'OTKRIVEN U RANOJ FAZI'

Ivana Marić nakon operacije: 'Ako biste morali birati koji ćete tumor dobiti... Srećom, mene je zapao baš taj'

Hronika14.11.26, 15:46h

Ivana Marić nakon operacije: 'Ako biste morali birati koji ćete tumor dobiti... Srećom, mene je zapao baš taj'
"Ne čekajte da vas nešto zaboli. Ne odgađajte zbog straha od dijagnoze... Ako nećete zbog sebe, uradite to barem zbog ljudi kojima je stalo do vas"

 

 

 

Ivana Marić, politička analitičarka iz Sarajeva, podijelila je na svom Facebook profilu bolničko iskustvo nakon operacije tumora kojoj je bila podvrgnuta u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, te ukazala na važnost preventivnih pregleda puno prije "nego što se pojave simptomi i nešto vas zaboli".

 

- Ako biste morali birati koji ćete tumor dobiti, papilarni tumor štitne žlijezde bio bi jedan od najboljih izbora. E pa, mene je srećom baš taj zapao i još sam ga otkrila u tako ranoj fazi da se nije stigao udomaćiti. 


Operacija je prošla odlično, doštitne žlijezde i funkcija glasnica su očuvane, tako da ćete, nažalost, i dalje morati slušati moj bosanski jezik s hercegovačkim naglaskom. Ugalvnom sve je prošlo i bolje nego sam se nadala i sada se mogu nastaviti brinuti i nervirati zbog beznačajnih stvari i izmišljenih problema. 


Pošto više niko nema strpljenja da čita više od dvije rečenice, najvažnije ću odmah staviti na početak:


1. Idite na preventivne preglede jer vam oni mogu olakšati i ubrzati liječenje, a nekada doslovno spasiti život.


2. Štitnu žlijezdu sada možete operisati i na KCUS-u zahvaljujući dr. Merisu Eminoviću i drugim ljekarima. Ne morate zbog toga ići u Zagreb i doatno plaćati.


3. Pričom kako su svi medicinski radnici korumpirani, neljubazni i bezobrazni činimo ogromnu nepravdu velikoj većini onih koji svoj posao obavljaju profesionalno, ljubazno i suosjećajno.


Dok sam bila dijete, kada bi nekome dijagnosticirali rak, to se nije smjelo ni izgovoriti. Govorilo se „ima ono najgore“. Smrtnost od tumora bila je toliko visoka da je i sama dijagnoza zvučala kao smrtna presuda. Medicina nije bila razvijena kao danas, mogućnosti liječenja bile su ograničene, a preventivni pregledi gotovo da nisu postojali. Tumori su se uglavnom otkrivali u kasnim stadijima, kada je šansa za izlječenje bila mnogo manja. Srećom, danas je drugačije. Tumori se mogu otkriti dok su još toliko mali da nisu stigli napraviti ozbiljniju štetu.


Meni su na KCUS-u dijagnosticirali tumor u tako ranoj fazi da su se čak i ljekari u Americi čudili što su mi za tako malu izraslinu radili biopsiju. Ali jedna predivna mlada doktorica uočila je nešto sumnjivo i preporučila biopsiju. Zatim je drugi vrstan mladi ljekar iz izrasline veličine svega 6–7 milimetara uspio uzeti dovoljno materijala za uspješnu biopciju. 


Sve je počelo slučajno, tokom pregleda krvnih sudova vrata. Čisto sumnjam da bi mi na svakom takvom pregledu negdje na Zapadu usput otkrili i tumor štitne žlijezde. Ali kod nas jesu. Toliko o tome kako često podcjenjujemo vlastite ljekare, a unaprijed vjerujemo da je sve što dolazi izvana bolje.


Posebnu zahvalnost dugujem dr. Merisu Eminoviću, sjajnom hirurgu glave i vrata.
Ne samo da je vrhunski hirurg nego je i osoba koju želite imati u svom timu kada se suočite s ovakvom dijagnozom. Stručan, smiren, pozitivan, ljubazan i spreman objasniti sve što vas zanima, pa i ono što ga niste pitali. Zahvaljujući njemu operacije štitne žlijezde danas se sve više obavljaju u Sarajevu, bez potrebe da pacijenti odlaze u Zagreb ili plaćaju privatne klinike. Posebno cijenim što prati medicinska dostignuća i savremene metode liječenja čini dostupnim i nama. Žao mi je što ću mu ovom objavom vjerovatno samo povećati obim posla, ali vjerujem da mu to neće teško pasti i da će rado pomoći još većem broju ljudi. 


Veliko hvala i upravi KCUS-a na čelu s dr. Alenom Pilavom.


Ništa od ovoga ne bi bilo moguće da nije došlo do promjene uprave KCUS-a, koja je, umjesto politike ušteda po svaku cijenu i gotovo gestapovskog nadzora zaposlenika, odlučila fokus prebaciti na pacijente i ulaganje u struku. Umjesto starih, čangrizavih ljekara primljeni su novi, mladi stručnjaci koji su počeli obavljati zahvate za koje su ranije i sami ljekari savjetovali pacijentima da ih rade u inostranstvu. A operacije štitne žlijezde nisu jedini primjer. U posljednjih nekoliko godina uvedeni su i drugi zahvati zbog kojih smo ranije morali odlaziti izvan BiH ili plaćati privatnim klinikama. 


Ono što me tokom boravka u bolnici posebno dojmilo jesu uposlenici. 
Od ljekara i medicinskih sestara do ljudi koji donose hranu i brinu o čistoći, naišla sam isključivo na profesionalnost, ljubaznost i susretljivost. Zato mislim da činimo veliku nepravdu mnogim poštenim i vrijednim ljudima kada generaliziramo da su svi medicinari korumpirani, neljubazni i bezobrazni. Naravno da ima i takvih, kao u svakoj profesiji, ali zašto zbog manjine osuđujemo većinu? Problem je što zadovoljni pacijenti uglavnom ne pričaju o tome, dok se loša iskustva prepričavaju na sve strane, pa se stvara dojam da je sve mnogo gore nego što jeste.


Nakon nekoliko dana u bolnici mogu samo izraziti divljenje ljudima od kojih očekujemo da svakog dana, u svakoj minuti, budu ljubazni, strpljivi i nasmijani, čak i prema vrlo neugodnim pacijentima. A onda ih osudimo ako im se jednom desi loš dan. Nije jednostavno raditi s bolesnim i uplašenim ljudima, posebno kada nema dovoljno osoblja. Mi u bolnicu dođemo povremeno, a oni su tamo svaki dan i od njih očekujemo da svoje probleme ostave pred vratima i budu besprijekorni. A jesmo li mi uvijek takvi prema njima? Jesmo li baš svaki dan besprijekorni na svom poslu? Ne opravdavam loše postupanje prema pacijentima, ali mislim da bismo mogli imati malo više razumijevanja za ljude koji rade jedan od najtežih poslova.


I za kraj se vraćam na ono najvažnije, na preventivne preglede. 
Odlazeća garnitura vlasti u Kantonu Sarajevo omogućila je građanima besplatne preventivne preglede za otkrivanje najčešćih tumora. Uprkos stalnim pozivima i reklamama, dio tih pregleda još je neiskorišten. To mi je zaista neshvatljivo.


Neki ljudi radije biraju da ne znaju. Boje se šta bi im ljekar mogao reći, pa čekaju da se pojave simptomi. A kod mnogih malignih bolesti, kada se pojave simptomi, bolest je već uznapredovala i liječenje je mnogo teže. 


Zato iskoristite priliku za preventivne preglede. Ne čekajte da vas nešto zaboli. Ne odgađajte zbog straha od dijagnoze. Mnogo je bolje na vrijeme saznati da imate problem koji se može uspješno liječiti nego živjeti u uvjerenju da ste zdravi dok bolest napreduje. Ako nećete zbog sebe, uradite to barem zbog ljudi kojima je stalo do vas - poručila je na kraju Ivana Marić.

 

 

(DEPO PORTAL/ad)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook