Izvor: Danas.rs
Piše: Snežana Čongradin

Teško je sabrati misli, posljedična osjećanja, kada umre jedan zlikovac. Pogotovo ako je pripadnik tvog naroda, države u kojoj si se rodila ili rodio, odrasla ili odrastao ili gdje i dan-danas živiš i radiš. Odgajaš djecu…

U zemlji u kojoj najveći broj građanki i građana misli o tom zločincu, tom gadu, tom najgorem čovjeku koji je rođen na ovim prostorima i dobio priliku da svu tu svoju zlobu ispolji u punoj snazi, da je heroj, da je branio srpski narod, da je doprinio njegovom dostojanstvu.

Također, veoma je teško živjeti u zemlji u kojoj su na vlasti, ponovimo, prilika je, pa me izvinite, portparoli genocida koji je Ratko Mladić izveo na terenu, pobivši više od osam hiljada Bošnjaka za tri dana. Samo zato što su Bošnjaci. Tako su se rodili i na tom nesretnom mjestu našli se 11. jula 1995. godine. U Srebrenici.

Snažno, s tadašnjom mladalačkom energijom političkih retarda, samoživaca, glupana i bezosjećajnih ljudi, Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, i Ivica Dačić, ministar unutrašnjih poslova, podstrekavali su i podržavali da se genocid dogodi, da njihov narod, srpski narod, bude zauvijek obilježen kao onaj čiji su predstavnici izveli genocid.

Kako su uspjeli da poslije toliko godina, više od tri decenije, pobjeđuju na izborima i da budu omiljeni među građankama i građanima Srbije, nije teško pretpostaviti. Kada si tako silan da braniš genocid, da staješ iza genocida, opravdavaš ga, negiraš, ne priznaješ, ne odričeš se te najgore, najružnije prošlosti, svakako da imaš „sposobnosti“ da silom i brutalnošću postupaka, lažima, krađom i teškim obmanama držiš narod pod kontrolom. Huškaš ga na sve druge koji vide stvarnost onakvom kakva jeste, kakva je dokazana. Ne samo kroz hiljade i hiljade svjedočenja i dokaza, nego i kroz najdirektnije izjave kojima se staje u odbranu jednog takvog zlikovca koji je jučer umro u zatvoru Haškog tribunala.

Umro je Ratko Mladić. Samo 15 godina proveo je u zatvoru, a umro je u 85. godini.

Takozvanim demokratskim vlastima trebalo je čak 11 godina da ga uhapse. Na teritoriji Srbije.

Sjećam se dana hapšenja. Bila sam sretna. Na vlasti su bili pobjednici 5. oktobra.

Međutim, i ta vlast izbjegavala je stvari nazvati pravim imenom. Reći šta se dogodilo u Srebrenici. Kakvo zvjerstvo, kakav zločin, kakva odvratna stvar, u ime našeg naroda, mene, tebe, nas. Ta vlast izbjegla je da u Deklaraciji Skupštine Srbije, koja je izglasana 2010. godine, genocid nazove genocidom.

Da time s naših leđa zauvijek skine to obilježje, da objasni narodu da su Ratko Mladić, Slobodan Milošević, Vojislav Šešelj… ljudi, neljudi, koji više nikada ne smiju biti u poziciji da odlučuju o našim sudbinama. Relativizacija te najgore moguće stvari koja je mogla biti počinjena u naše ime, od onih koji su zauzeli vlast poslije Petooktobarske revolucije, dovela je do toga da njihovi portparoli i potrčci ponovo budu na vlasti.

Njima nije bilo dovoljno to što su oni koje su svrgnuli s vlasti pomagali izvođenje genocida, što su organizovali niz teških ratnih zločina, što su direktni počinioci bili osuđeni na više stotina godina zatvora… To im nije bilo dovoljno da ih lustriraju, da ih zauvijek sklone s političke scene. Da završe taj posao, pa makar se i sami morali skloniti nakon toga, ako su procijenili da bi takav ishod bio neminovan uslijed navedenih nužnih poteza.

Zato su i izgubili izbore, jer nisu bili jasni, jer su se htjeli dodvoriti i dijelu naroda koji je bio osakaćen brutalnom ratnozločinačkom propagandom Miloševića, Šešelja i njihovih današnjih nasljednika koji vladaju Srbijom – Vučića i Dačića.

Ono što je danas bitno jeste da smrt genocidaša Ratka Mladića bude prilika da se podsjetimo ko je na vlasti u Srbiji. Ako uopšte ima ko čuti i razumjeti zbog čega i kako je moguće da takav dvojac, Vučić–Dačić, pored svih nepočinstava i bukvalno ničega dobrog učinjenog u svojim „političkim“ karijerama, upravlja našim životima.

Jer, pazite, zadržimo se samo ovdje: kako je moguće da oni koji su podstrekavali i podržavali genocid – GENOCID – bilo šta u životu učine dobro? Bilo kome. Pogotovo tako velikom broju ljudi kao što je narod.

(Danas.rs/DEPO PORTAL/ad/Foto:Screenshot)