U gradu na Vrbasu trapist je poslednji put proizveden pre oko 20 godina, a u tadašnjem tehnološkom procesu učestvovao je redovnik Mohor, koji je preminuo 1996. godine. Prije dvije godine biskup banjalučki Franjo Komarica, direktor „Karitasa“ banjalučke biskupije, Miljenko Aničić i redovnici samostana Marija Zvijezda ponovno pokreću proizvodnju.

- Budući da nas je samo dvojica u samostanu, dogovorili smo se da ja preuzmem proces proizvodnje. Originalni recept se nalazi samo u samostanu Port du Salut u Francuskoj, gdje sam bio na obuci i tajna mi je prenijeta usmeno. Zasad samo ja znam tajnu zanata, jer je riječ o maloj zajednici, ali ako Bog da pa u našem redu bude podmlatka, prenijeću je i njima - priča redovnik Topić.

Sadašnji pogon sirare, farma sa oko 270 grla stoke, od kojih 110 krava muzara, u kojem se svakodnevno ručno proizvede oko 60 sireva, nalazi se u sklopu zemljoradničke zadruge „Livač“. U njemu se od jula 2008. godine dnevno preradi 900 litara mlijeka vrhunskog kvaliteta. Namjera osnivača je da naziv trapist zaštite jer su se proteklih godina mnogi proizvođači služili njihovim imenom.

- Važno je naglasiti da jedini pravi sir trapist proizvode redovnici trapističkog reda. Ljudi bi trebalo da obrate pažnju na deklaraciju i naš logo. Riječ je o polutvrdom punomasnom siru, lako rezivom, žućkaste boje, slatkastog okusa i umjereno slanom. Proteklih godinu i po dana plasiramo ga u prodavnici samostana Marija Zvijezda, u banjalučkoj biskupiji i na još nekoliko lokacija - kaže Topić.

O vrednosti i kvalitetu proizvodnje sira u malom aleksandrovačkom pogonu svjedoči i velika zlatna medalja na ovogodišnjem novosadskom sajmu. Sirara poseduje HACCP i ISO9001 sertifikate, pa se zbog planova izvoza proširuju postojeći kapaciteti štale, broj grla i litraža mleka.

- Proces proizvodnje i tehnologije je tajna. Međutim, važno je znati da za vreme sazrevanja u podrumu sir mora imati odgovarajuću klimu i vlažnost vazduha. To su najvažniji parametri - dodaje Topić, pokazujući nam podrume u kojima radnici vrijedno premazuju, okreću i čiste na stotine skladištenih okruglih sireva.

Sagradili hidrocentralu

Trapistički samostan Marija Zvijezda 1869. godine sa šestoricom subraće osnovao je Franc Faner. Pred Prvi svjetski rat ovom strogom katoličkom redu pripadalo je čak 216 redovnika 13 nacionalnosti. Prvi su u ovom kraju pokrenuli proizvodnju sira, piva, ali i doneli svjetlo Banjaluci izgradivši prvu hidrocentralu na Vrbasu. Bavili su se i humanitarnim radom, a odgojili su i odškolovali hiljade siročadi.

Progon poslije Drugog svjetskog rata

Trapist se u Banjaluci za šire potrebe proizvodi od 1882. godine u Novoj Topoli, gdje su se u vlasništvu samostana Marija Zvijezda nalazili farma i sirana. Proizvodnja je trajala sve do kraja Drugog svjetskog rata, kada je nova vlast monasima oduzela zemlju, siranu i farmu, a tek nekolicina redovnika, među kojima i Mohor, ostali su u Banjaluci.

(blic.rs/BLIN/mp)

ČITAJTE DEPO!