Tokom devedesetih Biljana KOvačević-Vučo je, uz Natašu Kandić, Sonju Biserko, Borku Pavićević i Vesnu Pešić, kao jedna od "beogradskih vještica" bila pod neprekidnom medijskom harangom, koja se nastavila i poslije 2000.

Godine 1997. osnovala je Komitet pravnika za ljudska prava – YUCOM, Jugoslovenski komitet pravnika za ljudska prava, koji je u javnosti poznat po odbrani Parade ponosa, prava Roma, progonjenih novinara i javnih ličnosti (Željko Bodrožić, Vladimir Beba Popović), inicijativi da se 11. juli proglasi Danom sjećanja na Srebrenicu...

YUCOM je pokrenuo nekoliko zakonodavnih inicijativa, uključujući inicijativu (1998) za ocjenu ustavnosti tzv. Šešeljevog Zakona o javnom informisanju. U leto 1999. YUCOM je inicirao kampanju za amnestiju vojnih dezertera i političkih osuđenika, 2001. kampanju protiv seksualnog uznemiravanja (Ljiljana Nestorović/Vuk Obradović), a 2002. građansku zakonodavnu inicijativu za prava manjina i za donošenje Zakona o slobodnom pristupu informacijama.

U svojoj ediciji Javni dosijei, YUCOM je objavio knjige: "Vojislav Koštunica, jedna karijera", "Željko Cvijanović, novinar u civilu" i "Slučaj službenika Aleksandra Tijanića", koja je po neobičnoj presudi Vrhovnog suda Srbije zabranjena.

Komitet pravnika i Helsinški odbor su 1. aprila 2009. podnijeli krivičnu prijavu Okružnom javnom tužiocu u Beogradu protiv Dobrice Ćosića zbog krivičnih djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti.

Biljana Kovačević-Vučo je svih ovih godina bila redovna sagovornica Peščanika.

(Peščanik/DEPO/BLIN)