Prerađeno voće spremljeno u tegle prava je delicija. Mnogi ga svakodnevno jedu na hljebu, a osim toga omiljeno je i u palačinkama, kolačima i kao dodatak jelima u raznim kombinacijama.

Zovemo ih marmelade, džemovi, pekmezi... Ali znate li razliku i šta je tačno šta?

U svakodnevnom govoru najčešće koristimo neki od ova tri izraza. U razgovoru često možete čuti da je marmelada neki opšti naziv, pekmez namaz s više šećera i glatke teksture bez komadića voća, a džem najbogatiji pripravak među njima, s komadima voća i često dodatnim začinima. Međutim, to nije tako – barem ako pitate zakon, prenosi Slobodna Dalmacija.

Jeste li možda primijetili da su s polica nestali pekmezi i marmelade i u potpunosti ustupili mjesto džemu, ekstra džemu i voćnim namazima? Ako već slutite da birokratija Evropske unije ima prste u tome, u pravu ste. Naime, zakonski pekmez ne postoji – svi slični voćni pripravci vode se kao džemovi. Tačnije, oni koji imaju najmanje 35% voća, dok se proizvodi s manjim udjelom od toga smatraju namazima. A što je s marmeladom? Tu je najveće iznenađenje – marmelade su isključivo pripravci od citrusa sa minimum 20% voća. Dakle, marmelada od jagoda zakonski ne postoji!

U Hrvatskoj su prije 2013. važili drugačiji standardi podjele, zasnovani na procentu šećera, odnosno minimalnom udjelu voća. Prema toj staroj podjeli, pekmez je morao imati najmanje 25% voća, marmelada je mogla biti od bilo kojeg voća sa minimalno 35% voća, dok je džem imao najmanje 45% voća i često komadiće.

Ono što je uvijek zanimljivo jeste pogledati porijeklo nekog izraza. Tako riječ marmelada dolazi iz portugalskog jezika i prvobitno se odnosila na dunje kuvane u medu. Riječ džem potiče iz engleskog jezika i označavala je gusti voćni proizvod kuvan sa šećerom. A pekmez je turska riječ i doslovno znači kuvani sok ili voćni sirup – i može se reći da je u našim krajevima u upotrebi najduže.

Na kraju, važno je znati da ovakvim potezima EU nastoji da uskladi tržište koje je na njenom području jedinstveno. Za nas kao kupce najbitnije je da obratimo pažnju na količinu dodatog šećera u proizvodu koji kupujemo, jer kvalitet zavisi upravo od toga. A što se jezika tiče – čini se da se pekmez neće tek tako izbrisati iz govora.

(DEPO PORTAL/af)