Ekonomija Srbije tokom vladavine Srpske napredne stranke (SNS) i Aleksandra Vučića nije ostvarila rezultate kakvi se često predstavljaju u javnosti. Iako su nezaposlenost i brojni drugi pokazatelji poboljšani, privredni rast bio je sporiji nego u prethodnoj deceniji, ali i u većini susjednih zemalja, uključujući Bosnu i Hercegovinu.

To su ključni nalazi analize "Ekonomija Srbije pod Vučićem: Daleko od čuda", koju je u oktobru 2026. objavio Bečki institut za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Autor analize je ekonomista Branimir Jovanović, koji je uporedio ekonomske rezultate Srbije od 2012. do 2025. godine s prethodnim periodom i drugim ekonomijama regiona.

Prema podacima Instituta, prosječni godišnji realni rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) Srbije od 2012. do 2025. iznosio je 2,4 posto. U periodu od 2001. do 2011. godine iznosio je 4,2 posto.

To znači da je srbijanska ekonomija tokom vladavine SNS-a rasla gotovo upola sporije nego u prethodnoj deceniji.

Autori analize napominju da je dio razlike posljedica snažnog privrednog rasta prije globalne finansijske krize 2008. godine, zbog čega su rezultate Srbije uporedili i s drugim državama regiona u istom periodu.

Rezultati pokazuju da je Srbija od devet posmatranih ekonomija ostvarila veći prosječni rast samo od Sjeverne Makedonije i neznatno veći od Bugarske.

Bosna i Hercegovina u periodu od 2012. do 2025. bilježila je prosječni godišnji rast od 2,6 posto, Hrvatska 2,5 posto, Rumunija 2,8 posto, Crna Gora 2,9 posto, Albanija tri posto, a Kosovo 4,1 posto.

Prema ocjeni Instituta, podaci ne potvrđuju sliku Srbije kao regionalnog šampiona privrednog rasta.

Jedan od najznačajnijih pozitivnih rezultata vlasti SNS-a, navodi se u analizi, jeste smanjenje nezaposlenosti.

Stopa nezaposlenosti pala je s približno 23 posto u periodu 2011–2012. na manje od devet posto tokom 2024. i 2025. godine.

Međutim, broj zaposlenih stagnira od 2019. godine. Nakon što je 2012. iznosio oko 2,2 miliona, broj zaposlenih porastao je na približno 2,9 miliona do 2019. godine, ali nakon toga nije premašio taj nivo. U 2025. zabilježen je čak i blagi pad.

Institut ukazuje da je veliki dio rasta zaposlenosti zapravo predstavljao oporavak radnih mjesta izgubljenih tokom globalne finansijske krize.

Istovremeno, prosječna neto plata u Srbiji porasla je s približno 370 eura u 2012. na oko 930 eura u 2025. godini, što predstavlja povećanje od približno 150 posto.

Ipak, troškovi života rasli su gotovo istom brzinom.

Prosječna mjesečna potrošnja po stanovniku povećana je s približno 290 na 700 eura, odnosno za oko 140 posto.

Analiza navodi primjer četveročlane porodice u kojoj oba roditelja primaju prosječnu platu. U 2012. godini njihove dvije plate pokrivale su 63 posto porodične potrošnje, dok su 2025. pokrivale 67 posto.

Drugim riječima, uprkos velikom nominalnom povećanju plata, dvije prosječne plate i dalje nisu dovoljne da pokriju ukupnu potrošnju takve porodice.

Institut ističe i rast ekonomske nejednakosti.

Udio ukupnog dohotka nakon oporezivanja koji pripada najsiromašnijih 20 posto stanovništva smanjen je s 4,3 posto u 2011. na 4,1 posto u 2024. godini.

Istovremeno, udio najbogatijih deset posto stanovništva povećan je s 35,5 na 37,6 posto.

Smanjena su i izdvajanja za socijalnu zaštitu, ne računajući zdravstvo i penzije, s približno četiri posto BDP-a 2011. na 2,8 posto 2023. godine.

Posebno zanimljiv dio analize odnosi se na strane direktne investicije, koje vlasti Srbije često predstavljaju kao jedan od najvećih ekonomskih uspjeha.

Podaci pokazuju da su strane direktne investicije od 2012. do 2025. prosječno iznosile 5,7 posto BDP-a godišnje.

Međutim, u periodu od 2001. do 2011. njihov prosječni udio bio je 6,1 posto BDP-a, odnosno nešto veći nego tokom vladavine SNS-a.

U 2025. godini priliv stranih direktnih investicija smanjen je na 3,9 posto BDP-a.

Još značajniji je podatak da su prihodi koje strani investitori ostvaruju u Srbiji porasli s približno tri posto BDP-a 2011. na više od pet posto BDP-a tokom 2024. i 2025. godine.

U 2025. godini prihodi stranih investitora premašili su vrijednost novih stranih direktnih investicija.

Institut zaključuje da Srbija sada stvara više prihoda za strane investitore nego što prima novih stranih ulaganja.

Takav razvoj događaja povezuje se s ekonomskim modelom zasnovanim na privlačenju stranog kapitala subvencijama i jeftinom radnom snagom, umjesto snažnijeg razvoja domaćih kompanija.

Analiza se bavi i javnim investicijama, koje su posljednjih godina značajno povećane.

U periodu od 2013. do 2017. javne investicije iznosile su između dva i tri posto BDP-a, dok su od 2021. blizu sedam posto.

Međutim, najveći dio ulaganja bio je usmjeren na izgradnju autoputeva.

Od šest analiziranih pokazatelja infrastrukture, samo je dužina autoputeva poboljšana u odnosu na prosjek Evropske unije, s približno 34 na 50 posto tog prosjeka.

Kod ostalih pokazatelja, uključujući dužinu cestovne i željezničke mreže, instalirane elektroenergetske kapacitete te pristup sigurnim sanitarnim uslugama i vodosnabdijevanju, Srbija je dodatno zaostala za prosjekom EU.

Istovremeno, privatne investicije domaćih kompanija tokom posmatranog perioda uglavnom su stagnirale na približno tri posto BDP-a.

Kao prepreke većem domaćem ulaganju autor navodi slabu vladavinu prava, korupciju, loše upravljanje i nedostatak odgovarajuće industrijske i inovacijske politike.

U zaključku analize ističe se da vladavina SNS-a nije prošla bez ekonomskih rezultata. Nezaposlenost je smanjena, plate su porasle, strane investicije su nastavljene, a izgrađeni su i brojni kilometri autoputeva.

Ipak, ukupni rezultati, prema ocjeni Bečkog instituta, daleko su od ekonomskog čuda kakvim ih vlasti predstavljaju.

Analiza je objavljena uoči parlamentarnih izbora u Srbiji, zakazanih za 25. oktobar 2026. godine, a autor zaključuje da će njihov ishod biti važan i za budući smjer ekonomske politike zemlje.

(Raport/DEPO PORTAL/af)