Kada se u oktobru u Bosni i Hercegovini otvore glasačka mjesta i birači preuzmu opsežne papirne listiće, rijetko ko pomisli kako je taj proces izgledao prije više od osam decenija. Prvi poslijeratni izbori u Bosni i Hercegovini održani su 11. novembra 1945. godine. Održani su svega nekoliko mjeseci nakon okončanja Drugog svjetskog rata. Bio je to prelomni trenutak u kojem se na ruševinama starog sistema stvarala Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ).

Novim vlastima na čelu s Josipom Brozom Titom i Komunističkom partijom Jugoslavije (KPJ) bio je neophodan potpuni legitimitet. Partija je na izborima nastupala kroz širu političku organizaciju pod nazivom Narodni front (NF). Zbog toga su ovi izbori predstavljali formalnu i političku potvrdu nove vlasti pred domaćom i međunarodnom javnošću.

Izvještaji iz tog perioda pružaju izuzetno vrijedan historijski uvid u vrijeme velikog političkog zaokreta. Samo šest dana nakon glasanja, 17. novembra 1945. godine, sarajevski list „Sarajevski dnevnik“ objavio je detaljne rezultate po okruzima. Ti podaci otkrivaju kako je izgledala izlaznost i kakva je atmosfera vladala među građanima. Da bi se ti brojevi razumjeli na pravi način, potrebno je sagledati širi historijski kontekst i specifičnu metodologiju glasanja, prenosi Fokus.

Ovi poslijeratni izbori ostali su zabilježeni kao historijski međaš. Upravo tada su prvi put u historiji Bosne i Hercegovine i čitave regije pravo glasa dobile žene. Pored njih, glasačko pravo prvi put su ostvarili i svi pripadnici Jugoslovenske armije (JA). Pravo glasa dobili su i svi punoljetni građani bez obzira na imovinski cenzus. Ova masovna demokratizacija objašnjava ogromne brojke upisanih birača i duge redove pred glasačkim mjestima.

Sâm proces glasanja bio je potpuno drugačiji od današnjeg. Nisu se koristile hemijske olovke niti papirni listići. Na biralištima su se koristile gumene kuglice. Birači su spuštali ruku u duboke drvene kutije obložene platnom. Ruka se morala uvući u svaku kutiju kako se udarac kuglice ne bi čuo. Na taj način se u teoriji čuvala tajnost glasanja.

Jedna je kutija pripadala kandidatima Narodnog fronta. Druga kutija bila je postavljena na samom kraju stola. U narodu je bila poznata kao “kutija bez liste” ili takozvana ćorava kutija. Predratna opozicija je uglavnom bojkotovala izbore ili joj je rad bio onemogućen. Kako bi se stvorio privid izbornog izbora, ubačena je ova opcija. Ćorava kutija bila je jedini način da građani iskažu neslaganje s novim režimom. Međutim, u praksi je postojala velika kontrola i pritisak na biralištima.

Nakon zaključenja biračkih spiskova konstatovani su masovni rezultati. U Bosni i Hercegovini je od ukupno 1.349.837 upisanih birača na izbore izašlo čak 1.121.189 građana. Ukupna izlaznost dostigla je nevjerovatnih 91,70 posto na nivou čitave države.

Tadašnja štampa vodila je posebnu evidenciju o takozvanim odsutnim biračima. U BiH je evidentirano preko 126 hiljada takvih osoba. Radilo se uglavnom o borcima na dužnosti, ranjenicima u bolnicama i mobilisanim radnicima. Oni su u tom trenutku radili na terenima širom razrušene zemlje.

Izvještaj iz Tuzle odražava tipičan novinarski i propagandni stil tog doba. Pobjeda Narodnog fronta proslavljana je danima uz pjesmu, harmonike i ulice okićene cvijećem i petokrakama. Štampa je naglašavala prizore bolesnih, starih i žena koje dolaze na birališta. Novinari su pisali o invalidima i teškim bolesnicima koji dolaze na nosilima ili pužući kako bi glasali.

Takvo izvještavanje imalo je jasan propagandni cilj. Vlasti su željele pokazati apsolutni narodni legitimitet nove vlasti i jedinstvo svih slojeva društva. Politički pluralizam je u praktičnom smislu već tada bio u potpunosti ugašen.

Najveću podršku Narodnom frontu dali su birači u Bihaćkom i Hercegovačkom okrugu. U tim regijama je za pobjedničku listu glasalo preko 97 posto izašlih birača. S druge strane, u Sarajevskom i Banjalučkom okrugu zabilježen je najveći procenat glasova u ćoravoj kutiji. Taj procenat kretao se između šest i sedam posto. Iako su to bile male brojke, one su pokazivale da je u većim gradovima postojala tiha opozicija.

Kada danas posmatramo ove arhivske podatke uoči novih izbora u Bosni i Hercegovini, jasnije razumijemo historijske procese. Izbori iz novembra 1945. godine nisu samo formalno potvrdili novu vlast. Oni su direktno utrli put ukidanju monarhije.

Ubrzo nakon ovih izbora, 29. novembra 1945. godine, zvanično je proglašena Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ). Time je započeta potpuno nova epoha u historiji svih jugoslovenskih naroda. Priča o gumenim kuglicama ostala je da svjedoči o vremenu u kojem se na specifičan način odlučivalo o budućnosti čitave zemlje.

(Fokus.ba/DEPO PORTAL/au)