PAVLE PAVLOVIĆ/ ODLUKA KOJA ĆE PONOVO BOLJETI

5.000 eura za svakog holandskog vojnika - kao nagrada za Srebrenicu: Bili su gurnuti u nemoguću misiju!


16.06.22, 11:48h

 

 

 

Dozvolite, molim vas, da obnovim tekst iz DEPO-a  od prije dvije godine. Da bi vam se nakon ovih redaka u zaključku, sve samo kazalo. Jer, vijest koju su ovog 16. juna objavili holandski mediji ponovo duboko dira. Najviše Srebreničane.

 

Tih julskih dana 1995. godine bio sam sa prijateljem Zvonimirom Bucom Čadežom, koji danas zauvijek leži na sarajevskim Barama, u jednom od kafića na Het Pleinu, centralnom trgu Den Haaga. S puno emocija, kao i svi normalni Bosanci i Hercegovci, pratili smo šta se događa sa Srebrenicom. Pitajući se nemoćno zašto političari i vojnici najvećih svjetskih sila skrštenih ruku čekaju najgore. Ni slutili nismo da samo desetak metara ispod nas ključa vulkan nesnalaženja, nedoumica i kukavičluka.


Tek danas, nakon velike ispovjedi Barta Wagenaara, penzionisanog majora zračnih snaga Kraljevine Holandije, znam da se u prostorima specijalnog Komandnog bunkera nizozemske armije, smještenog upravo ispod ogromnog popločanog trga, okruženog jedinstvenim arhitektonskim zdanjima prošlosti i budućnosti, krojila krvava sudbina nesretnika u dalekom bosanskom gradiću...


Šutnji došao kraj


Pisali smo u Oslobođenju kako major Wagenaar tvrdi da su pukovnika Karremansa i njegove ljude u zaštićenoj enklavi Ujedinjenih nacija izdali upravo političari i nadređeni iz vlastite zemlje i vojske. U subotnjem izdanju najtiražnijeg holandskog dnevnika De Telegraaf, umirovljeni major avijacije, iznosi kako dvadeset godina nakon najvećeg genocida u Evropi poslije Drugog svjetskog rata više ne može da šuti. Istina se zbog hiljade nedužnih žrtava i časti vojnika dač-bataljona konačno mora otkriti.

 

U prostorima specijalnog Komandnog bunkera nizozemske armije, smještenog upravo ispod ogromnog popločanog trga, okruženog jedinstvenim arhitektonskim zdanjima prošlosti i budućnosti, krojila krvava sudbina nesretnika u dalekom bosanskom gradiću...


Bart Wagenaar bio je na službi u Komandnom bunkeru od 1992. do 1995. godine. Svakodnevno je koordinirao u raznim poslovima izmedju odjela B33, u kojem je bio vojni štab i B32, koji se koristio za brifinge između najviših oficira i političara. Već na samom početku obavljanja svog zadatka primjetio je kako su mnogi u ovom prostoru, sa činovima ili bez njih, više zaokupljeni svojim karijerama i napredovanjima nego o brizi za vojnike koje su poslali na razne međunarodne mirovne misije. 


To ilustruje i odnosom saradnika holandskog generala Cees Nicolai, koji je bio glavnokomandujući Štaba UN u Sarajevu. Kako se situacija u Istočnoj Bosni pogoršavala u Bunkeru je bivalo sve napetije. Jedne noći major Wagenaar dobio je zadatak da nazove generala u Sarajevu. S druge strane žice javio se oficir De Ruiter, desna ruka Nicolaia. Odlučno je odbio buditi pretpostavljenog navodeći kako je imao težak dan iza sebe. A oko Srebrenice i u njoj je već gorilo.


Odbijen zahtjev za vazdušni napad


Po majoru, koji je napokon otvorio dušu, pukovnik Karremans je u teškim okolnostima vojnički ispravno djelovao. Svima je još pri upućivanju holandskog bataljona u zaštićenu zonu UN bilo jasno da je ta jedinica slabo naoružana i opremljena. Komanda UNPROFOR-a i Yasushi Akashi, predstavnik UN za BiH, uzdali su se u jaku vazdušnu eskadrilu koja je bila stacionirana u Italiji. Slijedeći takvu linija razmišljanja nadređenih pukovnik Karremans je četiri puta, na žalost, uzalud tražio potporu vazdušnih snaga. Učinio je to šestog i osmog jula 1995. Brigadni general Cees Nicolai odbio je te zahtjeve s obrazloženjem da ne odgovaraju ranije utvrđenom dogovoru, odnosno da još nema direktnih borbi.

 

Nebo nad Srebrenicom zaparala su krila dva lovca F-16. Vođa vazdušnog tandema bila je čuvena Manja Blok, jedina žena pilot koja je izvela ratna djejstva u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Taj jedini put je bio upravo u Srebrenici


Avioni nisu djelovali i osmog jula kada je već bilo jasno da će Mladićeve trupe zauzeti Srebrenicu. Tog dana se jedno od stražarskih mjesta plavih šljemova, odnosno holandskih vojnika, našlo na liniji borbe između napadača i jedinih stvarnih branitelja zaštićene enklave, slabo naoružanih, izgladnjelih pripadnika Armije BiH. Wagenaar se sjeća da su tog datuma dobili i prvu obavijest o smrti Raviva van Renssena, nizozemskog bojovnika. Na lako blindirano vozilo u kojem su se povlačili preko, kako kaže, barikada muslimanskih snaga bačena je ručna bomba. Neke od sudionika tog događaja trauma je proganjala dvadeset godina. Prošlog mjeseca samoubistvo je izvršio Jeroen, jedan od vojnika sa te stražarske lokacije.


U Komandnom bunkeru ispod najvećeg haškog trga, Het Plein, major Bart Wagenaar preuzeo je 11. jula 1995. dežurstvo dugo 24 sata. U ranu zoru, dan pred pad područja kojem su Ujedinjene nacije garantovale sigurnost i zaštitu, vladao je kompletan haos. Bio je tu i ondašnji premijer Wim Kok, čija je vlada upravo zbog srebreničke tragedije podnijela ostavku, zatim šef inostranih poslova Hans van Mierlo, najveći vojni dužnosnici, njihovi savjetnici, te ministar odbrane Joris Voorhoeve. Sa zebnjom su osluškivali vijesti iz štaba pukovnika Toma Karremansa, koji je ponovo panično prizivao vazdušne napade.


Kada su Mladićevi tenkovi već bili na ulicama Srebrenice, general Nicolai u sarajevskoj komandi UNPROFO-a odlučio je taj zahtjev proslijediti nadređenom francuskom generalu Bernardu Janvieru u glavnom štabu UN u Zagrebu. On je to glatko odbio. Tek na drugi zahtjev, negdje oko 14 sati 11. jula, dato je zeleno svjetlo. 

 

Nebo nad Srebrenicom zaparala su krila dva lovca F-16. Vođa vazdušnog tandema bila je čuvena Manja Blok, jedina žena pilot koja je izvela ratna djejstva u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Taj jedini put je bio upravo u Srebrenici. Na video linku koji prilažem uz ovaj tekst možete vidjeti reportažu u kojoj se gospođa Blok, danas kapetanica putničkih aviona, prisjeća tog leta. Na maternjem jeziku kazuje kako je nakon dvije godine neprestanog patroliranja nad Bosnom, čije je sve planine i dolove upoznala iz visina, napokon dobila konkretan zadatak. Poletjela je s kolegom prema gradiću koji je već bio u plamenu. U blizini Srebrenice uhvatila je radio signale koje su joj slali holandski komandosi. Oni su joj dali koordinate jednog, kako kaže, tenka srpskih snaga.

 

Na video snimku lijepo se vidi kako pilotkinja Blok ispaljuje dvije bombe. Obje pogađaju cilj, za što dobija čestitke od svojih vojnika sa zemlje u Srebrenici. I upravo kada su se suletač i ona spremali za još neke napade i manevre dobijaju komandu da hitno obustave akciju i vrate se u matičnu bazu u Italiji. Na pisti su je dočekali kao heroja. Bilo je smijeha i poljubaca, dok je u Srebrenici sve jače tekla krv nenaoružanih civila, muškaraca i dječaka.

 


Nakon vazdušnog napada, koji je prije ličio ujedu muhe, nego komarca, u Bunkeru u Den Haagu temperatura dostiže usijanje. Dvadeset minuta prije 17 sati major Wagenaar dobija naredbu ministra Voorhoeve da ga telefonski spoji sa Yasushijem Akashijem. Jasno i glasno čuje kako prvi čovjek odbrane Kraljevine Holandije zahtjeva da se smjesta obustave sve planirane vazdušne akcije nad Srebrenicom i okolinom.


Kapitulacija


U tim trenucima u letu prema gradiću u Istočnoj Bosni bila je eskadrila od 40 bombardera sa ciljem pomoći opkoljenoj enklavi i holandskim vojnicima. Major Wagenaar prisjeća se da mu jedan holandski pilot potvrdio da je i glavni komandant UNPROFOR-a Rupert Smith, kao i Amerikanci, bio za jake vazdušne udare.


Wagenaar se prisjeća da umalo nije pao sa stolice od iznenađenja. Ministar odbrane je kapitulirao! Znalo se da su Karramans i njegovi ljudi već nekoliko puta bili u stupici zbog slabe koordinacije unutar snaga UNPROFOR-a I UN, ali sada su bili izdani od vlastite vlade! Te noći pred brojnim novinarskim ekipama emocije nije mogao da sakrije ni ministar u Kokovoj vladi Jan Pronk. U jednom TV-razgovoru gotovo je zaplakao. Poslije ga je zbog toga ukorio kolega Voorhoeve, zamjerajući mu da je iznosio osobno mišljenje.

 

Gost pukovnik uručuje mu veliku braun kovertu. U njoj su bile fotografije, formata A4, napravljene kamerama lovaca F-15 američkih zračnih snaga. To su bili prvi dokazi o masovnim grobnicama, počinjenog genocida


Prema neposrednom svjedoku ovih događaja da se zaključiti da je holandskoj vladi važniji bio život pedesetak vojnika sa plavim šljemovima nego sudbina osam hiljada bosanskih muslimana. Vojni štab Kraljevine Holandije bio je zatečen odlukom političara koji su imali zadnju riječ u donošenju komandi.


Nakon vazdušnog debakla ili kukavičijeg povlačenja zvaničnog Den Haaga i međunarodne zajednice pukovnik Karremans se morao tog dana pojaviti pred Ratkom Mladićem u bratunačkom Hotelu Fontana. Odatle su u svijet i istoriju otišle one čuvene slike na kojima sjedokosi Holandez i njegovi potčinjeni s čašama poziraju u društvu zločinca. Koji je danas u jednoj od ćelija zatvora Scheveningen samo koji kilometar udaljen od podzemnog haškog bunkera!


Tog 11. jula major Wagenaar je po naredbi ministra Voorhoeva morao da ga preko raznih veza spoji i sa pukovnikom poražene plave čete u Srebrenici. Bio je to kurtoazni razgovor u kojem nije bilo objašnjavanja za vojne i političke postupke iz Den Haaga, nego je to bio pokušaj moralne podrške uplašenim, napuštenim, izdanim vojnicima plavih šljemova.


Jedanaest dana poslije Bart Wagenaar u Komandnom bunkeru prima vojnog atašea Ambasade SAD u Holandiji. Gost pukovnik uručuje mu veliku braun kovertu. U njoj su bile fotografije, formata A4, napravljene kamerama lovaca F-15 američkih zračnih snaga. To su bili prvi dokazi o masovnim grobnicama, počinjenog genocida. Kovertu je uručio ministru odbrane i slike nikada više nije vidio.


Četrnaestog avgusta najteže godine major Wagenaar i drugi oficiri i saradnici iz Bunkera dobijaju pozivnicu za neoficijelni sastanak s potpisom Dr.Ir. J.J.C. Voorhove. Povod je bio povratak Dač- bataljona iz ratnih područja bivše Jugoslavije.


- Nisam vjerovao da me pozivaju da podignem čašu u počast našem radu u kriznom štabu za vrijeme najveće humanitarne katestrofe u Evopi poslije Drugog svjetskog rata.


Ni krivi ni dužni na stubu srama


Majora Wagenaara je od tada, kako tvrdi, stalno proganjala nepravda prema holandskim vojnicima u Srebrenici. Ni krivi ni dužni dospjeli su na stub srama cijelog svijeta, dok su oni koji su odlučivali o njhovim sudbinama, kao i o životima hiljada Srebreničana mirno nastavljali sa građenjem svojih političkih i društvenih uspjeha.


Nakon svjedočenja Barta Wagenaara, javljaju se i odvjetnici nekih vojnika koji vode spor sa državom Holandijom zbog posljedica njihovog služenja u Srebrenici. Sada se drukčijim očima gleda i uloga pukovnika Karremansa, koji i danas odlučno tvrdi da su mu čašu u ruku na silu stavili koji sekund pred slikanje.

 

Ni krivi ni dužni dospjeli su na stub srama cijelog svijeta, dok su oni koji su odlučivali o njhovim sudbinama, kao i o životima hiljada Srebreničana mirno nastavljali sa građenjem svojih političkih i društvenih uspjeha


Bivši ministar Joris Voorhoeve nije želio mnogo komentarisati sjećanja majora Wagenaara. Kaže da će sve biti jasnije poslije prvog jula kada on povodom godišnjice Srebrenice izdaje svoju knjigu na tu temu.


Nije li ukusno upitati se – hoće li to biti još jedan povijesni i unosni bestseler ili potvrda političkog promašaja koji je koštao života osam hiljada ljudi. 


Naravno, uz krvave greške holandske i svjetske politike ne treba zaboraviti ni odgovornost Sarajeva. Sudionici tih događaja se polagano javljaju, otvaraju. Biće još mnogo toga što će konačno rasvjetliti tragediju Srebrenice.

 

***

I onda dolazi informacija koju  holandski mediji 16. Juna 2022, plasiraju na naslovnim stranicama. Holandska vlada odlučila je da je vrijeme da se oda priznanje i nagradi trud njenih vojnika, koji su pod plavim šljemovima obavljali časnu dužnost u okupiranoj enklavi u Istočnoj Bosni. Svaki od učesnika povijesne vojne zadaće, za koju znamo kako je sramno završila, pored priznanja, dobiće i nagradu od 5.000 eura!


Obrazloženje za ovaj, reklo bi se, zakašnjeli potez vlasti Niske zemlje, je da se nakon 27 godina zaključilo da su holandski vojnici gurnuti u nemoguću misiju. Zbog toga je Kabinet Vlade uputio duboku ispriku svim sudionicima drame u Srebrenici.Posebno što su sve ove decenije i godine nosili križ krivnje za djela u kojima nisu imali podršku od svoje komande do snaga  UN.Zbog toga su mnogi od srebreničkih junaka oboljeli od raznih psihičkih bolesti.

 

Svaki od učesnika povijesne vojne zadaće, za koju znamo kako je sramno završila, pored priznanja, dobiće i nagradu od 5.000 eura!


Posebno upada u oči da će holandska vlada snositi i troškove u akciji ponovnog povratka veterana u Srebrenicu ne bi li na taj način pokušali preboljeti bolne rane što im je donio 11. Juli 1995.

 

Pitam se na kraju, ako do toga dođe, kako će preživjeli Srebreničani dočekati svoje davne zaštitnike, koji su im donijeli lažnu nadu da im život u enklavi donosi sigurnost. I da li njihove rane ikada mogu zacijeliti.

 

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

 

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook



Komentari - Ukupno 51

NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!
Prikaži još