Pozorišne igre Bosne i Hercegovine ove će godine od 26. juna do 3. jula ponuditi presjek   bosanskohercegovačke teatarske produkcije u izboru selektora Igara Mirze Skenderagića, koji je između 25 prijavljenih izabrao sedam predstava. 

U razgovoru za Fenu Skenderagić je kazao da broj ponuđenih predstava s jedne strane govori da je bh. pozorišna scena kvantitativno aktivna te da postoji solidan broj premijera tokom jedne sezone. Skenderagić, s druge strane, smatra kako se može zaključiti da većina tih predstava ne bi prošla selekciju jednog profesionalnog festivala.

- Čak i da se za Igre u Jajcu moglo selektovati deset predstava, teško da bi se mogle dodati još te tri. Smatram da jedna selekcija mora biti zaokružena na neki način, da se njoj teško može dodati nešto što joj ne pripada. Isto tako, trenutno svjedočimo pokretanju novih scena i otvaranju novih teatarskih kuća ili teatarskih stanova, što bi trebalo doprinijeti stilskoj i tematskoj raznolikosti i iznjedriti neke nove teatarske glasove. Ali čini mi se da je za sada taj fenomen nešto bliže zadržavanju istog stanja ili čak da bh. pozorišnu scenu još odlučnije približava teatru kao "tezgi". Stiče se dojam da se u BiH nova pozorišta otvaraju da bi isti radili još više, da bi se zaposlili najbolji prijatelji, ljubavnice ili porodica, čast izuzecima, pa onda je logično očekivati i recikliranje u kreativnosti - kazao je Skenderagić u razgovoru za Fenu.

On je ocijenio da sedam izabranih predstava uprkos svojim manama otvaraju prozor kroz koji se treba posmatrati savremena bh. pozorišna scena.

Govoreći o zastupljenosti domaćih autora u ovogodišnjoj selekciji, Skenderagić je naveo da je tokom selektovanja shvatio da bi mogao imati selekciju sačinjenu ne samo od domaćih umjetnika, jer taj podatak sam po sebi ne znači ništa, već da bi mogao izabrati predstave koje se tematski i idejno nadopunjuju - koje razgovaraju, ukazuju na međusobne mane i vrline, i u teatarskom i u društvenom smislu.

- Naravno, da bi taj odnos bio do krajnosti iskren onda se negdje podrazumijeva da se u njemu moraju iznositi isti problemi, postavljati ista pitanja, a tragati za drugačijim odgovorima. Da se razumijemo, ovih sedam predstava nije izabrano samo zbog toga što je zasnovano na domaćem i regionalnom književnom materijalu, nego jer su i pojedinačno najpotpunije i doprinose prikazu trenutnog stanja u bh. pozorištu, ali i stvaraju konačni smisao ovogodišnje autentične selekcije Igara - podvukao je.

Mirza Skenderagić je između ostalog i nagrađivani dramski autor, ali njegove predstave još nisu postavljene na scenu. U razgovoru za Fenu je govorio i o značaju dramskog teksta.

- Teatar bez publike jednostavno ne postoji, a publika je konačni svjedok i sudija nečega što je neki žiri preporučio. Opet, dok pišem tekst uvijek ga zamišljam na sceni i nekako stvaram njegove moguće verzije. Mislim da tekst u teatru ne znači puno, pa zbog toga imamo genijalnih i manje genijalnih "čitanja" Hamleta. Tako da i ovogodišnju selekciju Igara u najvećoj mjeri određuju izvedbe u raznolikim formama, u operi recimo, u kamernom prostoru, sa "živom" muzikom, sa uvođenjem navijača na zatvorenu scenu, što se već ponudilo kao izazovan postupak, samo da ubrzo ne postane tezgaroška estetika. Na koncu, domaće bh. dramsko pismo se po svaku cijenu mora vratiti u fokus regionalne pozorišne produkcije. Mislim na savremeni dramski tekst, ne na adaptacije i dramatizacije književnih predložaka, što reditelji i direktori pozorišta često izjednačavaju - istaknuo je Skenderagić.

On smatra da se selektovane predstave na različite načine bave suočavanjem s traumama iz prošlosti.

- Mi živimo traumu već trideset godina i ta trauma se ne sužava nego se grana na još više malih trauma koje bh. društvo istovremeno pretvaraju u vulkan u kojem se čovjek oprži gdje god da se okrene, a opet ga ta bol podsjeća da je živ. To je tako jer postoji zdrava i bolesna trauma. A mi se stalno pomalo pečemo, a ne stavljamo melem jer živimo bolesnu kolektivnu traumu koju nam doziraju političari i mediji, a nema pojedinačnog suočavanja niti iskupljenja. U našoj javnosti se često navodi kako smo mi preživjeli genocid i opsadu, ali 8.372 čovjeka u Srebrenici i 11.541 u Sarajevu, nisu preživjela. Mi smo posvjedočili njihovom ubijanju i to u psihičkom smislu jeste postala trauma, ali ta trauma je i dokaz kojeg je nemoguće izliječiti - istaknuo je.

Skenderagić ističe da se iskustvo traume prenosi iz generacije na generaciju i za stotinu godina će značiti isto, te da  kroz umjetnost prenosimo i čuvamo našu traumu.

- U teatru trauma dobiva svoje uzvišeno značenje, jer se taj prenos istine odvija između živih ljudi. Recimo da je teatar ostao jedini prostor u kojem se čovjek na zdrav način susreće sa traumom, može je opipati, pozdraviti, okrenuti od nje glavu ako nije vrijeme za prihvatanje, ali se trauma može i prepoznati u sebi i osvijestiti njeno prisustvo. U konačnici, teatar nam pomaže da shvatimo da femicid nije uzrok nego posljedica, da mržnja nije lijek nego otrov, da se istina ne čuva nasiljem, da smrt nije kraj, da se najvećoj tragediji može približiti tragovima humora - mišljenja je on.

Govoreći o značaju Pozorišnih igara u Jajcu Skenderagić je kazao da one imaju svoje mjesto na festivalskoj i pozorišnoj sceni koje im niko ne može oduzeti.

Skenderagić smatra da su Igre u Jajcu  jedini festival u državi koji je uspio pomiriti sofisticirani autorski izražaj i opštu gledateljsku potrebu, dok se ostali teatarski festivali fokusiraju na jedno ili drugo.

- Radujem se odlasku u Jajce tokom trajanja Igara jer ništa ne oživi taj grad kao pozorište koje kao da se zaustavilo na nekom većem putovanju i svratilo na sedam dana prepoznavši zahvalnu publiku. A bilo koje učešće na Igrama u Jajcu je za mene bilo kao porodično okupljanje u kojem te neko stalno zove na kafu, a neko stalno pita treba li ti šta, a uvijek možeš nekoga sresti, pa i stranca i popričati o predstavama. Mislim da su ljudi koji vode Igre i oni koji su ih vodili prije uspjeli stvoriti tu krajnje intimnu, a opet iskrenu atmosferu koja ne uključuje ljutnju ili frustraciju, već se sve može izreći javno. Volim ja i MESS i Mostarsku lisku, pa i Festival bh. drame u Zenici, ali u Jajcu se poštovanje i uvažavanje najjasnije osjeti. Pozorišne igre u Jajcu su naš najstariji festival i vrijeme je da ga kao takvog i posmatramo - zaključio je u razgovoru za Fenu selektor 45. Pozorišnih igara BiH Mirza Skenderagić.

Mirza Skenderagić je filmski i pozorišni kritičar, dramaturg, nagrađivani dramski pisac, novinar te član redakcije Dramskog i dokumentarnog programa BH Radija 1.

(FENA/au)