... Sve ovo što smo doživjeli ovih dana nalikuje tek u rudimentarnim obrisima na „već viđeno“ u njemačko-francuskim ili u njemačko-židovskim i njemačko-poljskim odnosima i samo vrlo slabašno na „Brandtovu gestu“ iz varšavskog ghettoa od prije točno 40 godina. Ona je uostalom neponovljiva i nemoguće ju je kopirati. Sličnosti između nacionalističkog buke i bijesa među Nijemcima povodom „Brandtovog klečanja na kiši“ od prije 40 godina i buke i bijesa među Hrvatima povodom „Josipovićeva žaljenja“ u Sarajevu, Ahmićima, Križančevu selu i u Mostaru su vrlo velike. Utoliko bi imalo smisla za početak pročitati Grassovu zbirku novela „Moje stoljeće“, posebice pričicu naslovljenu s „1970.“, kako bi se vidjelo da se povijest ne da zaustaviti, ma koliko u ovom momentu izgledalo da se u zemljama zapadnog Balkana žuri u prošlost umjesto u budućnost.                                            

Iz najdubiljih etičkih i profesionalnih uvjerenja sam bio – da se  malo našalim na svoj račun - proteklih dana dragovoljni „Josipovićev glasnogovornik“, pa sam i odgovarao na pitanja ukoliko bi me pitali, a pitali su me i na BHRT-u i na Radio „Herceg Bosna“, tražili me iz RFE-a. Posve nezapaženo je ostalo, uzgred kazano, da je dolazak trećeg hrvatskog predsjednika među studente i profesore u Mostaru, u zgradu financiranu sredstvima iz proračuna RH, bio prvi posjet jednog hrvatskog predsjednika i Filozofskom fakultetu i Sveučilištu u Mostaru. To se imalo zahvaliti, dakako, i Josipovićevim sklonostima ali i tihoj, takoreći vatikanskoj diplomaciji čelnih ljudi Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, zbog čega zaslužuju svaku pohvalu…                                                                     

A na samom kraju, nadam se  u Josipovićevom duhu, kazat ću i moju naivnu zamolbu svim vlastodršcima i u BiH i u regiji – ostavite se ludosti, pošteno promislite i svoje i tuđe žrtve u oba rata, ne manipulirajte ni žrtvama ni zločinima, nego ove potonje ako su počinjeni i u ime vlastitih nacija najoštrije osuđujte, pa se poklonite i odvojen o i zajednički  sjenima svih nevinih žrtava. Činite, dakle,  nešto već danas za izmirenje zavađenih naroda. Tako ćemo nalikovati konačno onima koji su nešto prije nas naučili iz vlastitih tragičnih prošlosti!

Cjelovit komentar kolumniste našeg portala pročitajte u DEPO POGLEDIMA.