www.upoznajtesvijetokonas.com

Ove godine od 6 do 22 februara/veljače održaće se XXV-te Zimske olimpijske igre u Milanu i Cortini d` Ampezzo u Italiji. To će biti četvrte Olimpijske igre koje će se održati u Italiji. Htjeli ili ne htijeli, ove zime, pomenuti ćemo i naša davna organizaciona i sportska dostignuća, sportske heroje naših olimpijskih borilišta, ali i priče o Sarajevskom spustu i Snježnoj kraljici. Općepoznato je da spomenici materijalne i duhovne kulture svjedoče o civilizacijskim dostignućima naših predaka, a njihovo poznavanje i očuvanost svjedoči o stupnju našeg odgoja i obrazovanosti, a time i stupnju opće kulture današnjih stanovnika. 

Odnos poslijeratnih režima prema olimpijskom naslijeđu je notorno poznat, a žalosni odnos prema mladim sportistima u olimpijskim disciplinama je sjajno prikazan u dokumentarnom filmu „Staza“, kanadskog reditelja Ryana Sidhooa koji prati sudbinu tri tinejedžera Zlatana, Hamzu i Mirzu u nastojanju da ostvare svoj olimpijski san.

Pa dobro, po čemu je moguće pamtiti „naše“ XIV ZOI `84 u Sarajevu, ako je Sarajevo jedini olimpijski grad na svijetu u kojem su uništena olimpijska borilišta i ako Komisija za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine nije uspjela da proglasi ni jedno olimpijsko  sportsko borilište nacionalnim spomenikom kulture. Ako to nije uspjela Komisija u tri poratne decenije, nije uspio ni jedan nivo bosanskohercegovačkih vlasti, ne da obnovi, već da barem simbolično obilježi olimpijska borilišta na Jahorini, Trebeviću, Igmanu, Bjelašnici, centru Skenderiji i dvorani ZETRA u Sarajevu imenima sportskih heroja. Dvorana ZETRA uz Muzej XIV ZOI `84. su jedina dva obnovljena objekta zahvaljujući donaciji i osobnom  angažiranju (1999.) Juan Antonio Samarancha, bivšeg predsjednika Internacionalnog olimpijskog komiteta – IOC i donaciji princa Alberta II od Monaka (sina princa Rainiera III) koji je osobno otvorio (2020.) obnovljeni Olimpijski muzej BiH u Sarajevu.

Po čemu je moguće pamtiti „naše“ XIV ZOI `84 u Sarajevu, ako je Sarajevo jedini olimpijski grad na svijetu u kojem su uništena olimpijska borilišta i ako Komisija za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine nije uspjela da proglasi ni jedno olimpijsko  sportsko borilište nacionalnim spomenikom kulture

Danas znamo da je organiziranje ZOI `84. odgodilo agresiju na Bosnu i Hercegovinu za više od jedne decenije, nakon smrti (1980.) predsjednika Tita. Agresiju je uspjela da pokrene postkomunistička poluinteligencija tek u posljednjoj deceniji XX stoljeća, sa ciljem pljačke imovine, resursa i teritorija. Da bi u tom grandioznom zločinačkom poduhvatu uspjeli, trebalo je urušiti bosanskohercegovačku konzervativnu tradiciju poštivanja i razumijevanja drugog i drugačijeg u kojoj su svi stanovnici u proteklom mileniju očuvali svoj kulturni identitet. 

Podjele su uspjele tek Udruženim zločinačkim poduhvatom uz sudski dokazano angažiranje stranih regularnih vojnih formacija. Rezultati ekstremno uspješne agresije su vidljivi na svakom koraku kroz današnju Bosnu i Hercegovinu.

Potrebno je pomenuti i činjenicu da su Zimske olimpijske igre u Sarajevu održane u vremenu podjele Internacionalnog olimpijskog komiteta – IOC, nakon Igara u američkom Lake Placidu i Moskvi (1980.), a neposredno prije OI `84. u američkom Los Angelesu. Naravno da je postojala saradnja gradonačelnika pa se pamti i zajednička poruka svijetu gradonačelnika Sarajeva Uglješe Uzelca i gradonačelnika Los Angelesa Tom Bradleya koji poručuju svijetu „…Danas kada je svijet suočen sa opasnošću termonuklearnog razaranja, ovaj primjer internacionalne saradnje postaje značajniji nego ikada ranije.“

Internacionalni glumac Adnan Hasković, ovaj put kao producent, sa kolegicom autoricom i rediteljkom Aleksandrom Fracassa-Kostić se okrenuo filmovima sa društvenom internacionalnom porukom. Dokumentarni film „Sarajevski spust 1984.“, koji se snima na terenima Senegala, Švicarske, olimpijske planine Bjelašnice i Sarajeva, govori o ljudskom dostojanstvu i inkluziji u različitosti. To je istinita priča Laminea Gueyea iz Senegala, prvog crnog takmičara iz Afrike koji je nastupio na Zimskim olimpijskim igrama i to u Sarajevu. To je priča i o društvenom spajanju, zajedničkim ljudskim sudbinama i bosanskohercegovačkom duhu koji nedostaje današnjim etnički, vjerski i rasno podjeljenim društvima svijeta.

Da bi u tom grandioznom zločinačkom poduhvatu uspjeli, trebalo je urušiti bosanskohercegovačku konzervativnu tradiciju poštivanja i razumijevanja drugog i drugačijeg u kojoj su svi stanovnici u proteklom mileniju očuvali svoj kulturni identitet

Na pitanje šta je taj bosanskohercegovački duh, pozvaćemo u pomoć Makovog (Mehmedalija Mak Dizdar) vrlog pitca koji je pitao jednom tako jednoga: A kto je ta šta je ta da prostiš; Gdje li je ta; Odakle je; Kuda je ta; Bosna; Rekti…

Kulturna baština Bosne i Hercegovine je davno prešla granice ovih prostora i oplemenila civilizacijske tekovine svijeta. Poljski knez Aleksandar Sapieha je opisujući naše krajeve (1802/3.) bio impresioniran srednjovjekovnim interkonfesionalnim nadgrobnim spomenicima – stećcima, pod kojima su se pokapale sve bosanske konfesije pod različitim obredima. Knez je zapisao i poetsku inspiraciju koja nam sa ovih spomenika govori o ljepoti ptica sličnih Ibisu, o sablasnim priviđenjima fantastičnih životinja, o rijekama koje teku obasjane svjetlošću zvijezda, mjeseca i nebeskih sunaca, o oklopima viteškim, o turnirima, o kacigama, o konjima i o oružju, o trci gazela, medvjeda, pasa i kurjaka kroz beskrajnu množinu šuma, pejzaža i daljina, uokvirenih dekorativnim konopom bosanskih mrtvačkih monolita.

Kao sjajni izraz neumrlog bosanskohercegovačkog duha pojavio se i Nedžad Ajanović, vodeći stručnjak za globalno zagovaranje u Islamskoj razvojnoj banci iz Džeda, Meka u Saudijskoj Arabiji. Kao numizmatičar i kolekcionar memorabilija sa ZOI u Sarajevu, sjetio se da čestita 70-ti rođendan i ishodi intervju od naše Snježne kraljice ZOI u Sarajevu, Marja-Liise Hämäläinen Kirvesniemi, koja je još uvijek živa i zdrava u Finskoj. Uz Snježnu kraljicu blistala je i ljepotica umjetničkog klizanja, Njemica iz tadašnjeg DDR-a Katarina Vitt, a u historiju umjetničkog klizanja je ušao i plesni par iz Britanije Jayne Torvill i Christopher Dean koji su za zlato odplesali uz Ravelov Bolero. Na planini Jahorini na stazama za žensko alpsko skijanje sportski heroji su bile Mishela Figini iz Švicarske u spustu, Debbie Armstrong iz USA na stazi za veleslalom i Paoletta Magoni iz Italije u slalomu.

Marija-Liisa je kao žena učestvovala na šest Zimskih olimpijskih igara, a u Sarajevu je doživila vrhunac svoje karijere kada je osvojila zlatne medalje u nordijskim disciplinama trčanja na 5, 10 i 20 km i bronzu u štafeti 4 x 5 km. Nakon tog uspjeha je neformalno proglašena za sportskog heroja Velikog polja na planini Igman i Snježnom kraljicom ZOI `84 u Sarajevu. 

Kulturna baština Bosne i Hercegovine je davno prešla granice ovih prostora i oplemenila civilizacijske tekovine svijeta

Olimpijske vijesti iz Sarajeva su našle snagu da nadjačaju sva ostala zbivanja u svijetu zahvaljujući satelitskom prijenosu i američkoj tv kući ABC koja je za prava prenosa platila rekordnih, ondašnjih oko 120 miliona US Dol. Za sportsku ličnost ZOI tada najčitaniji nedjeljnik NIN je naravno proglasio Mariju-Liisu. Novinski izvještaji su zabilježili da je Snježna kraljica ZOI `84. u Sarajevu, Marija-Liisa umjesto krune na glavi imala trorogu laponsku kapu, a umjesto kraljevskog žezla imala je podignute drvene skije.

Sportski heroj skakaonice na Malom polju na Igmanu je bio njen kolega iz reprezentacije Finske, Matti Nykänen, a drugi je bio Jens Vajsflog iz ondašnjeg DDR-a. Sportski heroji na obližnjoj planini Bjelašnici su bili u spustu Amerikanac Villiam Bill Johnson i drugi Švicarac Peter Miller. Kao prvi predvozač u disciplini spusta vozio je mladi Sarajlija Robert Brudar (prvak Jugoslavije u spustu 1986.) koji se od 1979. godine (od testa za spust u Kaprunu – Austria na kojem je bio 3-ći), pripremao u spust reprezentaciji ex. Jugoslavije. Ostalo je nejasno do danas zašto mladi Robert nije vozio u zvaničnoj konkurenciji iako je ostalo jedno nepopunjeno mjesto u spustu? 

U toj disciplini se takmičio i pomenuti Laminea Gueye koji je doživio ovacije gledalaca prilikom defilea sportista na ceremoniji otvaranja ZOI na stadionu Koševo, jer je išao sam sa zastavom Senegala iza reprezentacije SSSR-a koja je brojala 99 sportista, a ispred olimpijske reprezentacije SAD koja je brojala 107 sportista. Potrebno je pomenuti da je Laminea ostvario solidno vrijeme i nije bio zadnji na cilju. 

Želimo da sportske vijesti iz Milana i Cortine d` Ampezzo nađu snagu, kao što je to bilo nekada u Sarajevu, da nadjačaju sva druga ratna zbivanja u svijetu i budu globalni poziv na mir i sporazumijevanje

U veleslalomu sportski heroj je bio Švicarac Max Julen, a drugi „naš“ Jure Franko, a u alpskoj disciplini slalom za muškarce sportski heroji su bili braća Amerikanci Phill & Steve Mehr… Autor vučka, maskote Igara je bio sjajni Jože Trobec. Na žalost, autor snježne pahuljice, olimpijskog znaka koji simbolizira mlade koji se drže za ruke, Miroslav Rok Antonić nije doživio da vidi svoj znak umnožen bezbroj puta na svim grafičkim materijalima, fotografijama i tv prenosima koja je za milione ljudi širom svijeta značila simbol mira i sporazumijevanja među ljudima, toleranciju različitih društvenih pogleda na uređenje svijeta, nadu za prestanak prijetnji raketama i zbližavanje mladih ljudi u trenucima sportskog nadmetanja.

Na žalost održavanje XXV ZOI Milano – Cortina 2026. će biti u sličnoj političkoj atmosferi kao i davne ZOI u Sarajevu. Želimo da sportske vijesti iz Milana i Cortine d` Ampezzo nađu snagu, kao što je to bilo nekada u Sarajevu, da nadjačaju sva druga ratna zbivanja u svijetu i budu globalni poziv na mir i sporazumijevanje.  

Rođendansku čestitku Nedžada Ajanovića Mariji-Liisi i intervju Nedžada Ajanovića sa Snježnom kraljicom ZOI 84 u Sarajevu možete čitati u nastavku teksta ovdje. 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook