Izvor: Žurnal.info
Piše: Eldin KARIĆ

Svake godine, nekako baš oko novogodišnjih praznika okupi se grupa entuzijasta, reklo bi se aktivista. Pomislio bi čovjek da ih privlači svjetlost okićenih sarajevskih ulica. Kao da ih malo i nervira ta praznična atmosfera koja u blijedim tragovima podsjeća na neka davna vremena kada su proslave novih godina bile tek povod da se porodice i prijatelji okupe oko tona ruske salate i superkaloričnih reform torti, da bi uz pjesmu i ples dočekali novogodišnji bečki koncert, a potom skijaške skokove sa četiri skakaonice zalili bokalima rasola i podmazali desetinama sarmi, što su se sve to vrijeme lagano krčkale i čekale svoj trenutak…

MRSKI DJEDA MRAZ

Elem, ta nemala grupa hrabrih fajtera tradicionalno se već decenijama okuplja po javnim prostorima i njima bliskim medijima kako bi protestvovali protiv recidiva prošlosti, njihovih simbola i zagovornika onih vremena. Jedne godine su nadljudskim naporima uspjeli da spriječe Djeda Mraza, koji je planirao da maskiran u onu njegovu crvenu (!) odoru, uđe u Sarajevo i da mozgove sarajevske nejači zarobi u mračnoj prošlosti. Koordinisanom akcijom, predvođeni svojom heroinom direktoricom JU “Djeca Sarajeva” Azizom Mahmutović zabranili su svako pojavljivanje Djeda Mraza u vrtićima, kako ovaj ne bi kvario buduća pokoljenja, jer to nisu bajke u koje djeca treba da vjeruju. Oni imaju prave bajke i ovdašnja djeca će ih spoznati kad za to bude vrijeme. U vrijeme izbora, na primjer…

Drugi put su im smetale zvijezde kojima se kite gradovi, kako ovdje tako i svuda širom planete uoči Nove godine. U Sarajevu više neće moći. Od tada sarajevske ulice za Novu godinu ukrašava nakit koji promoviše tradicionalne vrijednosti, ma šta to značilo, a mogu se i koristiti u raznim prilikama, a ne samo za mrsku Novu godinu. Pa su im jedne godine smetali koncerti u vrijeme novogodišnjih praznika, jer, zaboga, gužva je i ta buka i sve to… Pa su bili nezadovoljni izborom bendova, jer zašto Dubioza kolektiv, zašto Zabranjeno pušenje, zašto Karne… kad mogu Dino Merlin ili Zele Lipovača?!

SEBIJIN ANTITERORISTIČKI ODRED

Svake Nove godine oni pronađu problem oko kojeg će se okupiti i javno reagovati, što nadrkanim liberalnim ljevičarima izgleda i kao orkestrirana histerična galama. Ove godine su pripadnici grupe okupljene oko Sebije Izetbegović i njenog manje poznatog muža odlučili da svako od njh, u oblasti za koju smatraju da su stručni, preko društvenih mreža, javnih servisa i poluprivatnih medija obavijeste javnost o perfidnim opasnostima i zamkama simbola onih vremena i sačuvaju narod od gnusnog „socijalističkog nasljeđa“. Jer, njima je javni interes uvijek bio iznad sebičnih ljudskih poriva. Oni nikad nisu stavljali sebe ispred naroda. Što bi se reklo i kroz vatru i kroz led, prvo narod pa tek oni, ako zatreba. Dok su drugi učili, vrijedno radili na sebi, sticali diplome i gledali samo svoj interes, oni su razmišljali o svom narodu. Diplome su tek običan papir koji možeš kupiti na svakom većem autobuskom proširenju, ali narod… Dok su drugi rušili državu, oni su skupljali ostatke i gradili državu za sebe… i narod, naravno.

Ipak, grupa Sebijinih jurišnika sada se posebno istakla. Da li je to zato što je nadolazeća 2026. izborna godina ili su oni jednostavno hrabri, ali za razliku od ranijih bitaka kada su se, uglavnom, retorički suprostavljali razularenim recidivima prošlosti, ovaj put su pokazali izuzetnu hrabrost. Spriječili su teroristički čin koji se desio u samom centru Sarajeva, koji je osmislila i provela lokalna vlast, predvođena načelnikom Srđanom Mandićem. Taj Srđan, zajedno sa članovima svoje terorističke grupe, danima je terorisao stanare Radićeve ulice. Kao da im nije dosta što moraju živjeti u ulici koja je dobila ime po Stjepanu Radiću, lokalni moćnici su im ove godine odlučili od života napraviti pakao. Pod okriljem noći, dok su stanari Radićeve, nesvjesni opasnosti, mirno spavali (jer rata biti neće, je l'), članovi Mandićeve grupe su postavili svjetleće natpise u vidu novogodišnjih ukrasa. Svjetleći tekst pjesme grupe Indexi „Da sam ja netko“ osvanuo je u centralnoj sarajevskoj ulici. Slučajni posmatrač bi se vjerovatno zapitao šta je to toliko opasno u nekoliko refrena pjesme koju je prije 55 godina napisala Maja Perfiljeva, uglazbio Hrvoje Hegedušić i godinama pjevao pokojni Davorin Popović, u raji poznatiji i kao Pimpek? Možda naivni svjedok tog terorističkog čina u nastajanju ne može prepoznati opasnost, ali su aktivisti Sebijine grupe hrabro detektovali kako se tu provodi plan „višedecenijskog insistiranja na jednom reduciranom urbanom identitetu i imidžu grada, kao nekakve utopijske prijestolnice jugoslavenskog socijalizma”. Da stvar bude još gora, teroristi se nisu zaustavili na nemuštom bljeskanju opasnih poruka. Danima je sa strateški raspoređenih razglasa čulo kako Pimpek neprestano ponavlja “kako bi se živjelo i kako bi se voljelo i kako bi dobro bilo... Da sam ja netko… “

Šta teror, horor?!

Zamislite da vam satima, bez pauze, neko puni glavu Pimpekom samo da ne vidite kako je ova vlast ušla “u lošu koaliciju, a mjesecima tvrde da nisu u koaliciji”, da donose “djelomično štetne odluke i nikada ne priznaju dio štete”, da svjesno “poremete životne navike miliona ljudi, uzdrmaju također labilnu ekonomiju uvođenjem zabrane rada nedjeljom u trgovinama”… Lupaju vas 24 sata Pimpekom u čelo kako ne biste vidjeli koliko vam je bilo dobro posljednjih tridesetak godina i stalno vam ponavljaju šta bi bilo “da su oni netko…”

Sve ova vlast radi kako bi sakrila vlastiti nerad, javašluk i kriminal.

DA SU ONI NETKO…

Da je Sebijin antiterostički tim za specijalne antikičerske i kontraljevičarske zadatke taj Netko, oni se nikad ne bi bavili ovakvim stvarima. Ovi svojevrsni borci protiv mračnog doba socijalizma spremno bi priznali vlastite greške i bespoštedno se borili protiv kriminala, kako ovih što su sada na vlasti tako i onih koji su krali i varali proteklih decenija. Poštedili bi građane Sarajeva “jeftinoće i kiča”, jer čemu ovo teroriziranje “kao da se u protekle tri decenije i više ništa drugo nije napravilo i dogodilo u glavnom gradu države”.

Njihova play lista bi bila sigurno sadržajnija, prepuna evergreen hitova. Evo nekih od hitova sa njihove Play liste:

1. “Od izvora dva putića”

Ne, nije to svevremeni hit Lepe Lukić. Iza ovog naslova se krije odlučna borba protiv kriminala i korupcije u JP Autoceste FBiH. Za razliku od aktuelne vlasti koja samo podnosi prijave a malo toga procesuira, pa se tako čini kako tužilaštvima upravljaju neko drugi, ovi beskompromisni borci za pravdu bi bez čekanja procesuirali i preduzeće TRASA doo i Elmedina Volodera i sve ostale koji su okrivljeni zbog “prevara u gospodarskom poslovanju, zloupotreba službenog položaja, krivotvorenje službenih isprava, sukoba interesa… na dionici Medakovo–Ozimice”, kako stoji u krivičnoj prijavi još od aprila 2024. godine. Njima ne bi smetalo što je Voloder dugogodišnji kadar SDA.

2. ”Krčma u planini”

Ima jedna krčma u planini vide joj se svijetla noću u dolini ko to pali svijeće i po krčmi šeće…

Ma, ne nije ni to ta pjesma Nedeljka Bilkića. Iza ovog naslova se krije čvrsta odluka Sebijinih Netkova da procesuiraju sve svoje kadrove okrivljene za kriminal, pa čak i Selima Babića, aktuelnog direktora Službe za zajedničke poslove BiH. Protiv njega se već sedmu godinu u Tužilaštvu Kantona Sarajevo kisele krivične prijave zbog zloupotreba i kriminala u KJKP “Rad” dok je Babić tamo bio direktor. Ovo komunalno preduzeće je godinama funkcioniralo kao stranačka firma prvenstveno za zapošljavanje rodbine i prijatelja SDA , ali i izvršavanje logističkih usluga funkcionerima. Iza mandata pomenutog Babića ostala je i fantomska koliba na Bjelašnici, koja je izgrađena sredstvima ovog javnog preduzeća, mada nikad nije bila proknjižena. Iako se godinama predstavljalo kako je to kuća za odmor uposlenika KJKP Rad, oni tamo nikada nisu mogli prići jer je ova fantomska planinska javna kuća, pardon planinska kuća javnog preduzeća RAD služila, uglavnom, za odmor i rekreaciju funkcionera stranke i njihovih pratnji.

3. ”Pekar, lekar, apotekar”

Pekar, lekar, apotekar, kolar, stolar

mogao sam biti ja, bilo sta…

Ma, ne, nije to, oni misle na Sebiju. Da su oni Netko, pa njih niko ne bi mogao zaustaviti čak i nju da procesuiraju jer je godinama radila kao doktorica, direktorica, profesorica… a sve to bez diplome. Sada će tri godine kako je Senat Univerziteta u Sarajevu oduzeo Sebiji Izetbegović magistarsko zvanje nakon što je utvrđeno da na Medicinskom fakultetu u Sarajevu nema vjerodostojne dokumentacije kojom bi se potvrdilo da je ona položila sve ispite na postdiplomskom studiju, što je bio i uslov za prijavu, odnosno odbranu magistarskog rada.

Ni tri godine nakon što su utvrđene nepravilnosti sa Sebijinom diplomom, niko još ne preispituje kako je ona mogla godinama da radi kao doktorica, da bude profesorica na Medicinskom fakultetu, da godinama vodi Klinički univerzitetski centar u Sarajevu… Ali, kad oni budu Netko, to se više neće dešavati. Njima Osman Mehmedagić poznatiji kao Osmica, ne bi mogao godinama da upravlja Obavještajno sigurnosnom agencijom BiH sa sumnjivom diplomom…

Poduga je Play lista Sebijinog antiterorističkog pokreta. Očito je da je pred nama interesantna i zabavna izborna godina, sa novim hitovima i provjerenim izvođačima. Samo da ne bude kao u onom arhaičnom hitu Bijelog dugmeta - “ko ne sluša pjesmu, slušaće oluju…”

(Zurnal.info/DEPO PORTAL/au))