U Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine, u subotu, 24. januara, sa početkom u 18 sati, bit će otvorena izložba "Sevdisanje slikom" mostarskog akademskog slikara Nebojše Dimovskog.

Tim povodom autor izložbe govori za DEPO Portal, predstavljajući svoje radove, ali šta za njega kao umjetnika znače sevdah i sevdalinka .

Izložba „Sevdisanje slikom“ donosi snažan emotivni naboj. Kako je nastala ideja za ovaj ciklus radova?

Izložba je nastala iz vrlo ličnog i intimnog iskustva. Tokom prolaska kroz vlastite unutrašnje krize došao sam do, mogu reći, sudbinskog susreta sa sevdalinkom. Ne kao muzičkom formom, nego kao prostorom utjehe, jecaja duše i tihe unutrašnje snage. U tom susretu sam osjetio snažnu povezanost sa svim onim suptilnim dušama koje su kroz generacije stvarale sevdalinku i ostavile je kao jedan od najdubljih simbola osjećanja na ovim prostorima.

U svom radu često spajate različite kulturne i emotivne utjecaje. Gdje se u tom spektru nalazi sevdalinka?

Tokom života i školovanja bio sam upoznat sa španskim flamenkom kao i sa portugalskim fadom – izrazima koji pripadaju istoj emotivnoj porodici. Ipak, najdublje osjećanje uvijek sam proživljavao kroz sevdalinku. U njoj sam prepoznao intimnu mjeru bola, dostojanstva i ljepote koja ne traži glasnoću, nego prisutnost. Sevdalinka je za mene stanje, ne forma.

Kako se taj unutrašnji doživljaj pretače u sliku?

Slika je moj primarni jezik. Iz te unutrašnje potrebe javila se želja da kroz slikarstvo odam počast nekima od najvećih interpretatora sevdalinke, ali i svim anonimnim, suptilnim dušama koje su sevdah živjele, nosile i ostavile zapisan u pjesmama.
Prizori na platnima nisu ilustracije konkretnih pjesama. To su emocionalni odjeci – fragmenti stanja, atmosfere i sjećanja koji se javljaju dok slušate stih ili melodiju.

Šta publika može očekivati kada uđe u izložbeni prostor?

Ovo nije izložba koja traži racionalno tumačenje. Ona traži svjesnost o trenutku. "Sevdisanje slikom" nije nostalgija, već ogoljena emocija i prisutnost – trenutak u kojem se posmatrač može prepoznati, zastati i ostati. Ovo nije izložba o muzici, već o osjećanju koje muzika budi. O sjećanjima duše. O sevdahu i sevdisanju.

Vaša biografija je međunarodna. Kako su iskustva iz Rima, Holandije i Madrida oblikovala vaš izraz?

Školovanje u Rimu, istraživački period u Holandiji i život i izložbeni rad u Madridu, ali i saradnja sa umjetnicima u SAD-u i predstavljanje moga rada preko oceana dali su mi širinu i odmak od mjesta iz kojeg sam potekao, ali su me istovremeno vraćali vlastitim korijenima. Rad u različitim sredinama pomogao mi je da jasnije razumijem šta nosim iznutra i kako to pretočiti u univerzalni vizuelni jezik. Upravo zato mi je ova izložba posebno važna.

Na kraju, kako biste opisali „Sevdisanje slikom“?

To je skidanje slojeva do one emocije koja se ne objašnjava – ona se osjeti. To je susret s emocijom u njenom najčistijem obliku – izvan riječi, unutar iskustva.

(DEPO PORTAL/ad)