Posljednji ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Michael Murphy u ekskluzivnom interviewu za Žurnal govori o motivima ukidanja sankcija Dodiku i ostalima; da li i koliko ova odluka Ministarstva finansija SAD-a da skine sa liste bivšeg predsjednika Republike Srpske i njegove saradnike, kao i firmi bliskih režimu, može biti tumačena kao korak unazad u stabilizaciji političkih prilika u BiH; kakvu politika SAD-a prema BiH i Balkanu možemo očekivati; kako će se geostrateški interesi Rusije i Kine prelamati preko sudbina balkanskih država; koje su moguće posljedice na unutrašnjopolitičke odnose u BiH…?

ŽURNAL: Vi kao ambasador SAD u BiH i Ambasada SAD, kroz skoro cijeli vaš mandat upozoravali ste na visok nivo korupcije i zloupotrebe vlasti Milorada Dodika i njegovih političkih partnera u vlasti. Zbog toga je američko Ministarstvo finansija i donijelo odluke o suspenziji Dodika, članova njegove porodice i političko-poslovnih partnera, kao i firmi povezanih sa njima. Ovih dana je ta ista institucija ukinula uvedene sankcije uz obrazloženje kako je to urađeno "zbog konstruktivnih poteza koje je Narodna skupština Republike Srpske napravila prethodnih sedmica". Ti, kako kažu, "konstruktivni potezi NSRS" zapravo su poništavanje njihovih ranije donesenih odluke kojima se negiraju institucije BiH. Šta je po vašem mišljenju pravi razlog ukidanja sankcija Dodiku i ostalima, jer očito da razlozi za uvođenje sankcija i motivi za njihovo ukidanje nisu isti?

- Nemam razloga da mislim da je javno objašnjenje administracije za ukidanje sankcija neiskreno. Mislim da bi napore ove administracije da iskoristi sankcije kako bi osigurala ukidanje antidaytonskog i neustavnog zakonodavstva od strane Narodne skupštine Republike Srpske trebalo pozdraviti. Nema sumnje da je ovo predstavljalo povlačenje vladajuće koalicije RS, bez obzira na to kako ga oni pokušavaju predstaviti. Vladajuća koalicija RS prihvatila je i priznala legitimnost i autoritet Suda BiH, Tužilaštva BiH i Ustavnog suda BiH, uključujući troje međunarodnih sudija propisanih Ustavom Bosne i Hercegovine. Po ovim pitanjima, gospodin Dodik je izgubio.

Uz to, administracija ima još puno posla na promovisanju interesa SAD u BiH, posebno u pogledu osiguranja da vladajuća koalicija RS poštuje Daytonski mirovni sporazum, državu Bosnu i Hercegovinu i institucije Bosne i Hercegovine, kao i teritorijalni integritet zemlje. Međunarodna zajednica ima dugu istoriju sklapanja loših dogovora s gospodinom Dodikom. Prvi put sam to vidio kada sam u BiH radio kao politički savjetnik u Američkoj ambasadi od 2006. do 2009. godine. Tokom tog perioda, gospodin Dodik je iskoristio visokog predstavnika i neke visoke zvaničnike Evropske unije u vezi sa Zakonom o Vijeću ministara i reformom policije, dajući obećanja koja nikada nije ispunio u zamjenu za popuštanje međunarodnog pritiska čiji je cilj bio da ga se pozove na odgovornost za antidaytonsko ponašanje. Da budem pošten, u vezi sa reformom policije gospodinu Dodiku je u obmani vješto pomogao Haris Silajdžić, ali moja suštinska poenta i dalje stoji. Nažalost, ovaj obrazac sa gospodinom Dodikom ponavlja se već više od decenije sa strašnim posljedicama za Bosnu i Hercegovinu.

Ako ne bude daljih mjera kojima se vladajuća koalicija RS poziva na odgovornost i ako gospodin Dodik nastavi da provodi svoju antidaytonsku agendu, onda će ovaj novi dogovor propasti baš kao što su propali i prethodni. Istorija će suditi ljudima koji su ga sklopili jednako strogo kao što je sudila onima koji su sklopili dogovore sa gospodinom Dodikom o Zakonu o Vijeću ministara, reformi policije i drugim pitanjima. Uprkos tome, ne mislim da Trumpovu administraciju čine ljudi koji su naivni ili slijepi kao ljudi koji su sklopili te dogovore. Bilo bi izuzetno nerazumno od gospodina Dodika i njegovih saveznika da istraju u retorici i postupcima koji prikazuju Trumpovu administraciju kao smiješnu. Predsjednik Trump ne voli biti prevaren.

ŽURNAL: U kojoj mjeri ste kao ambasador smatrali da sankcije protiv Dodika i njegovih saradnika doprinose stabilnosti u BiH? Da li ovo ukidanje sankcija može biti tumačeno kao korak unazad u tom pogledu?

Svaka administracija kojoj sam služio, uključujući i prvu administraciju predsjednika Trumpa, koristila je sankcije kao sredstvo za unapređenje svojih vanjskopolitičkih ciljeva širom svijeta. I svaka američka administracija od 1995. godine koristila je sankcije za zaštitu i unapređenje američkih interesa u Bosni i Hercegovini. I imali su pravo što su to činili. Mislim da sankcije ostaju važno sredstvo u američkom setu vanjskopolitičkih instrumenata za Bosnu i Hercegovinu. Isključivanje njihove upotrebe u potpunosti bilo bi jednako jednostranom razoružanju. To bi bilo nerazumno, zbog čega ne mislim da će ova administracija to učiniti. Vrijedi podsjetiti sve da je ova administracija upravo sankcionisala Rusiju.

Što se tiče toga da li ukidanje sankcija predstavlja korak unazad, mislim da to zavisi od toga kako će se događaji odvijati u narednih nekoliko mjeseci, ali nisam optimističan. Retorika gospodina Dodika, naročito njegove tvrdnje da ostaje predsjednik Republike Srpske i njegovi kontinuirani pozivi na poništavanje reformi ključnih za sigurnost, stabilnost i funkcionalnost BiH, ne obećavaju dobru budućnost. U ovom trenutku ne vidim mnogo dokaza, barem u smislu onoga što gospodin Dodik govori i radi, da je odustao od svoje antidaytonske agende, ali mislim da je administracija još uvijek u poziciji da to promijeni ako misli ozbiljno u vezi sa pozivanjem gospodina Dodika na odgovornost.

ŽURNAL: Vaš mandat ambasadora SAD u BiH obilježila su vaša nastojanja da prenesete poruku State Departmenta kako su neprihvatljive aktivnosti Milorada Dodika i režima iz Republike Srpske kojima se urušavaju institucije BiH i zagovaraju separatističke aktivnosti. Da li se ovo ukidanje sankcija Dodiku i ostalima može tumačiti i kao promjena američke politike prema BiH i zemljama Zapadnog Balkana? U kojem smjeru očekujete da bi ta politika mogla da se razvija?

Ne vidim javne dokaze da je ova administracija odustala od podrške Daytonskom mirovnom sporazumu ili teritorijalnom integritetu BiH. Mislim da je prerano govoriti o tome da li ukidanje sankcija najavljuje fundamentalnu promjenu u politici SAD. Možda je tako, a možda i nije. Zavisi od toga šta će administracija sljedeće učiniti, uključujući i to da li će poduzimati korake da gospodina Dodika poziva na odgovornost i zaštiti Daytonski mirovni sporazum, BiH i državne institucije.

Gospodin Dodik i neki od njegovih pristalica očito vjeruju da ukidanje sankcija najavljuje promjenu u politici SAD, ali samo zato što to kažu, ne znači da su u pravu. Imaju dugu istoriju iznošenja lažnih tvrdnji o politici SAD. Navešću jedan primjer. U raznim periodima, gospodin Dodik i njegove pristalice implicirali su ili tvrdili da Sjedinjene Države žele ukinuti Republiku Srpsku ili stvoriti unitarnu Bosnu i Hercegovinu. Ne postoji nijedan visoki američki zvaničnik iz bilo koje administracije, uključujući i Bidenovu administraciju, koji je javno tvrdio da je bilo šta od toga politika SAD. Iskreno rečeno, gospodin Dodik sve je ovo izmislio kako bi uplašio građane u Republici Srpskoj, e da bi mogao ostati na vlasti i nastaviti se bogatiti na njihov račun. Šta je RS dobila od svega ovoga? Manje je prosperitetna i manje naseljena nego što bi inače bila danas, a, kao i ostatak BiH, što se tiče članstva u EU, što je nešto što stanovnici RS žele, dalje je od njega nego što bi inače bila.

Planovi koji ne vode nikuda, potaknuti dezinformacijama i utemeljeni na strahu, vode u ćorsokak, a tamo je gospodin Dodik, dosad, odveo RS. Sada RS ima priliku da promijeni kurs.

ŽURNAL: Dugo vremena nakon vašeg odlaska nije imenovan novi ambasador SAD u BiH, a trenutno BiH ima v.d. ambasadora SAD, da li je to neka poruka nove američke administracije i kakva?

Proces odabira, provjere i potvrđivanja američkih ambasadora ne funkcioniše kako treba, i tako je već duže vrijeme. Ovo je dvostranački problem, gdje su republikanci i demokrati podjednako krivi. Iskreno, neugodno je što Sjedinjene Države imaju poteškoća da urade nešto tako bazično kao što je imenovanje ambasadora.

Ne mislim da biste dosadašnje neimenovanje ambasadora u Bosni i Hercegovini trebalo da shvatite kao neku poruku sadašnje administracije. To je jednostavno pokazatelj, jedan od mnogih, da Sjedinjene Države treba da reformišu svoj proces imenovanja i potvrđivanja ambasadora.

Ostatak teksta pročitajte OVDJE.

(DEPO PORTAL/mm)