Nagla ostavka Christiana Schmidta i ozbiljne najave mogućeg zatvaranja OHR-a, čak i njegova eventualna dislokacija – sve to predstavlja novu fazu u mrcvarenju države Bosne i Hercegovine i njenom putu ka raspadu u kome bi konačno postala plijen Miloševićeve i Tuđmanove politike. Pri tome nije suštinski važno da li bi Federacija išla u sastav Hrvatske, a RS u sastav Srbije, već je suštinski važna i sudbinski neprihvatljiva bilo kakva verzija raspada BiH.

Tu politiku oduvijek je nagrađivala tzv. međunarodna zajednica, ma šta oni mislili o tome. Naime, onemogućili su u Savjetu bezbjednosti članici UN da se brani od međunarodne agresije. Potom su u Daytonu nagradili tu agresiju i genocid uspostavljanjem republike na tlu na kome je izvršena međunarodna agresija i genocid, na masovnim grobnicama, i skrojili su „državu monstruma“ koja ne može ni umrijeti ni živjeti. Tako se zlopati i mrcvari već tridesetak godina, sa sve mračnijom perspektivom. Međunarodna zajednica i na slučaju BiH pokazuje – uporno i svih ovih godina – da u svijetu vlada zakon jačeg i bogatijeg, da je međunarodni pravni poredak pokopan.

Dodik može likovati jer je uspio protjerati C. Smidta kojeg je toliko omalovažavao i ponižavao, a da bi paradoks bio potpun – to je postigao i uz pomoć Amerike čije diplomate u BiH je također neprestano vrijeđao i omalovažavao. On ima razloge za trijumf.

Eventualnim gašenjem OHR – o čemu se sve više govori, i to jest realna mogućnost koja je zapravo konzistentna međunarodnoj politici u BiH – predstavlja konačnu izdaju od strane međunarodne zajednice koja je – ne zaboravimo – zaustavila Armiju BiH u oslobađanju države prijeteći joj NATO udarima, ako nastavi  napredovanje. Neka se znaju činjenice! Potom su skrojili „državu“ koja je apsolutno nesamoodrživa, u kojoj su izvođači radova agresorskih država vrlo aktivni, mehanizmi najtežih blokada nisu neutralizirani, institucije države su paralizirane, ali – pazite – ne zato što mi to želimo nego zato što je napravljen takav sistem i što je OHR nijemi posmatrač. Nijemi svjedok destrukcije!

Bili su obavezni (obavezali su se u Daytonu) da će taj Sporazum dograditi, ali nikada to nisu učinili. Da su konstruirali samoodrživu državu, bilo bi sasvim razumljivo da je potom napuste, ali oni se spremaju da je napuste upravo onda kada je najozbiljnije ugrožen njen ustavni poredak, njen opstanak. Svih tridesetak godina nisu radili suštinski na opstanku o samoodrživosti BiH i sada hoće da dignu ruke od nje, a naprosto su nas doveli u situaciju da ne možemo sami načiniti spasonosne poteze.

Time se efektivno realizira diplomatska strategija Velike Britanije koja je sadržana u izjavama njihovih diplomata (Duglas Hurd i dr.) da rješenje treba stalno i stalno odgađati dok ne dođe vrijeme disolucije ili raspada. Pripreme za odlazak OHR-a označavaju taj fatalni trenutak.

Bošnjaci su u najtežoj situaciji, iako to ne vide neki hiperaktivni njihovi političari koji su pobrkali sakralizaciju politike i politizaciju vjere.

Uzdanje u nekakav Bošnjakistan, ili neku drugu vrstu entiteta s bošnjačkom većinom, jest u datim okolnostima i kontekstu, politički infantilno.

To je, upravo u ovom kontekstu i okolnostima, put ka sudbini Gazze.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/au)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook