Od ratnog djetinjstva i izbjegličkih kampova do modnih pista, filmskih setova i saradnje sa svjetskim zvijezdama, životna priča Mostarca Ajdina Sefera zvuči kao scenarij za holivudski film.

Danas gradi karijeru u američkoj industriji zabave, a iza glamura i reflektora kriju se godine odricanja, rada i borbe. U razgovoru za Avaz govorio je o svom putu od Mostara do Los Anđelesa, radu sa svjetskim zvijezdama, porodici, uspjehu i životnim lekcijama koje nosi sa sobom.

Od Mostara do američkih setova – u kojem trenutku ste prvi put shvatili da više ne živite „običan san“, nego filmsku priču?

- Krenuo sam se baviti ovim poslom 2011. godine, kada sam potpisao prvi ugovor s agencijom. Već sljedeće godine poslali su me u Montreal u Kanadi, gdje sam imao glavnu ulogu u kratkom filmu i reklami. Taj osjećaj kada sletiš u drugu državu, a na aerodromu te čeka vozač s tvojim imenom i vodi te u vrhunski hotel, bio je prvi mali okus onoga što dolazi. Na setu je bilo više produkcijskih asistenata zaduženih za različite stvari oko mene. Imao sam svog vozača, asistenta koji je brinuo da uvijek imam šta popiti i pojesti, jednog čovjeka koji je držao kišobran kada pada kiša da ne pokisnem i tako dalje. Nakon snimanja vratio sam se u Ameriku, u Mičigen. Nazad na fakultet, nazad na posao, nazad na brige oko biznisa u kojem sam imao kamione i vozače koji su radili za mene. Kako je vrijeme prolazilo, sve više sam razmišljao o tom iskustvu snimanja i osjećaju koji sam tada imao. Shvatio sam da je to ono što želim osjećati cijeli život. Tada sam odlučio da ću uložiti sav trud kako bih ostvario san da živim u Holivudu i da se ovim poslom bavim profesionalno. Ali znao sam da prije toga imam jedan veliki zadatak – postati prvi u porodici koji će završiti fakultet i učiniti najvažniju osobu na svijetu, svoju mamu, ponosnom. Prešao sam na univerzitet, završio tri godine školovanja za jednu godinu i preselio se u Los Anđeles.

Kako izgleda trenutak kada stanete pred kameru uz svjetske zvijezde poput Lejdi Gage (Lady)? Postoji li još trema ili adrenalin nikada ne nestaje?

- Uglavnom se upoznate prije nego što snimanje počne, tako da nema mnogo treme. Producent ili reditelj napravi upoznavanje i objasni cilj scene i uloge. Pogotovo kada su u pitanju Lady Gaga i Sabrina Carpenter, njihovi timovi bili su fenomenalni. Svi su pružali podršku i širili pozitivnu energiju. Vidjelo se da svi žele najbolje i da posao bude odrađen kako treba.

Koliko je teško ostati svoj u industriji gdje izgled često govori prije karaktera?

- Odmalena me mama učila da nikada ne zaboravim ko sam i odakle sam. Da slijedim svoj put i poštujem druge. To je nešto što je uvijek bilo i ostat će dio mene. Zato mi nije teško ostati svoj. I danas razgovaram s mamom svaki dan, veoma sam blizak sa cijelom porodicom i prijateljima iz djetinjstva. Ne mogu kontrolisati kako će me doživljavati ljudi koji me nikada nisu upoznali, ali mogu kontrolisati kakav ću biti sin, brat, rođak, amidža, prijatelj i, ako Bog da, jednog dana muž i otac.

Jeste li ikada osjetili da morate sakriti dio svog balkanskog mentaliteta da biste uspjeli u Americi ili Vam je upravo to postalo prednost?

- Nikada nisam krio odakle sam, niti ću. Ponosan sam što dolazim iz tako male države, a iz naroda koji ima ogromno srce i hrabrost. To mi daje dodatnu motivaciju i koristim svaku priliku da pričam o našoj lijepoj domovini i svemu što smo prošli.

Koji trenutak iz djetinjstva u Mostaru danas nosite sa sobom čak i na najveće holivudske setove?

- Trenutak kada je počeo rat i kada smo morali napustiti Mostar i otići kod nene u Doljane. Nakon toga smo ponovo morali seliti, ovaj put u kampove kod Jablanice. Poslije smo bili smješteni u Glogošnici, gdje smo živjeli u kući zajedno s još tri porodice. To su trenuci koje čovjek nikada ne zaboravi.

Iza glamura spotova i reflektora – koliko zapravo ima odricanja, odbijanja i borbe koje publika nikada ne vidi?

- Toga ima toliko da bih mogao napisati cijeli roman. Dok sam živio u Mičigenu nije bilo velike konkurencije. Odem na audiciju i bude možda pedesetak momaka. Već tada sam imao osjećaj da ću dobiti ulogu. Međutim, kada sam se preselio u Los Anđeles, koji je svjetski centar industrije zabave, počeo sam odlaziti na audicije gdje su bile stotine momaka koji izgledaju kao ja i svi se bore za isti posao. Na početku te svako 'ne' pogodi. Pitaš se da li je to zaista za tebe. Vremenom postaneš otporniji. Onda dobiješ priliku koja ti vrati vjeru. Jedan od takvih trenutaka bio je moj prvi kasting za Los Angeles Fashion Week. Na kastingu je bilo više od 600 momaka. Ja sam imao broj 439. Odradio sam kasting, sjeo u auto i naljepnicu s brojem zalijepio na šoferšajbu. Nakon više krugova selekcije javili su mi da sam izabran kao jedan od samo pet momaka među više od 600. To mi je dalo ogromnu motivaciju. Svaki put kada bih bio odbijen i kada bih počeo sumnjati u sebe, pogledao bih prema toj naljepnici s brojem 439 i sjetio se zašto sve ovo radim.

Kako američka scena reaguje kada čuje odakle dolazite? Znaju li uopće gdje je Mostar?

- Ako radim sa strancima, uglavnom znaju za Bosnu i drago im je kada čuju odakle dolazim. Mnogi znaju i za Mostar. Uvijek spomenu Stari most i ćevape. Naravno, ima i dosta Amerikanaca koji ne znaju mnogo o Bosni, posebno oni koji nikada nisu putovali. To mi je jedno od najdražih pitanja. Kada počnem pričati o našoj zemlji i svemu što smo prošli, ljudi ostanu u šoku. Ne mogu vjerovati da smo mi bukvalno živjeli film, ali onaj koji nikome ne bih poželio da proživi.

Šta Vam danas znači uspjeh: naslovnice, pregledi i popularnost ili trenutak kada porodica iz Mostara vidi Vaše lice na svjetskim ekranima?

- Najviše mi znači mišljenje moje mame. Uvijek mi je to bilo najvažnije i uvijek će biti. Ona je moja najveća inspiracija i snaga u životu. Dok god je ona uz mene, osjećam da mogu ostvariti svaki san. Želim biti dobar primjer drugima i mnogo mi znači podrška porodice, prijatelja, ali i ljudi koje nikada nisam upoznao. Posebno mi znači kada mi kažu da sam dokaz da se uz trud i upornost sve može ostvariti. Lijep je osjećaj kada mi se ljudi jave i kažu da im je moja priča dala snagu da ne odustanu. Drago mi je što imam priliku dijeliti svoju priču i predstavljati našu državu.

Kada jednog dana pogledate unazad na cijelu karijeru, šta želite da ljudi prvo pomisle kada čuju Vaše ime – model, zvijezda ili momak iz Mostara koji je dokazao da granice ne postoje?

- Želim da budem primjer da se uz trud, strpljenje i upornost može ostvariti sve što čovjek zamisli. Želim pokazati da se može uspjeti sa čistom dušom, obrazom i karakterom.

(Avaz.ba/DEPO PORTAL/au)