Prevod: Jasenka KRATOVIĆ

Catherine Ashton ima samo jedan ubjedljiv instrument na svojoj strani: sve tri etničke skupine U BiH žele postati dio EU

U glavnim gradovima Evrope već je postala navika skeptično slegnuti ramenima na pomen imena baronice Ashton.No, nova visoka predstavnica EU za vanjske poslove  uskoro će morati stupiti na “bojno polje” daljeg oblikovanja mladih evropskih institucija.  Čudno je samo kako neki od najuspješnijih zagovarača Lisabonskog dogovora gotovo da uživaju u vlastitom neuspjehu u rješavanju nekih od ključnih pitanja EU; a možda se samo raduju i budućuj baronicinoj propasti.

Ipak, mora se priznati da su se Ashtonova i njen tim hrabro dotakli jedne od najosjetljivijih tačaka; izjavili su da će Bosna i Hercegovina biti definitivni prioritet Evropske unije u ovoj godini. Antene su se digle: pa BiH će uskoro doći u veliku krizu! Intenzivno se govori o ubrzanom kolapsu zemlje koja je tako mukotrpno došla do Dejtonskog mirovnog ugovora u decembru 1995, i u koju je toliko mnogo novca uloženo. Naime, preko 14 biliona američkih dolara međunarodne pomoći doneseno je u BiH od 1996. godine; mirovne snage, troškovi uprave i rekonstrukcije, tamošnji visoki predstavnik... I bez obzira na sve to, počinje se šaptati o novom ratnom sukobu.

Mnogi bi pomislili da su ratne uspomene još toliko svježe da je sasvim nemoguće razmišljati u tom pravcu. Troipogodišnji rat vođen početkom '90tih za sobom je ostavio oko 100.000 mrtvih, razorene stare gradove poput Sarajeva, a od 4,5 miliona stanovnika stvorio brojne izbjeglice. Mnogi se još uvijek bore sa psihičkim posljedicama svega što se desilo.

Usprkos tome, postratna bosanska država vidno propada. Dejton Richarda Holbrookea, koji je svojevremeno slavljen kao uspjeh u „modernom stvaranju država“, omogućio je opstanak Bosne i Hercegovine kao države, ali je trima etničkim skupinama – bosanskim Srbima, Hrvatima i Bošnjacima- dao iznimno razdvojenu upravu. Dopustiti da se ova država raspadne značilo bi nagraditi Srbe za njihovu krvavu ratnu politiku, jedna je od tačnijih pretpostavki.

Jedini uspjeh Dejtona je da proteklih 14 godina nije bilo rata. Ali stara BiH više ne postoji; tri etničke skupine u najvećem broju slučajeva imaju razdvojene obrazovne sisteme; postoji jako malo ili gotovo nimalo kulturnog prožimanja; nema zajedničkog osjećaja nacionalne pripadnosti.

Sada, kako se jesenji parlamentarni i predsjednički izbori približavaju, etničke skupine se još snažnije radikaliziraju. Na čelu srpskog dijela BiH, poznatog pod nazivom Republika Srpska, nalazi se Milorad Dodik koji poziva na referendum koji bi doveo do otcjepljenja. Ako se Kosovo može odvojiti od Srbije, smatra on, onda i bosanki Srbi mogu tražiti svoju autonomiju.

“Ne mislim da će BiH postojati za 10 godina“, kaže Dodik, „to je virtualna država koja nastavlja postojati samo zato što ju je stvorila međunarodna zajednica.“

Za Bošnjake, čija se snaga i identitet vežu za opstanak Bosne, srpski separatizam je shvaćen kao pokušaj objave rata.

I ovo bi bio prvi problem sa kojim se ove godine moraju suočiti Catherine Ashton, EU i međunarodna zajednica.  Ako se nasilje vrati na Balkan jasno je da ono neće biti razmjera sa početka '90tih. Na kraju rata na teritoriji današnje Federacije BiH bilo je 264.000 vojnika, na teritoriji RS 154.500; uz mnoštvo naoružanja. Današnja Armija BiH broji 8.500 vojnika koji primaju naređenja od trojice članova predsjedništva. Čak su se i vojne snage susjednih država smanjile, tako da srbijanska vojska danas broji 24.300 vojnika a Hrvatska 18.600. U zemlji se takođe nalazi više od 2.000 pripadnika mirovnih snaga.

No, ova zemlja je iznimno naoružana jer svako peto domaćinstvo posjeduje vatreno oružje. Organizovane grupe kriminalaca iz regije izuzetno su aktivne u međunarodnoj ilegalnoj trgovini oružjem. Domaći mediji govore mnogo ćešće u ime pojedinačnih etničkih skupina, a ne u ime svih bh. građana; različite vjerske institucije miješaju se u politiku i čini se da bitno doprinose polarizaciji društva. Zemlja, osim toga, znatno siromaši: gotovinski transferi novca iz dijaspore polako presušuju. Mladi sve lakše bivaju uvučeni u međuetničke sukobe – tako da na fudbalskim utakmicama često poteče krv.

U zemlji ključa mržnja i jasno je da je osnovni cilj Dejtonskog ugovora da stvori državu sposobnu da gradi veze među svojim stanovnicima propao. Stara multi-etnička bosanska kultura, žarište Baklana, više ne postoji. Zamijenjena je slabašnom državicom na rubu propasti. Ako Richard Holbrooke još uvijek smatra da je Dejton uspješan model za stvaranje država, onda neka je Afganistanu bog na pomoći!

No, Catherine Ashton ima jedan ubjedljiv instrument na svojoj strani: sve tri zajednice u BiH žele ući i uživati privilegije koje pruža članstvo u EU. Ona može pojačati pritisak da ojača državne bh. institucije; ona može zahtijevati napredak. Ali dok god u zemlja balansira na rubu etničkog konflikta, biće teško ubijediti Evropsku uniju da je prihvati.

Ono što se dešava u bosanskoj kaljuži istinska je tragedija: i ona najsamozadovoljnije članove EU, koji su već iznimno skeptični kada su u pitanju njihove bugarske ili rumunske kolege, tjera da dvaput razmisle o tome da li zaista prigrliti sebi jugoistok kontinenta. Jer, jugoistok je neuredan, samodestruktivan i težak za kontrolisati. Ukoliko baronica Ashton doživi neuspjeh u Bosni, nekoliko briselskih eurokrata tajno će trljati ruke. (DEPO/BLIN)

ČITAJTE DEPO!