Semka Sokolović Bertok ostavila je dubok trag u jugoslovenskoj kinematografiji, ali bila je i mnogo više od glumice. Izvrsna sportistkinja i nepobjediva šahistkinja obožavala je bridž, u kafani je voljela zabavljati društvo, a bila je i društveno-politička radnica, ali i domaćica u kućnoj haljini, supruga i majka. Isticala je da nije od onih ljudi koji plaču kada im se neka želja ne ispuni, već borac koji stvara sebi prilike. Svoju sarajevsku mahalu nikad nije zaboravila, iako je život odveo ka filmskom platnu.

Rođena je 22. decembra 1935. godine u Sarajevu, u porodici Rasima i Abide Sokolović. Malo ko zna da joj je predak čuveni Mehmed paša-Sokolović te da joj je i deda bio beg. Rasim Sokolović bio je finansijski inspektor, a preminuo je kada je Semka imala svega tri godine. Odrastala je uz majku i sestru Bademu koja je, također, rano preminula u 40. godini, prenosi Kurir.

- Imala sam majku koja je na neki način bila zvijer od žene, a opet je bila žena. Borila se kroz život jer je morala, ali nikada nije gubila svoju ženstvenost. Nije tvrdila da je muškarac, niti je tražila veća prava nego što joj ljudski pripadaju. To je, po mom mišljenju, velika greška, eto. Postoji u tom podneblju u kojem sam odrasla i jedna krilatica: 'Žena nije nikada pametnija nego kad se pravi malo glupa', a to prilično zgodno zvuči. - rekla je u intervjuu za Yugopapir.

Od malih nogu pokazivala je ogroman talenat za šah, te je osam puta osvajala državno prvenstvo u Hrvatskoj. Tokom srednjoškolskog perioda, Semka će se baviti mačevanjem, ali će od ovog sporta morati odustati zbog povrede. Međutim, ostat će joj ljubav za sport - od šaha preko fudbala do veslanja. U Sarajevu je pohađala glumačku školu. Nakon završene gimnazije, glumu je diplomirala na zagrebačkoj Kazališnoj akademiji.

Impresionirala je dr. Branka Gavellu, postala njegov asistent i zaposlila se u Zagrebačkom dramskom teatru (kasnije preimenovanom po velikom reditelju). 

Po završetku studija, postala je član Zagrebačkog dramskog teatra, a prvu filmsku ulogu imala je 1956. godine u drami "U mreži reditelja" Bojana Stupice, a zatim su krenule sa se redaju sve zapaženije uloge. Jedna za drugom.

Nakon uloga u filmovima "Službeni položaj", "Druga strana medalje", "Protest" uslijedio je film Gorana Markovića "Majstori, majstori" po kome je i danas mnogi pamte. To je bila njena glavna filmska uloga.

- Semku sam izvukao iz anonimnosti. Godinu dana prije početka snimanja bio sam u Dubrovniku na letovanju i igrali smo preferans. Ona je došla i sve nam pare uzela. Poslije sam shvatio da je Semka šahovski majstor i kockar. Na kraju sam saznao da je i glumica i doveo je na film - ispričao je svojevremeno Marković.

Postala je majstor velikih scena. Svojim neretko otresitim, strogim nastupom u nekoliko minuta ili sekundi bi se usekla gledaocu u pamćenje, čak jače nego neki glavni glumci.

Jedan od njenih najupečatljivijih uloga je tetke iz Bosanske Krupe iz filma "U raljama života". Upravo u tom ostvarenju je pokazala na djelu ono o čemu je stalno pričala - da nije važno da li je uloga mala ili velika, već koliki je njen značaj u filmu.

– Najvažnije je mjesto i značaj uloge u filmu, ali je važna i sposobnost kreacije. Ako se konstatuje da film može da prođe i bez te uloge, onda ona gubi na važnosti. Bez obzira na zastupljenost ili minutažu, ako se ulogom želi reći nešto ili pokazati, onda je to važna uloga, kao, na primjer, uloga tetke iz Bosanke Krupe koju sam igrala u filmu 'U raljama života'. Ta uloga nije velika, ali je po mišljenjima mnogih vrlo značajna. Ona pokazuje određeni mentalitet i duh kao i ono što se govori u filmu. Smatrala sam da je značajna i da treba da joj se dam i napravim nešto od nje. Glumac može igrati glavnu ulogu i biti prisutan u svakom kadru, ali da sve to nema značenje - govorila je u intervjuu za Politiku.

Tokom osamdesetih godina postala je jedna od najtraženijih glumica, a otkrile su je i televizijske serije, pa se ni nakon penzije u “Gavelli”, u kojem je provela čitav radni vijek, više nije mogla požaliti na nezaposlenost. Iako je bila muslimanka koja je život provela u Hrvatskoj,  koliko je bila voljena govori i činjenica da su joj i posle raspada Jugoslavije redovno stizale ponude iz Sarajeva, Beograda i Ljubljane.

Međutim, suočavala se i sa nepravdama.

– Progutala sam mnogo u svojoj karijeri, a ponajviše sve ono oko nagrada koje nisam dobila. Toga je bilo iz raznih razloga, da sada ne pljujem mnogo po svima nama. Često je bilo dosta kupoprodaja i usluga tipa – ja tebi, ti meni. Kada Miki Manojlović nije dobio nagradu za "Samo jednom se ljubi", a ja za film "Majstori, majstori", rekao mi je: 'Znaš, mi smo gubitnici', tako da ima i dobitnika i gubitnika - otkrila je jednom prilikom.

Osim što je bila velika umjetnica, kako je i sama isticala, voljela je mnogo kockati, a zbog toga je cijenila i glumca Omara Sharifa.

- Ja sam više takmičar, negoli kockar. Ja i kocku, pravu kocku, istinsku, doslovnu kocku shvatam također kao neko takmičenje. I kad igram karte za novac, ne mislim koliko ću izgubiti. Jednostavno, mislim hoću li uopće dobiti ili izgubiti. Znate, to je kod mene više takmičarski nego kockarski duh. Možda bi bio kockarski da sam rođena u drugim uslovima, da sam imala mnogo novaca i da sam mogla ići po svijetu kockati se. Možda bih to izabrala, s obzirom na svoj duh, ali budući da to nije tako, ograničila sam se da to stvarno bude takmičenje u životu. Mislim da to nije ništa loše, da se iz toga može samo nešto dobro izroditi. Kad bi ljudi tako takmičarksi pristupali poslu, pogotovu kolektivnom, iz tog bi mogle nastati samo dobre stvari -rekla je za Yugopapir i potom se osvrnula i na Omara Sharifa sa kojim je dijelila ljubav prema kocki i kartama.

- Volim ga kao glumca, volim što igra bridž, volim ga jer karta, jer je kockar i jer sam i ja sve to - navela je.

Jednom je i kroz šalu rekla: "Zakopajte me sa špilom karata u rukama!"

- Jesam, možda se i onde nađe neko ko će igrati karte. To sam uistinu rekla i ostajem pri tome, jer je to jedan od mojih velikih hobija, koji sam u posljednje vrijeme malo zanemarila. Očito, od svega sam se pomalo umorila. Ali, kad odem u penziju, to će mi biti stalno u rukama, barem se nadam - naglasila je u intervjuu za Yugopapir.

Semka je bila udata za novinara i šahovskog velemajstora Marija Bertoka, a u braku su proveli 48 godina. Nerijetko je isticala da je Mario njena srodna duša, a zanimljivo je da je već pri prvom susretu za njim u Šahovskom klubu znala da će joj upravo on postati muž.

To veče ispratio ju je do kuće, a ona mu je pred ulazom rekla: "Znate, nemojte se ljutiti, ali vi ćete biti moj muž". Ne krijući iznenađenje, on joj je odgovorio: "Nemojte se vi ljutiti, ali ja ne nameravam da se ženim". "Ne kanim se ni ja udavati, ali kada do toga dođe, to ćete biti vi", uzvratila je.

Vjenčali su se poslije osam mjeseci, a upravo uz supruga je Semka Sokolović Bertok zavoljela bridž. Decenijama su imali istu rutinu – svakog četvrtka zajedno su odlazili da se kartaju sa prijateljima. Glumica je obožavala karte, pa je u amanet ostavila da je sahrane sa špilom u rukama. Bračni par Bertok imao je jedno dijete, sina koji je postao stručnjak za računare, a u Americi je studirao i filmsku režiju.

Kada se osvrnula iza sebe, bila je na kraju zadovoljna kako joj je život podijelio karte.

- Mislim da je meni podijelio dobre karte sve dotle dok sam zdrava ja i moja porodica - to mi je osnovna karta, jedina karta koja je, mislim, istinski bitna. Dok je čovek zdrav, duševno i tjelesno, uspesi i neuspjesi nekako se trpe. Glavno da ne boli! Mislim da mi je tu, barem do sada, podijelio dobru kartu. I to mi je najvažnije. A ove druge karte ja sama pomalo držim u rukama, pa malo ispustim, pa malo opet uhvatim, pa tako. Čovek koji nije sposoban podnijeti neuspjeh, ne zna podnijeti ni uspjeh. Romain Rolland kaže: "Slava onima koji ne uspeše."

Semka i Mario, poslije skoro pet decenija zajedničkog života, preminuli su iste godine, u razmaku od nekoliko mjeseci. Semka Sokolović i Mario Bertok u vječnosti počivaju na zagrebačkom groblju Mirogoj.

U martu 2008, Semka je preminula od posljedica moždanog udara u 72. godine. Pet mjeseci kasnije beživotno tijelo njenog muža pronađeno je u Jarunskom jezeru, gde je često odlazio na plivanje.

(Kurir.rs/DEPO PORTAL/au)