Razgovarao i foto: Adnan UČAMBARLIĆ

Mahmut Obralić - Mašo je viši sportski trener za oblast rukomet iz Maglaja te živa legenda bh. rukometa, ali i sporta uopće. U svijet rukometa je ušao kao srednjoškolac u Banjaluci, zahvaljujući tadašnjem, također legendarnom, treneru Peri Janjiću. Prve rukometne korake je napravio u banjalučkom RK Borac, gdje je prešao put od najmlađe selekcije, pa sve do seniorske ekipe. 

Kaže da je imao sreću učiti od tadašnjih seniora i rukometnih velikana poput Abasa Arslanagića, Nebojše Popovića, Milorada Karalića, Dobrivoja Seleca, Mire Bijelića, braće Bore i Mome Golić, Nedeljka Vujinovića - Bracike, Rade Unčanina, Brace Pavlišina i ostalih.

Kao igrač je nastupao i za RK Pelagonija (1973.-1974., Bitola), RK Inex / UPI - 25. maj / Maglaj (1974.-1978., Maglaj), RK Iskra (1978.-1985., Bugojno), a po okončanju igračke karijere je bio trener RK Iskra (Bugojno), RK Sloga (Gornji Vakuf), RK Mapex (Maglaj), RK Čelik (Zenica) te RK Maglaj, gdje je proveo i najveći dio svoje karijere.

Bio je učesnik niza međunarodnih seminara za trenere, osnivač je čuvene maglajske škole rukometa, stvorio je rukometne igrače svjetske slave, a njegov studiozan, kvalitetan i stručan rad prepoznala je i Stručna komisija Rukomentnog saveza BiH te mu ukazala povjerenje za rad sa reprezentativnim selekcijama BiH, i to:

• Seniorska selekcija (1994.-1995., kao trener uz tadašnjeg selektora Senada Fetahagića)
• Juniorska selekcija (1996.-1997., kao selektor)
• Kadetska selekcija (1998.-1999., kao selektor sa trenerom Seadom Talovićem)
• Juniorska selekcija (1999.-2000., kao trener uz selektora Samira Maslića)
• Seniorska selekcija (2001.-2003., kao jedan od trenera stručnog štaba - uz Zorana Dokića i Damira Cipurkovića, sa selektorom Abasom Arslanagićem)

Koautor je i dvije knjige o rukometu - 'Izbor vježbi i varijanti u treningu krilnog igrača' (sa Branimirom Mikićem) i 'Situacijske vježbe za igru '3 na 3' na ograničenom prostoru (sa Branimirom Mikićem i Osmanom  Ahmetovićem), a uskoro objavljuje i svoje samostalno djelo 'Individualni rad sa vanjskim igračima - bekovima', čime će krunisati svoj dosadašnji rad i okončati svoju rukometnu karijeru.

Sa Mašom, danas skromnim penzionerom, razgovarali smo o nadolazećoj knjizi, trenerskom radu i odgoju igrača (kojima je čak išao i na roditeljske sastanke), njegovoj nevjerovatnoj arhivi bh. rukometa te rukometu i sportu uopće.

Nakon svih ovih godina života sa rukometnom loptom, šta vam je prva asocijacija kada se spomene rukomet?

Rukomet je, nakon porodice, moj drugi, najvažniji, dio života. Gajim ogromnu ljubav i strast ka tom sportu, ali je on i ogromno odricanje. Odricanje je u kontekstu usmjeravanja igrača ka napretku, stvaranja igrača uopće i vođenja njih kroz rukomet i pojedine selekcije. 

Uskoro izlazi vaša knjiga ‘Individualni rad sa vanjskim igračima - bekovima’. Možete li reći nešto više o njoj?

Knjiga je proizvod mog dugogodišnjeg opusa rada u rukometu, kao trenera i igrača. Na našim prostorima postoji akutni nedostatak literature o rukometu, a želio sam prenijeti svoje trenersko iskustvo mlađima. Za napredak moderne igre rukometa izuzetno je bitan individualni rad, koji se kasnije uklapa u kolektivni. Na neki način, to je i pečat na kraju mog rukometnog opusa. 

Zašto baš bekovi? 

Prije ove knjige sam, u saradnji sa profesorom Mikićem, objavio knjigu “Izbor vježbi krilnog igrača”. Smatram da je bitno da taj materijal i vježbe situacionog karaktera, koje sam provodio individualno u radu sa igračima na svim pozicijama, pa tako i bekovima, prenesem na papir i ponudim trenerima. Nadam se da će pronaći adekvatne vježbe da poboljšaju sadržaj treninga, a samim tim i njihov kvalitet.

Volio bih da knjigu što više koriste u procesu rada, jer je namijenjena uskom krugu ljudi - rukometnim trenerima svih populacija. Od jednostavnih, manje složenih, pa do najsloženijih vježbi, sistematično i analitički je poredana te je moguće koristiti u svim uzrastnim kategorijama. S tim da treba voditi računa o obimu, intenzitetu i broju ponavljanja. 

Koautor ste niza publikacija o rukometu, ali ste se tek sada odlučili na samostalano djelo. Zašto? 

Sticajem okolnosti, ova knjiga je bila dugo, dugo u pripremi. Nažalost, prva verzija je uništena u katastrofalnoj poplavi 2014. godine. Trebalo je to sve obnoviti. Što iz objektivnih, što iz subjektivnih razloga - to je potrajalo dugo. Moji prijatelji iz svijeta rukometa, cijeneći moj dosadašnji rad, su me nagovorili te i pomogli da kniga ugleda svjetlo dana.

Stručne sportske literature na jezicima naših prostora je sve manje, a vi ste godinama prikupljali i kreirali nevjerovatnu arhivu bh. rukometa. Hoće li se iz nje iznjedriti još neko djelo?

Jako teško. To je obiman materijal i volio bih da se neko mlađi prihvati tog zadatka, sažme to u jednu cjelinu o maglajskom rukometu, bh. rukometu te maglajskoj školi rukometa, čiji sam osnivač. Da ostane neki trajni dokument o tome. U svim klubovima u kojima sam radio, uvijek sam radio sa mlađim selekcijama. Prioritet mi je bio osnivanje škole rukometa u tim klubovima na duže staze i postavljanje šire baze za proizvod igračkog kadra za te klubove, ali i za nivo reprezentacije i svjetskog rukometa. 

Trenirali ste generacije i generacije rukometnih bekova. Izdvajaju li se neki, da ste posebno ponosni na njih?

Ja sam ponosan na apsolutno sve njih. Oni će prepoznati ovo što sam uradio prepoznati se u svim tim vidovima vježbi. A da ne bih nekoga slučajno izostavio, bolje da ne nabrajam. Zato ih, ovom prilikom, sve puno pozdravljam i želim im mnogo zdravlja i sreće. 

Šta neki rukometni trener, mlađi kolega ili ambiciozni igrač mogu pronaći u ovoj knjizi, a čega nema u dostupnoj literaturi na ovim prostorima?

Lično smatram da mogu pronaći puno toga. A da li će to oni moći prenijeti na svoje igrače ili ne, to je već njihova stvar. Međutim, ukoliko bude bilo kakvih stvari koje su nejasne, stojim im svima na raspolaganju. Treneri mogu sigurno puno toga naći i iskoristiti.

Gledajući moderni rukomet, želio sam napraviti skup vježbi koje od jednog igrača zahtijevaju da bude kompletan u svim nivoima tehničkih elemenata i da vlada svim tim elementima. Izuzetno mnogo se danas mora raditi na razvoju motoričkih sposobnosti, u čemu ove vježbe apsolutno pomažu. Želio sam i trenerima olakšati mogućnosti primjene tih vježbi na samim treninzima.

Iako je rukomet timski sport, ne može se odustati od rada na individualnim karakteristikama igrača. 

O kolikom broju mladih igrača tu govorimo? Koliko ste ih odgojili i ‘stvorili’?

Kada smo počeli sa školom rukometa, bilo je prijavljeno 225 djece. Tada smo još uvijek kontali kako ćemo i šta ćemo raditi. Moram biti i malo neskroman i reći da sam maksimalno vjerovao u taj projekat i viziju te sam često ostajao sam, radeći sa gotovo svim selekcijama, dok se nisu iskristalizirali pojedinci koji su, na neki način, počeli preuzimati odgovornost u radu sa mlađim selekcijama, ali pod mojim nadzorom. Tako je bilo sve do 2015. godine, kada je to prešlo u nadležnost koordinacionog tijela roditelja. Ja sam dalje nastavio raditi u školi, ali nisam više bio šef struke, nego sam radio samo sa prvom ekipom. Sve do decembra 2017., kada sam završio svoju trenersku karijeru.

A ukupno, kroz čitavu moju karijeru, radi se o hiljadama i hiljadama mladih igrača. 

Jeste li svima išli na roditeljske sastanke u školi?

Jesam. Sva djeca su mi morala dati podatke koji razred pohađaju i ko im je razredni starješina. Obaveza im je bila da mi svako tromjesečje donose svoje đačke knjižice na uvid. A između tromjesečja sam išao na roditeljske sastanke i evidentirao njihov odnos i uspjeh u školi. Razgovarao sam i sa njihovim pedagozima o eventualnim problemima kako bismo zajedno razgovarali s djecom i na neki način im pomogli da poboljšaju svoj uspjeh u školi. Još uvijek imam dokumentaciju o pojedinoj djeci i njihovim ocjenama u tom periodu. Pored toga sam vodio računa i o njihovom ponašanju van škole. Pogotovo sam kontrolisao malo starije generacije - kuda se kreću, šta rade, itd. 

Kakve su bile sankcije za loš uspjeh ili vladanje?

Sankcije su bile upozoravajućeg karaktera. Davao bih rok od mjesec ili dva da poprave svoj odnos ka svojoj osnovnoj zadaći - obrazovanju. U slučaju nedostatka pozitivne povratne informacije, onda bi dolazilo do udaljenja sa treninga i rukometnog terena.

Koliko se to pokazalo efikasnim?

Jako efikasno. Imao sam povratne informacije od roditelja. Često su mi govorili ‘samo vi, treneru, možeta uticati na njega, ja više ne mogu’ i slično. Sankcije na terenu su, zapravo, bile stimulativne. 

A djeca su imala povjeranja u mene i poštovanje. Imao sam autoritet, znanje i takav odnos ka njima da su rezultati bili više nego kvalitetni. I nisu bile samo sankcije, bilo je tu i nagrađivanja. Sve s ciljem poboljšanja ukupne radne discipline na treninzima. 

Vaši igrači iz Maglaja vas nerijetko zovu ‘drugim ocem’...

Da. Ja sam im bio uzor, a samim tim nisam smio biti loš uzor, jer djeca kopiraju.

Planirate li uskoro i zvaničnu promociju knjige i gdje?

Promocija će se održati kongresnoj sali hotela President u Maglaju, 6. maja.  

Vi ste postali sinonim za maglajski rukomet, tu ste proveli i najveći dio svoje karijere te  ste doslovno utkani u razvoj rukometa u Maglaju. Šta za vas lično znači promocija ovakvog djela na domaćem parketu? 

Pa… To je završetak mog rukometnog opusa. Nadam se potvrdi svog rada u rukometu, pogotovo u Maglaju, gdje sam, sa kratkim prekidima, bio trener od 1991. do 2017. godine. Najponosniji sam na postavku vizije razvoja rukometnog kluba Maglaj kroz školu rukometa, a koja je sa radom krenula 1997. godine. Sa radom je trebala početi još 1992., ali se desio rat. Namjera mi je bila da bude izuzetno dobro sistematski postavljena, tako da je polučila i izuzetno dobre rezultate te nastavila generisati dobre igrače. Moja vizija je bila da tu školu zaokružim sa još dva segmenta - pravljenjem kampa za rad sa igračima na svim pozicijama te edukacijom trenera u okviru te škole. Nažalost, do realizacija toga nije došlo iz niza razloga. To ostavljam u amanet novim generacijama koje će voditi RK Maglaj. 

Generalno, ne postoji bolje mjesto za završetak mog rada, od mjesta gdje je on i počeo i gdje sam napravio najveće trenerske uspjehe. 

(DEPO PORTAL/au)