Ljubavni život Josipa Broza Tita obilježile su brojne veze, ali odnos s Hertom Haas ostao je posebno zapamćen zbog dramatičnih okolnosti u kojima je okončan. Njihova ljubavna priča počela je pred Drugi svjetski rat, dobili su sina Aleksandra Mišu Broza, ali su ratna dešavanja, razdvojenost i nova Titova ljubav zauvijek promijenili njihov odnos.

Herta Haas nije bila samo žena koja je voljela jugoslavenskog maršala. Rođena je 1914. godine u Mariboru, a još tokom studija na Visokoj ekonomskoj školi u Zagrebu priključila se revolucionarnom radničkom pokretu. Kasnije je učestvovala u Narodnooslobodilačkoj borbi, zbog čega je prošla i teško ratno zatočeništvo, prenosi Oslobođenje.

O svom privatnom životu rijetko je govorila u javnosti. Ipak, pristala je ispričati svoju životnu priču novinarki Miri Šuvar, supruzi Stipe Šuvara. Njihov razgovor trajao je čak 14 sati, a Herta je tom prilikom otkrila detalje o strahotama koje je preživjela u ustaškom zatvoru, ali i o ljubavi prema Titu koju, uprkos svemu, nije mogla jednostavno izbrisati iz sjećanja.

Upoznali su se u Parizu, a ljubav se rodila u Istanbulu

Herta Haas upoznala je Tita 1937. godine u Parizu, gdje je kao kurirka donijela krivotvorene pasoše namijenjene dobrovoljcima koji su se borili u Španiji. Njihova ljubavna veza razvila se dvije godine kasnije u Istanbulu, kada mu je ponovo donijela krivotvoreni pasoš, ovog puta lično.

Kasnije se prisjećala i načina na koji su tajne dokumente prenosili u Zagreb. Smotali bi ih, stavili u prezervativ, a potom sakrili u tubu paste za zube. Po povratku u Zagreb živjeli su pod lažnim imenima Marija Šarić i Slavko Babić.

O tome kako je Tito tada gledao na Hertu svjedoči i njegova zabilješka u kojoj je opisuje kao odanu i pouzdanu članicu Partije, ali istovremeno navodi da u njoj još postoje ostaci sitnoburžoaskog porijekla.

Ubrzo su dobili sina Aleksandra Mišu Broza. Međutim, njihovu porodičnu sreću prekinuo je rat. Hertu su nakon poroda uhapsili Nijemci, nadajući se da će preko nje doći do Tita. Nakon razmjene za grupu njemačkih zarobljenika, novorođenče je ostavila u dječijem domu i krenula u partizane, želeći ponovo pronaći svog partnera.

U zatvoru je pokušala sebi oduzeti život

Godine 1943. Hertu su uhapsile ustaše. U strahu da bi pod mučenjem mogla odati svoje partijske drugove, pokušala je prerezati vene. Njeno oslobađanje iz zatvora opisuje se u različitim verzijama, ali je poznato da je nakon višemjesečnog zatočeništva stigla u Jajce.

Tamo ju je, međutim, dočekalo bolno saznanje. Tito je u međuvremenu započeo novu vezu.

Herta se kasnije prisjećala trenutaka provedenih u zatvoru i odluke da uništi nakit koji joj je Tito poklonio. U razgovoru s Mirom Šuvar detaljno je opisala kako je bacila sat i prstenje koje je dobila od njega, ne želeći da ti predmeti ikada dospiju u ruke njenih tamničarki.

- Ovaj nakit koji imam od Tita neće nijedna ustašica nositi nakon mene! To bi mi bilo gore od svega drugoga - prisjećala se Herta.

Govoreći o njihovom rastanku, istakla je da su se razišli u dobrim odnosima i s mnogo ljubavi. Bila je svjesna da je Tito muškarac u najboljim godinama i da će, kako je smatrala, pronaći drugu ženu i nastaviti život bez nje.

Njeno svjedočenje zabilježeno je u poznatoj seriji Lordana Zafranovića, kroz koju su javnosti predstavljeni i brojni drugi detalji iz tog perioda.

Titu se nije vratila, a sina je ponovo vidjela u novom životnom poglavlju

Prema navodima iz njene životne priče, Tito je kasnije želio da mu se Herta vrati, ali ona na to nije pristala. Njihov sin Miša oca je prvi put vidio tek 1945. godine.

Herta je iz ustaškog zatočeništva oslobođena razmjenom za grupu njemačkih naučnika zarobljenih u Bosni, koji su, prema navodima iz njenog životopisa, tragali za uranom za Hitlerov atomski program.

Nakon rata nastavila je raditi u Saveznom izvršnom vijeću. U drugom braku dobila je dvije kćerke, a učestvovala je i u radu ženskog pokreta u Mariboru. Komunističkoj partiji Jugoslavije pristupila je 1936. godine, a bila je angažovana i u organizaciji koja je pomagala odlazak dobrovoljaca u Španiju.

Posljednje decenije života provela je u Beogradu, gdje je živjela s kćerkama, koje su kasnije postale profesorice na Beogradskom univerzitetu. I u poznim godinama pratila je politička zbivanja i vijesti iz svijeta.

Herta Haas umrla je 2010. godine u Beogradu, u 95. godini života. Iza sebe je ostavila priču o revolucionarnoj borbi, ratnim stradanjima i ljubavi s Josipom Brozom Titom koja je završila razdvajanjem, ali je ostala važan dio njenog životnog iskustva.

(Oslobodjenje.ba/DEPO PORTAL/au)