Pripremio: Siniša VUJANOVIĆ

Okupljanje ožalošćenih, prijatelja i "komšija" zakazano je za 17.30 časova na okretištu 13-ke (kod "Alibabe") nakon čega povorka sa više od 100 neutješnih Banjalučana kreće do mjesta zločina, mjesta na kojem je biciklizam izgubio tešku borbu za opstanak u gradu na Vrbasu. Gradska administracija je bila jača, birokrate su mu presudile. Biciklizam je umro!

Mjesto posljednjeg počivališta, sasvim logično, je i mjesto na kojem se tog kobnog 23. marta "pojavio" znak o zabrani kretanja biciklista (prema Banj Brdu).

Aktivisti Centra za životnu sredinu i nebrojeno mnogo Banjalučana i ljudi koji vole i voze bicikl ipak će se boriti da to ne bude zvanični i siguran kraj biciklizma u najvećem gradu Srpske i, kako gradski oci često vole reći, gradu mladih i sporta, gradu sa mnogo biciklista...

- Pokušali smo, pokušavamo i pokušavaćemo da ovaj problem koji je nastao postavljanjem saobraćajnog znaka o zabrani kretanja biciklima prema spomeniku palim Krajišnicima, riješimo. Donošenje odluke gradske uprave o ovome bez kontakta sa interesnim grupama koje su time oštećene ne donose one prave promjene koje građani trebaju - upozorava Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu.

Cilj večerašnjeg "performansa" je da se ljudima skrene pažnja na to kako se upravlja nekim oblastima u Banjaluci. To je i slikovit primjer koji potvrđuje da predstavnici Administrativne službe grada često u svojim izjavama Banjaluku ističu kao čist grad koji je (nekad bio) poznat po biciklima, a da je danas situacija potpuno drugačija.

- Zato moramo postaviti pitanje zašto su nas doveli do toga da biciklizam umire, a grad ima najviše predispozicija da bude grad biciklizma i to grad koji je potpisao povelju gradonačelnika o smanjenjeju emisije štetnih gasova za 20 posto do 2020. godine - pita se Dakić i naglašava da upravo sve to demotiviše bicikliste, odnosno tjera ih da što manje koriste bicikl, a sve više automobil.

Sve to je u suprotnosti sa "evropskom" slikom o Banjaluci koju želimo da plasiramo strancima, a i poveljom koju pominju u CZZS.

Istovremeno, ovdašnja javnost ne pamti kada se na zvaničnoj veb prezentaciji Banjaluke (sajtu uprave grada) u rubrici "Knjiga utisaka" pojavilo ovoliko komentara kao povodom donošenja sporne odluke i postavljanja znaka o zabrani kretanja biciklista. Uprkos tome, ali i brojnim medijskim istupima biciklista, aktivista NVO sektora, prilozima, emisijama i njihovim gostovanjima u televizijskom programima apsolutno niko nije kontaktirao s njima s željom da se nađe rješenje prihvatljivo za obje strane.

- Ako je bilo ko od radnika vidio makar nešto od pomenutog ne bi smjeli ili ne bi trebalo da ostanu nijemi na sve. Dosad smo dobili samo jedan odgovor, da znak o zabrani saobraćaja svim vozilima postoji na toj lokaciji osam godina i da je ovaj "dodat" samo da bi pojasnio situaciju, odnosno biciklistima jasno dao do znanja da dalje od njega ne smiju ići - kaže Dakić.

Po njegovim riječima, nakon sahrane uputiće zvaničan dopis upravi grada jer su dosadašnjim ponašanjem pokazali da oni uopšte "ne osjećaju odgovornost prema građanima".

- Na sajtu je više od 150 građana ostavilo kometnar, ali niko od gradskih otaca ne osjeća obavezu da objasni postupak administracije i pojasni kako će riješiti ovaj problem - kivan je naš sagovornik.

U posljednjih nekoliko godina sve više Banjalučana, vozača bicikla upravo posjećuje Banj brdo, pa bar zbog toga nije trebalo donositi ishitrenu odluku i rješavati problem "preko koljena" pogotovo osiguravati "prava jednih" na uštrb drugih i na taj način činiti diskriminaciju. Umjesto toga trebalo je donijeti rješenje po volji svih jer cestu bi trebalo da mogu podjednako da koriste i pješaci i biciklisti.

Zasluge za današnju sahranu ima i fejsbuk grupa OSTAVITE MOJ BICIKL NA MIRU! koja već sada ima 2.230 članova (i raste) koji nisu samo iz Banjaluke.

Dajana Šipraga, jedan od administratora grupe, ističe da je sasvim jasno da je na banjalučkim ulicama vlada neravnopravnost u saobraćaju, da postoji opšta nekultura vozača, a ističe parkiranje na pristupnim rampama za invalide, trotoarima, te činjenicu da se biciklisti tretiraju kao pješaci iako su ravnopravni učesnici u saobraćaju sa četvorotočkašima.

- Sada je Banjaluka, iako to mnogi vole reći grad biciklizma, odnosno mladosti i sporta, daleko od toga. Znamo mi da od ranije gore postoji znak za zabranu saobraćaja svim vozilima (motociklima, biciklima, automobilima), a svjedoci smo da skuteri prolaze na Šehitluke. Meni nije užitak da čujem zvuk motora kad sam u prirodi, u šumi - kaže Dajana koja smatra da znak treba skloniti iz više razloga.

- Prvo, jer neodgovorne bicikliste neće spriječiti da voze niz Banj brdo. Potrebno je podići svijest ljudi o ponašanju u saobraćaju. Pješaci treba preuzmu svoj, biciklisti svoj, a vozači automobila svoj dio odgovornosti. Više bi koristilo postavljanje znakova upozorenja, eventualno nekih vibracionih traka ili podjela puta na biciklističku i pješačku stazu. Ako je dotle došlo, ako ima toliko neodgovornih ljudi, bilo bi dovoljno zabraniti spuštanje bickiklima niz Šehitluke - smatra Šipraga.

Ona samo želi da bez ograničenja koristi gradske saobraćajnice, da može svojim biciklom u prirodu da je ne ometaju skuteri, automobili i nezadovoljni pješaci.

- Nije mi cilj da na mene neko gleda kao na prestupnika zato što vozim bicikl na Šehitlucima. Došli smo i do toga da vlasnicima pasa zabranjujemo da se šetaju u parku umjesto da im se podiže svijest o tome da vode računa o svojim ljubimcima. Došli smo do toga da biciklisti ne mogu da idu u prirodu, u najpopularnije izletište u gradu, a dozvoljavamo da se omladina opija u parkovima. Gradski oci se moraju zapitati kojim metodama oni žele bolje društvo da postignu - kivna je ona.

(BLIN)