Tabuti sa posmrtnim ostacima sedam žrtava genocida u Srebrenici danas su u poslijepodnevnim satima stigli u Potočare. U zloglasnoj Fabrici akumulatora, uz brojne građane Srebrenice, okupile su se porodice žrtava koje su uz bol i jecaje milujući tabute oprostile od svojih najmilijih. Jedan od njih je i Safet Gabeljić koji će ove godine ukopati svog brata Rifeta, koji je u trenutku pogibije imao 31 godinu.

Safet je sa suzama u očima za N1 ispričao svoju bolnu priču. Rođen u Srebrenici, živeći i radeći na tom području, nije mogao ni slutiti da će biti rata koji će svima zauvijek promijeniti živote.

- Taj me nesretni rat zatekao u Srebrenici. Preživjela sam žrtva genocida, a ne postoje riječi koje bih mogao pronaći i opisati vam kako je to sve bilo. Ne znam ni da li bi čuveni Alfred Hitchcock to mogao ikako izrežirati - započeo je svoju priču Safet.

Drhtavim glasom se prisjetio ubijenog brata.

- Brat i ja smo pošli skupa u proboj. I ne znam kako da vam objasnim, teško je u tom trenutku držati se zajedno jer uletiš u neku zasjedu i onda je dovoljno kada zapuca da on ode lijevo, ja desno i to je to. Mi smo se rastali u šumi i više se nismo sreli. On je nakon mjesec i po zarobljen u Han Pijesku, a to znamo jer je bio s njim moj sestrić koji je imao 14 godina. I kada su ih zarobili odvojili su mog sestrića jer je bio maloljetan imali su eto tu neku samilost pa su ga odveli u policijsku stanicu u Han Pijesku u pritvor. I on je radio po Han Pijesku, cijepao mještanima drva i bio svima na usluzi - prisjetio se Safet.

Kako dodaje, sestrić mu je preživio pukom srećom jer ga je Međunarodni Crveni križ po dolasku u Han Pijesak uspio registrovati kao ratnog zarobljenika.

- I nakon što su ga tako registrovali, prebacili su ga u neki pritvor u Kulu Grad kod Istočnog Sarajeva i tu mi je sestrić razmijenjen. I na taj način smo mi saznali 100 posto istinu - naglasio je Safet.

I kada je Safetov brat odvojen od njega i odveden u nepoznatom pravcu, sagovornik N1 je, kaže, znao šta će se dalje dogoditi s njim.

- Stradao je i 30 godina se mi kao porodica borimo ne bi li išta saznali. Obraćali smo se svim državnim institucijama i stvarno jedna velika zahvalnost njima, rade jedan nadljuski posao. I prije dva mjeseca smo ga uspjeli pronaći bačenog na gradsko smetljište na Han Pijesku. Zamisli da baciš čovjeka na smetljište i on je tu i pronađen. Pronađena mu je lobanja i nešto još kostiju koji se trenutno nalaze tu. Međutim, daljom pretragom su u blizini pronašli još neke dijelove kostiju za koje se također pretpostavljaju da su njegove. I to kostiju što su pronašli poslali su na DNK analizu u Hag, i kako smo obaviješteni, i ako one budu potvrđene, onda će te kosti biti naknadno dokopane - istakao je.

Safetov brat Rifet u trenutku pogibije imao je 31 godinu. Jedina svijetla strana cijele ove priče je što je, kako je rekao, iza sebe ostavio dva sina koja će moći nastaviti lozu Gabeljića kako se ne bi ona u potpunosti ugasila.

A danas, 30 godina nakon genocida u Srebrenici i bolne potrage za kostima brata, tabuti su stigli u Potočare. Safet nam je kazao da je mislio da je emotivno jak, ali ga je, dodaje, taj prizor potpuno slomio.

- Mislio sam da sam emotivno jak, ali teško sam sve ovo podnio, nisam mogao zadržati suze. Još me više boli ta tragedija na kakvom mjestu su pronađene njegove kosti. Zaboli to čovjeka, ja ne bih životinju bacio na smetljište. Nije imao nikakvo dostojanstvo u trenutku smrti. Dobro je opet da to životinje nisu raznijele i da je ostalo bar nešto - kazao je Safet sa suzama u očima.

Na kraju je Safet poručio da bi volio da mediji u Srbiji i Republici Srpskoj na svojim televizijama prezentuju istinu i pokažu javnosti šta se desilo u Srebrenici budući da je na tim prostorima relativizacija ovog jednog od najstrašnijih zločina u novijoj historiji Evrope i dalje, poručuje, prisutna.

Video prilog pogledajte ovdje.

(DEPO PORTAL/ad)