Najava ulaska njemačkog diskontnog lanca Lidl na tržište Bosne i Hercegovine već mjesecima privlači veliko interesovanje javnosti i domaće poslovne zajednice. Intenzivna izgradnja velikog logističko-distributivnog centra i priprema prvih maloprodajnih objekata u gradovima širom zemlje jasno pokazuju da se domaći maloprodajni sektor suočava sa velikim promjenama.

Dok se iščekuje dan kada će biti otvorene prve trgovine, postavlja se pitanje: koja je formula uspjeha trgovačkog lanca koji je izrastao u globalnog giganta i natjerao tradicionalne supermarkete da preispitaju svoje poslovne modele?

Odgovor ne leži samo u marketingu već i u pažljivo proračunatom sistemu upravljanja troškovima, piše Večernji.ba.

Matična Schwarz grupa, u čijem su vlasništvu Lidl i Kaufland, prema svojim finansijskim izvještajima ostvaruje godišnji promet od 185,6 milijardi evra, pri čemu se na Lidl odnosi 140,2 milijarde evra. Sa mrežom većom od 14.500 trgovina u 34 zemlje i više od 604.000 zaposlenih, ovaj poslovni sistem razvio je model u kojem je svaki korak podređen jednom cilju: uklanjanju nepotrebnih troškova u lancu snabdijevanja.

Uži asortiman umjesto lutanja među policama

Dok klasični hipermarketi i supermarketi na policama drže između 15.000 i 30.000 različitih artikala, nudeći desetine brendova istog proizvoda, Lidl svoj poslovni model zasniva na znatno užem izboru. U njegovim trgovinama u stalnoj ponudi nalazi se oko 3.500 artikala.

Kupci najčešće biraju između jedne ili dvije opcije. Iza takvog pristupa stoji jasna logistička računica: zalihe se brže obrću, a roba kraće ostaje u skladištima. Zahvaljujući velikim narudžbama za hiljade trgovina širom Evrope, diskonter ostvaruje povoljnije nabavne cijene, što može da se odrazi i na konačne cijene za kupce.

Vlastite robne marke i proizvodnja

Prema podacima agencija koje analiziraju maloprodajno tržište, poput Kantara, veliki dio prodaje u diskontima odnosi se na njihove vlastite robne marke, kao što su Pilos i Cien.

Za razliku od prodaje poznatih globalnih brendova, čije cijene uključuju i troškove velikih marketinških kampanja, diskonter ima veći uticaj na razvoj proizvoda, ambalažu i uslove proizvodnje.

Schwarz grupa razvila je i snažnu vertikalnu integraciju kroz vlastitu proizvodnu diviziju Schwarz Produktion. U okviru ovog sistema posluju pogoni za proizvodnju i punjenje vode, prženje kafe, kao i proizvodnju tjestenine i čokolade.

Grupa je razvila i vlastitu brodsku liniju za prevoz kontejnera, Tailwind Shipping Lines, kako bi unaprijedila kontrolu nad lancem snabdijevanja i smanjila zavisnost od posrednika.

Palete, barkodovi i sekunde na kasi

Značajan dio troškova u trgovini odnosi se na radne sate zaposlenih. U Lidlu je slaganje robe optimizovano primjenom takozvanog Shelf-Ready pakovanja.

Proizvodi ne stižu u rasutim količinama, već u fabrički perforiranim kartonima koji se lako otvaraju i postavljaju direktno na policu ili ostaju na paleti. Na taj način zaposleni mogu da dopune police za znatno kraće vrijeme nego kada bi morali da slažu svaki proizvod pojedinačno.

Optimizacija je vidljiva i na kasama. Ambalaža pojedinih proizvoda vlastitih marki dizajnirana je tako da ima više ili izdužene barkodove na različitim stranama pakovanja, što omogućava brže skeniranje bez okretanja proizvoda i traženja koda.

Kraći prostor iza skenera podstiče kupce da proizvode odmah vraćaju u kolica, čime se smanjuje mogućnost zastoja i stvaranja gužvi.

Psihologija sedmičnih akcija

Prepoznatljiv dio Lidlove ponude jeste neprehrambeni asortiman koji se mijenja dva puta sedmično. Kroz vlastite brendove poput Parkside alata i Silvercrest uređaja kupcima se nude tehnički proizvodi, odjeća i oprema za vrt, često u ograničenim količinama i dok traju zalihe.

Takav koncept stvara osjećaj hitnosti i podstiče kupce da redovno dolaze u trgovine kako bi provjerili novu ponudu. Pritom često kupuju i prehrambene proizvode i druge svakodnevne potrepštine.

Vlastiti objekti umjesto skupih zakupa

Jedan od strateških stubova Lidlove ekspanzije, što se može vidjeti i u pripremama za ulazak na tržište BiH, jeste gradnja vlastitih trgovina umjesto oslanjanja isključivo na iznajmljene prostore u trgovačkim centrima.

Umjesto plaćanja visokih zakupnina koje mogu rasti tokom godina, njemački diskonter često kupuje zemljište i gradi vlastite objekte prema standardizovanim projektima.

Takav pristup omogućava bolju kontrolu nad troškovima, rasporedom prostora i energetskom efikasnošću. U objekte se mogu ugrađivati sistemi za iskorištavanje otpadne toplote i solarni paneli, dok standardizovana gradnja olakšava planiranje i održavanje.

Široka parkirališta, jednostavan pristup i sličan raspored trgovina u različitim gradovima doprinose prepoznatljivom iskustvu kupovine, a kompaniji daju veću kontrolu nad vlastitom imovinom.

U konačnici, uspjeh Lidla ne zasniva se na improvizaciji, već na pažljivo organizovanom poslovnom sistemu u kojem je svaki detalj, od proizvodnje do kase, usmjeren ka većoj efikasnosti i kontroli troškova.

(DEPO PORTAL/ad)