Na zapadnim obroncima Osječenice, tamo gdje se široka ravnica Petrovačkog polja polako lomi u valovite brežuljke i gdje stjenoviti usponi prema planini Čavi nagovještavaju divljinu, nalazi se Bjelaj – mjesto koje je istovremeno jednostavno i zadivljujuće, usamljeno i veličanstveno. Ovdje priroda još uvijek ima posljednju riječ - vjetar slobodno prolazi preko visoravni, voda se probija iz dubine planine, a putnik se susreće s tišinom koju je u drugim krajevima teško pronaći.

To je prostor gdje se čovjek lako izgubi u mislima, ali teško u stvarnosti jer sve oko njega djeluje kao da ga vraća unatrag, u vrijeme kada je ovaj kraj bio živ, naseljen i strateški važan. Upravo na tom spoju planine i polja, civilizacije i divljine, stoji stari grad Bjelaj, stoljetna tvrđava koja nadgleda Petrovačko polje kao da još čuva stražu.

– Bjelaj je mjesto u kojem vrela Sinanovac i Madžorac izviru iz dubine planine, a voda iz njihovih otoka ponire u bjelajsko tlo, stoljećima je hranilo i ljude i priče. Upravo ovdje, na rubu polja, stoji stari grad Bjelaj, nijemi svjedok historije, prirode i samoće – rekao je mještanin Ahmet, kojeg smo sreli u podnožju utvrde dok je napasao stoku.

Bjelaj je udaljen oko tri kilometra od magistralnog puta Bosanski Petrovac – Bihać. Njegova vrela, Sinanovac i Madžorac, sabrana u zoni Srta i zaravni Prhovo, stoljećima snabdijevaju okolna sela vodom. No, simbol prostora, njegov najprepoznatljiviji znak, jeste srednjovjekovna tvrđava.

Naziv tvrđave potječe od bjeline stijena koje su se isticale iznad okolnog pejzaža. Upravo ta bjelina privlačila je mnoge, među njima i književnika Ahmeda Hromadžića. Rođen u Bosanskom Petrovcu, često je posjećivao Bjelaj, govoreći da je to mjesto "gdje se planinski i mediteranski vjetrovi susreću i šapuću“.

Iako upisan u registar kulturno-historijskog nasljeđa Bosne i Hercegovine, stari grad danas je prepušten zubu vremena. Njegova izoliranost, koja mu daje posebnu magiju, istovremeno je i razlog nedostatka sistemske brige.

Pristup tvrđavi olakšan je asfaltno-makadamskim putem, a navigacija bez problema vodi do lokaliteta. Federacija BiH nedavno je Općini Bosanski Petrovac odobrila sredstva za završetak preostalih dionica puta, što bi trebalo otvoriti vrata većem broju posjetilaca.

U kasnu jesen, kad hladni vjetrovi najave snijeg, oko Bjelaja se najčešće sreću lovci.

– Počela je sezona lova, puno je lovaca danas ovdje pa pripazite da ne zalutate – upozorava jedan od lovaca.

Uz njih, pokoji turist u ovo doba godine potraži mir, pogled i svjež zrak.

- Došli smo malo da prošetamo ovuda, da udahnemo svjež zrak. Lijepo je ovdje doći ovako u ovo vrijeme kad nema puno turista – kaže mladi par koji je automobil ostavio podno tvrđave.

Kada se spoj tišine, visine i historije sve sabere u jednom prizoru, postaje jasno zašto Bjelaj ostaje jedno od najposebnijih mjesta Krajine - tvrđava koja, iako ranjena vremenom, i dalje stoji dostojanstveno, čuvajući polje i priče koje su davno ispričane, ali nikad zaboravljene.

(FENA/mm)