Postoje trenuci u politici kada nije najvažnije ko je formalno pobijedio, nego ko je pokazao više ozbiljnosti, iskustva i osjećaja za državu. Priča oko graničnog prijelaza Gradiška upravo je jedna od tih situacija.

I zato bi bilo dobro da se, nakon nekoliko dana galame, patriotskih pokliča i medijskog navijanja, stvari konačno nazovu pravim imenom.

Dug Republike Srpske prema Federaciji BiH jeste stvaran problem. Ozbiljan problem. O njemu se govori godinama i potpuno je legitimno insistirati da se pitanje raspodjele prihoda od PDV-a i akciza konačno riješi pravednije i racionalnije. Federacija s razlogom smatra da je godinama finansijski oštećena, kao što i jeste, obzirom da je ekonomski daleko ispred entiteta RS.

Ali jednako je pogrešno državnu granicu i međunarodni granični prijelaz koristiti kao instrument političkog pritiska, ucjene ili emotivne mobilizacije javnosti.

Jer Gradiška nije ničiji privatni terminal. To nije ni Dodikov ni sarajevski prijelaz. To je državni infrastrukturni interes Bosne i Hercegovine. Kroz taj prijelaz prolaze ljudi, roba, privreda i ekonomija cijele zemlje. I zato je bilo pomalo suludo gledati kako se dio javnosti pokušava naložiti na priču „ne daj Zijo Gradišku“, kao da je blokiranje prijelaza čin patriotizma, kao da će šteta pogoditi nekog drugog, a ne vlastitu državu, vlastite privrednike, vlastite vozače, izvoznike i poljoprivrednike.

Nije.

Država ne jača tako što sama sebi blokira arterije života.

I ne treba građane Bosne i Hercegovine učiti da navijaju protiv vlastitog ekonomskog interesa samo zato što političari nisu na vrijeme završili posao koji su morali završiti mnogo ranije.
Jer problem nije nastao jučer.

Pitanje raspodjele prihoda moglo se otvarati onda kada su se donosile velike odluke važne za SNSD i HDZ. Moglo se pregovarati čvršće i mudrije kada se odlučivalo o projektima poput kupovine zgrade UIO u Banjoj Luci od Dodikovog kuma Mileta Radišića. Tada se moglo reći: nema podrške dok se ne riješi dug prema Federaciji i dok se ne usvoje novi kriteriji raspodjele.

To bi bila ozbiljna politika.

Umjesto toga, sve je ostavljeno za kraj, a onda je preko jednog pravilnika i jednog graničnog prijelaza pokušano nadoknaditi ono što je ranije politički propušteno.

I upravo tu dolazimo do ključne lekcije ove priče.

Trojka je u Federaciji Bosne i Hercegovine i posebno u Kantonu Sarajevo pokazala da zna upravljati sistemima kada su u pitanju infrastruktura, javni projekti, finansijska stabilizacija i moderniji pristup upravljanju. Sarajevo danas, sviđalo se to nekome ili ne, izgleda ozbiljnije, uređenije i funkcionalnije nego prije 5-10 godina. Federacija također, bez obzira što se često nastoje kreirati apokaliptički narativi. To su činjenice.

Ali državna politika je viša liga.

Tu više nisu dovoljni energija, PR, reformski entuzijazam i urbana politička retorika. Na državnom nivou sjede ljudi poput Dodika i Čovića - politički preživjeli veterani koji već dvadeset godina igraju istu igru, poznaju institucije do posljednjeg zareza i političke procese vode hladno, strpljivo i bez emocija.

I upravo se na Gradišci pokazalo da Trojka na državnom nivou još nema tu vrstu političkog iskustva i institucionalne tvrdoće.

Dok se u Sarajevu stvarala emotivna atmosfera i medijska buka, Dodik i Čović su mirno povukli nekoliko poteza, preko zamjenika ministra sigurnosti i institucija sistema otvorili prijelaz i pokazali da kontrola države ne leži u statusima i konferencijama za medije nego u mehanizmima vlasti.

To je realnost koju bi Trojka morala shvatiti bez ljutnje i bez uvrede.

Možda je upravo ovo trenutak da se unutar probosanske politike počne ozbiljno razmišljati o tome da nisu svi nivoi vlasti isti. Možda Trojka jeste pokazala da zna upravljati kantonima, gradovima i ekonomskim procesima u Federaciji. Ali državna vlast zahtijeva drugačiji profil političara - više iskustva, više institucionalne mudrosti i mnogo više političke hladnokrvnosti.
Bosna i Hercegovina nije samo pitanje dobrih namjera, a politika, „nek’ komšiji crkne krava, makar i meni štala gorjela“ možda prolazi u kafani ili pijaci, ali je mnogo pogubna za državu i sve njene građane.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/dg)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook