Izvor: Prometej.ba

Piše: Eldin Hadžović

Mučna i prljava epizoda oko neuspjelog pokušaja izbora Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva, nije ni mogla bolje završiti, nego instaliranjem spektakularne ikebane na čelu grada. Sve je tu – i prigodna nacionalna (ne)pripadnost novoizabrane gradonačelnice Benjamine Karić, i njena zaista impresivna i besprijekorna akademska biografija, te nepostojeća politička praksa, nevina kao krizantema.

Zato nije ni čudo što je gradonačelnica Karić pala već na prvom ispitu na novom radnom mjestu. Na poziv gradonačelnika Istočnog Sarajeva Ljubiše Ćosića da sa sarajevske gradske Vijećnice ukloni spornu tablu na kojoj piše da su je zapalili "srpski zločinci", gradonačelnica Karić je odgovorila kako za vrijeme gradske administracije na čijem je čelu "neće biti promjene ploča".

"Srpski narod u Bosni i Hercegovini je konstitutivan narod i narod koji je ugrađen u temelje ZAVNOBIH-ovske Bosne i Hercegovine, ali osporavanje historijskih i sudski utvrđenih činjenica je nedopustivo", poentirala je gradonačelnica.

Iako je jasno da Ćosićev zahtjev nije ništa više od bestidne provokacije, koju je i prije nego što je Karić uspjela doći do riječi neobošnjačka inteligencija dočekala na volej – a među prvima Elmedin Konaković, šef Naroda i pravde – teško je ne biti razočaran reakcijom gradonačelnice, koja je, nimalo nevažno, i doktorica pravnih nauka. Nije, naime, pristojno pozivati se na sudski utvrđene činjenice, a onda ih hladnokrvno pogaziti.

Doktorica prava je apsolutno morala ukazati makar na jednu presudu domaćih sudova ili ICTY-a, u kojoj su paušalno osuđeni "srpski zločinci". Naravno, naći će na desetine presuda koje osuđuju zločince srpske nacionalnosti, pripadnike i starješine JNA, Vojske Republike Srpske, mnogobrojnih paravojnih formacija, kao i političkih lidera, itd. Niti jedna presuda, međutim, nije formulirana kao šovinistička parola, i to je gradonačelnica Karić morala uvidjeti, kad se već propustila osvrnuti na činjenicu da za uništenje Vijećnice i njenog neprocjenjivog knjižnog fonda, granatirane s položaja VRS-a, nikada niko nije konkretno odgovarao. Zna se da je Stanislav Galić u Haagu osuđen na doživotnu robiju zbog granatiranja Sarajeva, ali za konkretan zločin nad Vijećnicom, kulturocid i urbicid, nije niko nikad ni suđen, ni osuđen.

Malo prije gradonačelnice reagirao je istim povodom i njen stranački kolega dr. Dragan Stevanović, naglašavajući da nije uvrijeđen tablom na Vijećnici: "To nije uvreda za srpski narod, ja sam Srbin i ne osjećam se uvrijeđenim, više me vrijeđaju veličanja osuđenog fašiste Draže Mihajlovića ili osuđenih ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića."

Uglednom doktoru se nema šta zamjeriti, naročito ako se ima u vidu da je isti taj ugledni sarajevski ljekar i političar samo tri dana ranije bio žrtvom najprizemnijih uvreda od strane jednog od istaknutijih ratnih profitera i komandanata Armije BiH Hamdije Abdića Tigra. Stranka demokratske akcije, čiji je Abdić zastupnik u Parlamentu Federacije BiH, nije se ogradila od bestijalne uvrede Stevanoviću, u kojoj Abdić doslovno kaže: "J*** ti svaki član SDA staru." I ta Abdićeva psovka, i gromoglasna tišina koja je uslijedila (ako se izuzme protokolarni prosvjed SDP-a) mnogo vjernije odslikava odnos većinskog Sarajeva prema Srbima, nego nacionalna (ne)pripadnost bilo kojeg gradonačelnika, ili gradonačelnice.

Naposlijetku, obrazovanu, ali neobaviještenu gradonačelnicu neophodno je podsjetiti na još jednu pravno obvezujuću činjenicu u vezi sa sramnom pločom na Vijećnici. Naime, gradsko vijeće Sarajeva je još 2017. godine podržalo inicijativu tadašnjeg vijećnika Mire Lazovića za uklanjanje sintagme "srpski zločinci" sa sporne table. Lazović je tada u Gradskom vijeću argumentirao da natpis, takav kakav jest, "etiketira i vrijeđa i one Srbe poput Jovana Divjaka i Slaviše Šućura, koji su nosili uniformu Armije BiH".

"Ja nisam bio protiv table, već protiv formulacije 'srpski zločinci', koja je naprosto činjenično netačna", kaže o tome danas Miro Lazović za Prometej, podsjećajući na historijske činjenice da su "na brdima oko Sarajeva bili pripadnici Sarajevsko-romanijskog korpusa", te da niko neće moći negirati činjenice takve kakve jesu. On je dalje objasnio da je tim povodom oformljena i komisija sa zadatkom izmjene teksta ploče, ali da je od tada do danas sve ostalo samo mrtvo slovo na papiru, iako se pitanje sporne ploče kasnije pojavilo na dva-tri kolegija.

Da stvar bude gora, nikada nije razjašnjeno ni kako se sporna tabla uopće našla na zidu Vijećnice, jer ne postoji trag o tome ko je i kada naložio da se tabla postavi. O tome je svojevremeno govorio Igor Gavrić, tada kao predsjedavajući sarajevskog Gradskog vijeća, podsjećajući da Gradsko vijeće nikada nije donijelo odluku da se postavi bilo koja od mnogih ploča po Sarajevu, na kojima su etiketirani "srpski zločinci".

"Gradsko vijeće nikada nije donijelo takvu odluku niti je postavilo ijedno spomen-obilježje u gradu Sarajevu s takvim tekstom. Ako pogledate, masa tih ploča u Sarajevu počinje takvim tekstom koji kaže 'srpski zločinci su tog i tog dana ubili...'. Ne možemo uopšte doći do toga ko je inicijator postavljanja tih ploča, odnosno ko je davao odobrenje za njihovo postavljanje. Lokalne zajednice tvrde da nisu, Zavod za zaštitu istorijskih spomenika isto tvrdi da nije, niti je Grad Sarajevo. Ne znamo ko je dao odobrenje, ni način kako bismo pristupili tome", rekao je tada Gavrić. Prema njegovom uvidu, ploča je postavljena za vrijeme rekonstrukcije Vijećnice 2012. godine, te da je ploča ostala na istom mjestu i kad se radila fasada.

U petak navečer, 9. aprila, dobroćudno lice pokojnog generala Jovana Divjaka, Srbina koji je bio i ostao simbol otpora fašizmu i bezumlju, krasilo je Vijećnicu u znak sjećanja, istu onu na kojoj piše da su je spalili srpski zločinci. Tako se ne čuva obraz grada. I gradonačelnica Karić se sa tim što prije mora suočiti.

(DEPO PORTAL/md)