Molim gospodu i drugove da mi pod hitno pomognu u samolustriranju. Ponizno tražim da mi prikače onu nožnu elektronsku narukvicu, da budem pod paskom i dan i noć. Jer, ovako više ne ide. Kad god sretnem prijatelje stare, izrone mi slike sretne. Ulovim sebe kako pomišljam da je nekada bilo ljepše. Pitam se da li smo se uzalud dizali, borili i ovo danas stvorili?! Pitam, koliko smo zreli bili za demokratske promjene i da li smo uopće postali drugi, novi ljudi višepartijskog sustava?

I upravo kada sam preživio seriju susreta takve vrste na ljetnoj turneji po bivšoj nam zajedničkoj domaji i kada sam bio okrenut samo valu, suncu i žalu, zazvoni prokleta mobilna spravica. Odjeknu odlučni glas što me ponovo tjera na putovanje u nezaboravnu, crvenu prošlost.

- Druže Pavle, čekamo te sutra u 11.30 sati na marendi. Dolazak je obvezatan, isprike nema. Shvati to kao partijski zadatak...

Kad god sretnem prijatelje stare, izrone mi slike sretne. Ulovim sebe kako pomišljam da je nekada bilo ljepše. Pitam se da li smo se uzalud dizali, borili i ovo danas stvorili?!

A, baš sam se spremao u Split, pa na Brač. Već i mjesto na trajektu bezecovao. Ali, šta ćeš drug, bivši sekretar kompartije, Sretan Srzić izdao je komandu za bitku u kojima sam uvijek u prvim gurmanskim redovima. Nemilice i požrtvovano jurišam na neprijateljske bunkere kalorija, triglicerida, kolesterola. Zahvaljujući ličnoj hrabrosti odlikovan sam raznim privilegijama. Najvažnija je ona o stalnoj lječničkoj brizi. Kao istaknutom narodnom heroju svakih dvadesetak dana piju mi krv na slamčicu. Ganjaju nekakve trombove, tromboze, dok ja tamanim neprijateljske kuhinje i ostave. Dušmana treba do sjemena sasjeći. Nećemo više balvana i barikada!

I evo me pred zbornim mjestom. Ratni raspored i sudbina me ponovo kušaju. Da li ću se oduprijeti slabosti morala i discipline? Da li ću ispuniti zadatak? Što ako ostanu neuništene protivničke baterije haubica na pladnju? Hoću li ponovo zaploviti u godine davne za koje sam mislio da su nepovratno prohujale u svjetlim devedesetim?!

Upitnika je milion, a odgovor je samo jedan i nalazi se iza vrata po kojima oprezno i uzbuđeno kuckam. Tri puta brzo, tri puta sporo. Kao Valter što je branio Sarajevo, hvatam se za torbu. Provjeravam oružje. Sve je tu. I hladna dugačka cijev boce plavca malog i kutija sa belgijskim pralinama. Pun sreće i samopouzdanja padam u zagrljaj starog partijskog druga, dok nas iz prikrajka nježno posmatra drugarica Mara, rukovoditeljica intendantske čete u štabu makarske obitelji Srzić.

Kao Valter što je branio Sarajevo, hvatam se za torbu. Provjeravam oružje. Sve je tu. I hladna dugačka cijev boce plavca malog i kutija sa belgijskim pralinama

Pod budnim okom sekretara kompartije Sretana započinje smotra manjih i većih tanjira. Prvo je išao sir iz mijeha. Zatim pršut na tanko. Kapula, paradajz, pećene paprike s bijelim lukom. Onda kruh ispod peke.

Bez riječi, bez suvišnih pitanja, slijepo, poslušno partijski izvršavao sam povjereni zadatak. Pod naporom borbe grlo se brzo sušilo. Uspjevao sam ga održati u vojnoj gotovosti neprestanim maliganskim podmazivanjima. Nema pucanja, jurišanja bez jake tekuće podrške!

Nakon prvih okršaja, uslijedila je prava bitka sa ovalima najkvalitetnijih jadranskih riba i hobotnica. Bio sam ponosan na svoju izdržljivost u nepopuštanju pod silovitim napadima dobrog kolesterola i omega tri.

I kao u svakom ratu, oružje je na tren utihnulo i bio je čas da se prisjetimo dana slave i ponosa. Nezaboravan je doprinos druga Sretana Srzića razvoju turizma u Dalmaciji. Pod komandama njegovog vrhovnog štaba, 52 kilometra Makarske rivijere decenijama je smatrano najboljim dijelom, u ono vrijeme ugnjetavane, hrvatske obale. Nisu onda razne Dijane Čuljak s TV ekrana kazivale kako neprijateljski turisti, posebno iz Bosne i Hercegovine, uništavaju bisere Lijepe naše.

Bilo  je tih proljeća, zahvaljujući i drugu Sretanu Srziću, Hrvatska u hiljadu članaka, TV programa na svim jezicima ovog planeta. Imala je ondašnja Lijepa naša gratis reklamu, koja se mjerila u stotinama miliona bivših njemačkih maraka

Drug Sretan i ja, uz pažljivo slušanje drugarice Mare, što nam je neumorno punila šaržere arbunima, molovima i hobotnicama raznih kalibara, prisjetili smo se i njegovih slavnih ofenziva u obližnjim Tučepima. Vodio je on tada čete međunarodnih žurnalista na veličanstvenim okršajima pera i mišljenja u istoriji znanim pod imenom nezaborava – Majski ili svibanjski skup turističkih novinara. Bilo  je tih proljeća, zahvaljujući i drugu Sretanu Srziću, Hrvatska u hiljadu članaka, TV programa na svim jezicima ovog planeta. Imala je ondašnja Lijepa naša gratis reklamu, koja se mjerila u stotinama miliona bivših njemačkih maraka.

Pod komandom druga Sretana rađala se i do danas nesalomljiva odbrambena crta znana kao kućna radinost. Zacrvenilo se od tada na hiljade i hiljade novih krovova pod kojima su se skrivali javni i ilegalni turisti, hrabri bojovnici za nezaustavljiv razvoj Makarske fronte.

Niklo je tada na desetine hotelskih zdanja sa nizom zvjezdica kvalitete. Vojevalo se i bez prestanka za bolju komunalnu infrastrukturu. Makaraska rivijera od vremena Sretana Srzića i drugova nema nestašica vode, nema problema sa strujom. Turistička bojišnica bila je obezbjeđena do maksimuma.

Samo zaborav donijeće nam opsjenu lažne lijepe današnjice. Koju nam neće mutiti sjećanja na lik i djelo nekog Sretana, čije je ime najbolje simboliziralo vrijeme koje se teško vratiti može

A, što danas ima Makarska rivijera, Dalmacija?!

E, zbog takvih pitanja, zbog takvih borbenih saznanja da je na makarskom primorju poslije rata zauvijek uništeno na desetine uspješnih kolektiva, tvrtki, tvornica, bezbroj radničkih odmarališta, molim vas da mi pomognete da se samolustriram. Ne dajte mi da se prisjećam sretnih, prošlih dana u kojima su nas gazili i ugnjetavali drugovi kao što je Sretan Srzić. Danas, kao i onda, potpomognut drugaricom Marom.

Samo zaborav donijeće nam opsjenu lažne lijepe današnjice. Koju nam neće mutiti sjećanja na lik i djelo nekog Sretana, čije je ime najbolje simboliziralo vrijeme koje se teško vratiti može.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.                                                  

(DEPO PORTAL/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook