odredio njegov put. Kada su ratnih devedesetih godina svi strahovali od granata, gelera, snajpera, on, Edin Džeko je povazdan igrao po betonu, na igralištima u sarajevskom naselju Otoka. Belma, Edinova majka ispričala nam je kako je tih ratnih godina rastužila desetogodišnjeg sina

 - Kad god bi Edin izašao da igra, ja sam strahovala sve dok se ne vrati kući. Nisam mu zabranjivala da igra, makar je to bilo suludo. Jednom me molio da ide igrati, ali nisam ga pustila. Kao da sam nešto predosjećala. On je plakao, a i meni je bilo te­ško, jer znam koliko je volio loptu. Rat za njega nije predstavljao ništa, igrao bi po cijeli dan. I gladan i žedan, ali lopte mu nikad nije bilo dosta. Taj dan sam ga os­ta­vi­la ku­ći, a on­da se čuo pra­sak. Granata je pala baš tamo gdje je Edin stalno igrao sa djecom, bilo je pobijenih, ranjenih...

Tako se kalio danas najbolji strijelac Bundeslige, jedan od najtraženijih igrača na evropskom tržištu, «zla­tna ko­ka» Volfsburga i najveća zvijezda bh. reprezentacije. Roditelji, majka Belma, otac Mido, nekad vrsni fudbaler sarajevskih kantonalaca, sestra Merima, novinarka na RSG, ponosni su na Edina, a on je ponos nacije. Najbolji ambasador BiH i ambasador UNICEF -a.

Makar je bio predodređen da uspije, njegov put do zvijeza bio je trnovit, pun krivina... Hajro Bojadžić, neumorni sportski radnik, entuzijasta, u «malom» desetogodišnjaku je vidio budućeg asa.

- Džeko je bio u grupi dječaka koje sam u ratnim godinama vodio po turnirima, igrali smo na otvorenom i u dvoranama gdje je to bilo moguće. Kilometrima smo pješačili, odlazili i vraćali se, držeći se zaklona između kuća, kako bi smo izbjegli snajpere. Bilo je to teško i opasno vrijeme. Kako su djeca od jutra do mraka bila na terenima, moram priznati da sam ih znao voditi kraj nekih vrtova, i voćnjaka, kako bi ubrao nešto za njih. Oni nisu osjećali ni glad, ni strah. Sa osmjehom su dolazili na okupljanja i sretni odlazili kućama, čekajući novi dan - ispričao nam je Bojadžić.

Hajro priznaje da je Feliks Magat imao ključnu ulogu u formiranju klasnog golgetera. Godinama priprema dovođenje Magata u BiH, a misli da je i utakmica sa Njemačkom u Frankfurtu, prilika da mu se BiH oduži što je kalio i napravio vrsne asove. Najprije Hasana Salihamidžića, potom i kolosalnog Džeku.

Edin je prvi put «ozbiljnije» počeo trenirati kod Jusufa Šehovića, tada trenera u punom naponu, a danas čovjeka koji se bori sa opakom bolešću. Edin, mada to ne publicira, pomaže bivšem učitelju, uvijek ističe Šehovićeve zasluge za savladavanje nogometne abecede u Želji.

Javnosti je poznato da je od zlobnika i nogometnih analfabeta dobio nadimak „kloc". Nikola Nikić, jedan od prvih selektora koji je zvao Edina u juniorsku reprezentaciju, ispričao nam je neke nepoznate detalje od prije sedam, osam godina.

- Kada sam zvao Edina, neki ljudi, pa čak i neki treneri iz Želje, prigovarali su mi; šta zoveš onog šljivotresa? Kako je to termin naš naro­dni, seljački, pitao sam kako to misliš šljivotres? Pa, on je dobar da trese šlji­e, jer je visok... Njemu je to bilo smiješno, a on će sam s prepoznati, a meni žalosno. Zvao sam Edina i shvatio da će biti igračina. I meni su davali slične etikete i ja sam im na tome zahvalan, jer me to motivisalo. Vjerujem da je i Džeko slično proživljavao. Srce mi je «ko planina» zbog njegovog uspjeha - priča Ni­kić.

Duga je lista trenera, «zaslužnih» koji su predvidjeli veliku karijeru. Edin je zahvalan svim trenerima, nikog ne proziva, nikog ne optužuje i po tome se vidi kolika je veličina. Amar Osim je imao «kuraži» da ga forsira, selektor Nikić, kao i njegov kolega iz mlade reprezentacije Ibro Zukanović. Za meč sa Armenijom, Edin je pozvan na širi popis, jedva se probio među osamnaest, a na istoj utakmici nakon prvog treninga izborio mjesto u udarnoj postavi i postigao gol za reprezentaciju. Iz te generacije «preživio» je jedino Senijad Ibričić, Edinov cimer do današnjih dana i ponajbolji prijatelj, zvijezda Hajduka u HNL. Neki tada standardni i nedodirljivi danas igraju po Sloveniji, Karaburmi, te osrednjim klubovima u neatraktivnim ligama...

Edinova je nesreća što se Osim razišao sa Željom, ali i sreća, jer je Jirži Plišek, češki stručnjak, a na preporuku i po vlastitom priznanju Almira Gredića, na «kompenzaciju» odnosno prebijanje duga, angažovao Džeku. Uz Plišeka, klju­čnu ulogu imat će Irfan Redžepagić, tada perspektivni sudija, danas Edinov «impressario».

U «tranziciji» Džeko je igrački sazrio u češkim Teplicama. Igrajući po Plzenu, Drnovicama i drugim češkim terenima, Edin je skrenuo pažnju menadžera. Feliks Magat, iskusni stručnjak, nije se zadovoljio snimanjem po Češkoj, već je slao svoje ljude u BiH. Protiv Malte, naizgled nebitne utakmice i ni po čemu zanimljive, Magat je donio odluku. BiH je pobjedila Maltežane na Koševu sa 1:0, a već tada je Magat znao da ima kapitalca.

Dolazak u Volfsburg, bio je rutinska stvar. Fuad Muzurović, tadašnji selektor prije utakmice završio je u bolnici, jer je istrajao na Džeki u udarnoj postavi, usprotivio se ultimatumima nezajažljivih menadžera, a Edinu vizirao put u Bundesligu. Uslijedile su sjajne sezone; prva koja je najavila dolazak novog asa, dr­uga šampionska i ova, kojom je Edin krunisan u kralja šesnaesterca, najboljeg u Bundesligi. Njemačka se klanja bh. asu, kolosu, dijamantu.

Od subote je Džeko «zlatna kopačka» Bundeslige. Vrlo vjerovatno da je ovo njegova oproštajna sezona u Volfsburgu.

I nakon što je u trci za prvog strijelca Bundeslige pobjedio Nijemca Kislin­ga, Edin je ostao čvrsto na ze­mlji, sjetio se onih koji su devedesetih strahovali za njegov život, radovali se svakim njegovim povratkom.

-Prošle godine titula prvaka, ove godine titula najboljeg strijelca. To je svakako nešto vrlo posebno i strašno puno mi znači. Ovaj naslov posvećujem mo­joj porodici, koja je uvijek bila vrlo važna za mene i uvijek tu ka­da sam je tre­bao. Hvala našim fanovima i suigračima koji su mi pomogli da dođem do titule - poručio nakon najbolje sezone veličanstveni Edin Džeko.

Zvali su ga «kloc i šljivotres», a danas ga zovu najbolji svjetski klubovi, poput Milana, Čelzija, Reala, Bajerna, Arsenala... A, ovo je tek početak jedne velike karijere.

(SAN/DEPO/em)