Monodrama Most na krvi na surov način servira intimne pripovijesti čovjeka na raspadajućoj margini bosanskog društva, čovjeka koji je imao prošlost, a nema budućnosti. Most na krvi je pozorišni projekt Damira Avdića, bosanskog muzičara, pisca i performera, koji je baziran na njegovom literarnom prvencu, sjajnom romanu Na krvi ćuprija.

Predstava je nastala u Pozorištu Glej u Ljubljani i nju su, na osnovu Avdićevog teksta zajedno režirali sam muzičar i slovenski redatelj Marko Bulča. Nedavno je izašao i dugo očekivani Avdićev treći album Život je Raj, a i njegov treći roman samo što nije gotov. Osim Na krvi ćuprija, Avdić je autor romana Enter Džehenem.

Nešto više o svojoj monodrami i susretu s pozorištem ispričao je sam Damir Avdić.

Je li Most na Krvi vaša prva monodrama?

Ovo je jedina predstava u kojoj sam i glumac i autor. Radio sam ranije na jednoj predstavi gdje sam bio izvođač i autor muzike. Bio sam na sceni dok smo izvodili predstavu. Bila je to neka vrsta live soundtracka. Radio sam je s jednom ekipom iz Njemačke koja je podrijeklom s područja bivše Jugoslavije.

Kako je izgledao vaš prvi susret s pozorištem?

U toku rata oko 1993. zajedno s bratom radio sam glazbu za jednu predstavu. To mi je bio prvi susret s pozorištem. A prvi put sam baš sudjelovao u jednoj predstavi u Hamburgu. Riječ je o predstavi Dijete našeg vremena nastaloj na osnovu jako dobrog teksta Ödöna von Horvátha. Za predstavu sam radio live soundtrack. Na stageu sam svirao gitaru, onako na svoj način. Odsvirao sam pet svojih pjesama od kojih su dvije bile s mog prvog albuma.

Kako je vaš prvi roman postao monodrama?

Prije dvije godine imao sam jedan performans na Sajeta festivalu u Tolminu. Inače sam par godina svirao na festivalu i jednom sam, čisto onako u šali, rekao da bi im mogao napraviti i jednu predstavu. Međutim oni su to shvatili sasvim ozbiljno i više im nisam mogao reći da se samo zezam. Onda sam došao tamo i napravio taj 10 minutni performans. On je i snimljen. Kasnije smo Marko Bulč i ja od njega napravili čitavu predstavu. Do Mareta sam došao preko njegovog brata koji mi je dobar prijatelj i bio je sa mnom kada sam izvodio taj performans. On me povezao sa svojim bratom koji je od toga napravio čitavu predstavu.

Vaši koncerti zapravo izgledaju poput nekog performansa. Koja je glavna razlika između vaše monodrame Most na krvi i uobičajenih nastupa?

Pa nema uopšte muzike. To je čista priča. Predstava je puno tiša, ali je tvrda na jedan drugi način. Isto tako zahtjeva od publike da se otvori prema tome. Poprilično je intimna, ali ljudi s tim ne bi trebali imati nekakvih problema. Danas/DEPO/a.k.