Iako s priličnog odstojanja gledam slike žena zaključanih u RK "Bosna" u očajničkoj borbi za nešto što im pripada. Ne mogu a da u njima ne vidim sav poraz i jad jedne prosječne bosanske žene. A prosjek je u Zenici uglavnom ispod svakog prosjeka i kroz izloge i stakla jednog objekta mi upravo gledamo sliku naše žene, naše majke, naše prijateljice, komšinice… onog čuvenog "stuba svakog domaćinstva", kako su nekad govorili stariji, pametniji i iskusniji.

Porazno je kako danas u našem gradu izgleda Žena sadašnjice! Žalosno je kako danas u našem gradu izgleda stub jednog domaćinstva! Plače mi se kad vidim gdje je završio stepen naše humanosti i ne mogu opet a da se ne upitam: Imamo li još kriterije? Imamo li svijest? I imamo li uopšte emocije?

Iz izloga viri ogorčena zena. Želi da joj "upišu" odrađeno. Iza njenog rada, truda i stajanja u tom objektu stoji jako mnogo odricanja. Ta žena je ujutro ustajala, ostavljala porodicu, poslije posla je trčala na pijacu, pa kući da svojoj porodici spremi ručak, da im stvori toplinu doma (jer ipak je ona "stub"- tako su je učili ), veš je počesto prala na ruke, da uštedi na potrošnji struje i tutne sinu koju marku u džep kad izađe s društvom ili djevojkom, obilazila je bolesnu majku i svekrvu, išla na roditeljske sastanke, savjetovala, iščekivala i maštala o jednom danu od kojeg će se vrijeme početi zvati "mirovinom", u kojem će djeca biti velika i samostalna i u kojem neće zvoniti sat kad je najslađe spavati… O mnogo čemu još je razmišljala i maštala ta žena iz zeničkog izloga. Zaključana žena!

Sablasno… jel’ mi to stvarno imamo u ovom vijeku?!

Nad slabim je lako biti moćan. A naša žena je slaba i svi su u odnosu na nju moćni. I muževi, i djeca i rodbina, i sistem, i politika… pa i zaštitari koji dosljedno ispunjavaju upute svojih moćnika… Lako je slaboj, izmanipuliranoj i ispaćenoj ženi zavrnuti vodu, struju i grijanje, jer njena žeđ, mrak i hladnoća počeli su prije samog tog čina… Mrak te zaključane žene počeo je s njenim strahovanjima, u njenoj neizvjesnosti i iščekivanjima da je neko shvati i da joj možda prizna samo djelić onoga što je ovom društvu dala (kad je mogla ili kad je smjela).

Jedna šakica ljudi gleda bosansku ženu s druge strane izloga. Jedna šakica ljudi saosjeća sa ženom u izlogu, jedna šaka je radoznala, a jedna velika šaka (čega li?) prolazi kao da se se ništa ne dešava… Ne pojavljuje se i ne pada mu na pamet da se odvoji od TV, tople sobe i omiljene serije, jer sve su to, bože moj, gluposti našeg sistema.

- A i te ženturače tamo, neka idu kući, djeci… Šta izvode, nije ih niko zaključao, same su se zaključale, pa sad kukumaču… Ma i ne treba im ništa dati, ni kiflu, ni vodu… k’o da je meni sve potaman? Šta će time postići, ma ništa, glupiraju se željne medijske pažnje - misli masa koja se ne pojavljuje i time održava i podržava "ispodprosjek" zeničko-bosanske žene.

A ta je zaslužila hladnoću, mrak i glad. I ta treba da šuti! I da sluša! Tačnije da zaveže i ne sere puno po pravima. Pravo joj je da ustane ujutro, naloži vatru, napravi kafu i doručak, postavi na sto i šuti… da se oni oko nje ne bi osjetili iritirani njenim glasom… Moćnici (male i ljigave duše) koje znaju da mu ta žena neće silovati dijete i navući ga na drogu, da mu neće baciti bombu pod prozor i auto, da ga neće opljačkati kad izađe iz stana, se ne osvrću na njen jad, jer je žena u njegovim očima bila i ostala funkcija – nije njeno da misli, ni da ima stav, niti da traži. Zato su rođeni i odgajani drugi, snažniji i muževniji.

E, moja ženo iz izloga, kao da ti je neprijatno i kao da se stidiš što se sve to dešava tebi. Jer si ispod prosjeka. Ti stojiš tamo i sama ne znajući da li je ispravno što si se pobunila i tražiš što ti pripada.

Tvoja nena rođena u pretprošlom vijeku ti je lijepo govorila: "Žena udara sama sebe svojim jezikom!" Nju su lijepo naučili kako funkcionira stub jedne kuće, a ti bi na sve strane i uz to bi još da misliš, da pričaš i tražiš…

Ne ljuti masu i moćnike, ženo iz izloga, ženo naše sadašnjice! Idi kući i loži vatru da se ogriješ, a da i onima oko tebe bude toplije! I zaveži! Ne udaraj sama sebe, pa valjda si do sada već skontala da tvoja nena i ti živite u istom vijeku.

E moja ženo, smrznuta i napaćena… Da znaš koliko si mi se podvukla pod kožu, pa samo o tebi razmišljam. A, šta ću ti, kad i sama moram naložiti vatru da se ne smrznem.

Žena sadašnjice, žena iz zeničkog izloga pod nadzorom zaštitara, žena gladna i žedna…

Jednostavno…ŽENA!

(zenica-online.com, BLIN)

ČITAJTE DEPO!