Praznik svetog Georgija, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru, obilježava se u svim hramovima Srpske pravoslavne crkve i kao jedan od najčešćih slava pravoslavnih Srba.

Đurđevdan je praznik vezan za puno narodnih običaja i magijskih radnji za zaštitu, zdravlje i plodnost.

Običaji i vjerovanja vezana za Đurđevdan u srpskom narodu su svakako postojali i prije nego što je primljeno hrišćanstvo. Crkva na ovaj dan obilježava pogubljenje svetog Georgija, koje se desilo 23. aprila 303. godine.

Đurđevdan se smatra za granicu između zime i ljeta, praznik vezan za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih iz kuće, plodnost stoke i dobre usjeve.

Đurđevdanski uranak

Za malo koji praznik kod Srba je vezano toliko običaja i vjerovanja, pa i magijskih radnji. Glavni običaji su pletenje venaca od bilja, umivanje sa biljem, kupanje na rijeci.

Uveče, uoči Đurđevdana, neko od ukućana nakida zelenih grančica u najbližoj šumi i njima okiti vrata i prozore na kući i ostalim zgradama, kao i kapije.
Ovo se čini da bi godina i dom bili "berićetni", "Da bude zdravlja, ploda i roda u domu, polju, toru i oboru".

Ponegdje je običaj da ovo kićenje zelenilom vrše na sam Đurđevdan prije zore. Narod na Đurđevedan, rano prije zore, odlazi u prirodu zajednički na "đurđevdanski uranak", na neko zgodno mjesto u šumi koje se izabere, na proplanku ili pored rijeke.

Na đurđevdanskim urancima se mladi opasuju vrbovim prućem "da budu napredni kao vrba", kite zdravcem "da budu zdravi kao zdravac", koprivom "da kopriva opeče bolesti sa njim", i selenom "da im duša miriše kao selen".Na Đurđevdan ne valja spavati, "da ne bi boljela glava", a ako je neko spavao "onda na Markovdan da spava na tom istom mjestu".

Smatra se da na Đurđevdan djeluju vještice i druge zle sile, zbog čega su seljaci palili velike vatre "da bi zaštitili sebe i selo". Vjerovalo se da ako je na Đurđevdan vedro - "da će biti plodna godina", a ako na ovaj praznik i sutradan bude padala kiša - "da će leto biti sušno". Kaže se u Srbiji da koliko nedjelja prije Đurđevdana zagrmi, toliko će biti tovara žita te godine.

Sveti Đorđe probada aždaju

Sveti Đorđe se na ikonama predstavlja na konju, u vojvodskom odijelu, sa kojeg kopljem probada strašnu aždaju.

Nešto dalje od njega stoji jedna žena u gospodskom odijelu. Aždaja na ikoni predstavlja mnogobožačku silu koja je "proždirala" brojne nevine hrišćane.
Sveti Đorđe ju je, po vjerovanju, pobijedio i svojom mučeničkom smrću zadao smrtni udarac "neznaboštvu".

Pod pobjedom koju je sveti Đorđe odneo nad aždajom, vjerovatno se misli na prekid progona hrišćana, deset godina poslije njegove smrti, i proglašenje hrišćanstva zvaničnom religijom Rimskog carstva od strane cara Konstantina.
Žena na ikoni je možda i sama carica Aleksandra, žena cara Dioklecijana, i vjeruje se da predstavlja simbolično mladu hrišćansku crkvu.

Đurđevdan - veliki romski praznik

Kali Sara Romski informativni centar saopštio je da Romi svake godine 6. maja proslavljaju svoj tradicionalni praznik Đurđevdan

Đurđevdan se, kako se navodi, smatra danom proljeća i ljeta, danom kada se slavi život i priroda.

"Ovim povodom donosi se izvorska voda u koju se potapaju jaja, cvijeće, grančice mlade vrbe koje služe za jutarnje kupanje i umivanje. Vjeruje se da se ovim činom odbacuju negativnosti koje su se desile u protekloj godini", kaže se u saopštenju.

Dodaje se da nakon obrednog kupanja slijedi posebno svečano oblačenje, stavlja se nakit, svira romska muzika i pleše romsko kolo.

"Obično se na ovaj dan jede jagnje iz razloga što Romi vjeruju da jetra jagnjeta na ovaj dan ima magičnu moć za djecu i ukućane, jer donosi u kući život i radost", ističe se u saopštenju.
(BLIN/tg)