Nakon što je Fondacija za kinematografiju Sarajevo konačno objavila Odluku o izboru korisnika sredstava Fondacije za sufinansiranje filmskih projekata u 2024. godini, raste bijes i ogorčenost sve većeg broja filmskih radnika zbog načina kako se ista dodjeljuju. 

Listu ovogodišnjih izabranih korisnika, koju možete pogledati ovdje, pratila je još jedna lista, tačnije tabela "formalno-pravno neispravnih prijava za filmske projekte 2024". Kada se ona pogleda, kao i pojašnjenja zašto su brojni projekti otpali, što možete učiniti ovdje, bijes i ogorčenost filmaša postaju mnogo jasniji. 

Šta je važnije - pečat na koverti i spiralni uvez ili snaga scenarija i samog projekta?! 

Među onima koji se isto ovo pitaju je i Ines Mrenica-Mutevelić, bh. scenaristica i filmski kritičar, koja je nakon objave rezultata i javno reagirala. Prozvala je Fondaciju za kinematografiju Sarajevo, koja je odbila dati novac za razvoj scenarija filma "Bijela traka", koji govori o ratnom zločinu počinjenom u Prijedoru - jer, kako se navodi u pojašnjenju, "prijava s pratećom dokumentacijom nije spiralno uvezana sukladno tekstu Natječaja":

- Samo dan nakon što je HAVC podržao moja dva projekta (od kojih se jedan tiče opsade Sarajeva) procijenivši da su scenariji relevantni za hrvatsku kinematografiju, Fondacija za kinematografiju Sarajevo objavljuje tablicu formalno-pravno neispravnih prijava, navodeći da moja prijava scenarija za igrani film “Bijela traka” o prijedorskim logorima smrti (Omarska i Trnopolje) nije spiralno uvezana, iako je scenarij uredno spiralno uvezan, s pratećom dokumentacijom, u vidu prijave, CV-ja; recenzija prethodnih radova umjetničkih savjetnika inostranih filmskih fondova i moodboarda, koji nisu žanrovski sukladni da bi bili spiralno uvezani u jedan dokument - pa su priloženi odvojeno, spojeni spajalicama. Žanrovi su vrlo bitni u filmskoj umjetnosti, a dramaturgija stvar toga koje stvari možete spajati u jednu cjelinu. 

Namjerna, ničim utemeljena eliminatorna politika, koja nije vođena jezikom prava, posebno mi je zanimljiva kada znam da u slučaju Hrvatskog audiovizualnog centra (fonda koji je financirao ovogodišnjeg dobitnika Zlatne palme u Cannesu i ovogodišnjeg bh kandidata za Oscara) aplikante napominju i zovu ukoliko zaborave priložiti određeni dokument, jer sami sebe doživljavaju kao servis koji služi za podršku filmskim autorima i razvoju ukupne kinematografske aktivnosti države čijim novcem raspolažu. 

Aplikacije se prilažu na online platformi, a u slučaju Fondacije za kinematografiju Sarajevo aplikanti moraju u Wordu navesti linkove za pregled ranijih radova i potom ih isprintane slati u (spiralno uvezanoj) prijavi, jer onda, valjda, oni u Fondaciji prekucavaju linkove u web pretraživače kako bi se uvjerili u stručnost, iskustvo i renome kandidata. 

Naravno da ne, jer nisu u stanju ispravno osloviti kandidate imenom i prezimenom pa su tako mene u tablici naveli kao Mutavelić, iako je moje prezime Mutevelić, koje je jedno od najstarijih sarajevskih prezimena. Poznavatelji tradicije i kulture trebali bi znati ko su bili mutevelije i za što su bili zaduženi u vakufu. Ne zato što rad autora treba imati veze s obiteljskim i kartelima ostale vrste i nemati odjeka izvan tramvajske rute Ilidža-Baščaršija, već zato što oni plaćeni od strane ministarstva kulture neke elementarne stvari vezane za historiju i kulturu ipak trebaju poznavati. Milioni koji regionalno čitaju moje filmske recenzije već zasigurno znaju da nisam ni mutava.

Bez navođenja recenzija, sastava i načina na koji su članovi stručnog žirija procjenjivali i ocjenjivali vrijednost ponuđenih projekata, danas je na web stranici Fondacije osvanula lista dobitnika, na koju se uopće ne želim osvrtati, kao ni na listu onih koji nisu podržani javnim novcem (i jedni i drugi su tema za raznorazne inspekcije zbog nepravilnosti koje bi, ako ne moderni historičari, onda zasigurno spiralno nastrojeni pravnici koji sjede u upravnom odboru morali brzo uočiti). Međutim, ako na ovoj eliminatornoj razini govorimo jezikom prava (jer filmskim jezikom svakako ne možemo govoriti da bismo se sporazumjeli) pozivam kolege koji su dobili podršku, kolege koji nisu dobili podršku, institucije države i medije da se zainteresiramo i napravimo sve kako bi se javnosti predočili: način na koji su vrednovani naši projekti, imena članova stručnog žirija s njihovim biografijama, provedena procedura s pratećim zapisnicima i odlukama o imenovanju stručnog žirija, sistem bodovanja, a prije svega zapisnik s intervjua i kompletno provedene procedure imenovanja članova UO Fondacije za kinematografiju pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta, gdje sam pozvana na intervju prije desetak mjeseci, a još uvijek nikakav formalni odgovor nisam dobila. 

Napominjem da vrlo uspješno i izdašno vodim profesionalni život u nekoliko država te da sam ove godine na poziv Evropske filmske akademije prisustvovala ceremoniji dodjele nagrada u Švicarskoj kao jedan od najčitanijih filmskih kritičara iz JI Evrope te da radim na nekoliko televizijskih serija i na igranom filmu, s inozemnim produkcijama koje su stale iza mene. Par hiljada konvertibilnih maraka meni ne znači novac strpan u džep i prilika za bogaćenje (na umjetničkim filmovima u kojima magloviti kadrovi u autorskom zanosu traju i do sedam minuta), već predstavljaju podršku i poticaj da profesionalno djelujem u svojoj državi. 

Postavljam još jedno pitanje: Zašto osobe koje raspolažu novcem BiH zanima spirala (op.a. nisu ginekolozi), a ne zanima igrani film “Bijela traka”, koji tematski tretira drugi po redu najveći sistematski zločin koji je počinjen u BiH i koji još kao tema nije realiziran u vidu dugometražnog igranog filma u Bosni i Hercegovini? - pita se na kraju svog reagiranja Ines Mrenica-Mutevelić.

(DEPO PORTAL/ad)