Izvor: Al Jazeera Balkans (preuzeto iz National Interest)

Piše: Jacob Heilbrunn

Godine 1964., Walter Bedell „Beetle“ Smith, koji je bio novi ambasador u Sovjetskom savezu, napustio je Kuću Spaso kasno uvečer da se sastane sa vrhovnim zapovjednikom Josifom Staljinom u Kremlju. Winston Churchill je nedavno održao govor o željeznoj zavjesi i odnosi između Zapada i Istoka nisu mogli biti hladniji. Hladni rat je počeo.

Prvo pitanje koje je Smith uputio sovjetskom lideru bilo je „Šta Sovjetski savez želi i koliko daleko će Rusija ići? Staljin je bio ravnodušan. „Nije me pogledao direktno“, napisao je Smith u svojim memoarima, „već je držao glavu okrenutu na jednu stranu, povremeno pušeći dugu rusku cigaretu.“ Nakon što je Smith ponovio pitanje, Staljin ga je pogledao direktno i rekao „Ne idemo mnogo dalje.“

Koliko dalje će ići rat ruskog predsjednika Vladimira Putina? Hoće li on pokušati potčiniti ne samo istočnu već i zapadnu Ukrajinu? Hoće li pokušati uspostaviti kopneni most do Kalinjingrada kroz Litvaniju, izazivajući direktnu konfrontaciju s NATO-om? Hoće li Rusija na kraju zaglibiti u Ukrajini?

Napadom na Ukrajinu sinoć, Putin je krenuo putem najsmjelije kocke u svojoj karijeri. Iako ga često predstavljaju kao opreznog i oportunističkog lidera, njegova invazija na Ukrajinu jednom za svagda je okončala ideju da se Zapad, kako je Kremlj donedavno tvrdio, upušta u ništa više od „histerije“ o izgledu za napad. Uistinu, Putinov jezik u srijedu podsjećao je na prijetnje Nikite Hruščova o nuklearnom ratu: „Ko god se pokuša miješati u naša pitanja, i još više, ko pokuša stvoriti prijetnje za našu državu, za naš narod, treba znati da će Rusija odgovoriti odmah i da će taj odgovor voditi do posljedica kakve nikada niste iskusili u svojoj historiji.“

Stvaranje marionetske države

Putinova krajnja namjera je vjerovatno da stvori marionetsku državu, dok uključuje veliki dio ove države u Rusiju. U tom pogledu, njegov cilj bi bio da učini ukrajinsku vojsku ništavnom silom i iskorijeni, koliko je moguće, bilo kakve manifestacije ukrajinskog kulturnog i nacionalnog ponosa. On će također raditi na tome da likvidira ukrajinske elite, baš kao što je Sovjetski savez uradio u Istočnom bloku nakon Drugog svjetskog rata. Priča se da želi, između ostalog, ponovo postaviti Viktora Janukoviča, bivšeg korumpiranog predsjednika Ukrajine, koji je svrgnut s vlasti 2014.

Trenutna ukrajinska vlada, predvođena predsejdnikom Volodimirom Zelenskim, vjerovatno će morati potražiti lokaciju za vladu u egzilu, ali neće biti lako locirati jedno takvo mjesto koje će joj dozvoliti da podrži oružani otpor izvan Ukrajine. Čak bi Poljska i Litvanija mogle imati bojazni u vezi ovoga jer bi to dramatično povećalo ruske prijetnje protiv njih. Sigurnosne garancije NATO-a ne uključuju odredbe za podršku susjednim pobunjenicima. Dodajte tome raširenu američku antipatiju prema širem ratu, da ne spominjem simpatije Donalda Trumpa prema Putinu, i imate recept za nevolju za Zelenskog.

Ekonomske implikcije sankcija

Pa ipak, objavivši svoje namjere, Putin je nenamjerno uspio u oživljavanju NATO-a, organizacije koja je donedavno izgledala kao da je na izdisaju. Sada je koordinacija na snazi. Sjeverni tok II je isključen. Predsjednik Joe Biden se uključio u nivo diplomatije koji se može porediti samo sa onim administracije Georgea H. W. Busha pred prvi Zaljevski rat da koordinira NATO saveznike. Izgleda da je sporazum o sveobuhvatnim sankcijama na rasporedu u Evropi.

Možda se najznačajnija promjena desila u Njemačkoj, koja je dugo bila zagovornik oblika Ostpolitike sa Rusijom u kojoj ekonomski odnosi treba da vode ka ublažavanju tenzija. To je sada potpuno zaustavljeno. Danas je njemački kancelar Olaf Scholz izjavio da će podržati mnogo oštrije ekonomske sankcije i da „Putin donosi tugu i uništenje njegovom direktnom susjedu“.

Ekonomske implikacije sankcija za Ameriku i Evropu mogle bi biti značajne. Cijena sirove nafte je više od 100 dolara po barelu, a Njemačka tek počinje da se oslobađa od zavisnosti o ruskom prirodnom gasu. Putinov cilj će biti da vidi koliko bola mogu tolerisati njegovi suparnici i koliko dugo će na snazi biti oštre sankcije prije nego što Evropa prizna poraz. Britanski premijer Boris Johnson već je izjavio „Nije lako. Ja sam bivši gradonačelnik Londona. Znam koliko je važno da naš grad ostane otvoren za investicije, pa su ovo nezgodna pitanja da se njima upravlja.“

Do sada je loptica bila na Putinovom terenu. Ali sada kada je on pokrenuo invaziju, Zapad počinje odgovarati. Transformacija Rusije u očima Zapada od suparnika do neprijatelja je počela. Posljedice će oblikovati globalnu politiku u decenijama koje dolaze.

(DEPO PORTAL/ad)