ZORAN BIBANOVIĆ/ U SJENI VUČIĆEVIH VAKCINA

Zašto poglavice BiH i Srbije ubrzano planiraju samit u Beogradu, čije ciljeve skrivaju od javnosti? Zbijaju redove?!


04.03.21, 10:21h

 

Preuzeto sa bloga upoznajtesvijetokonas.com

 

Još prije ratnog zločinačkog grabeža „sarajevski nadrealizam – tv serija Top lista nadrealista“ se na velika vrata preselio u politiku i evo preko četvrt stoljeća politički neonadrealizam vlada južnoslovenskim zemljama. Njegov značaj se ogleda u efikasnoj pljački svega postojećeg uz razbijanje zdravog razuma i uvođenje raznih predrasuda i predubjeđenja o bosanskohercegovačkim narodima i susjednim zemljama.


Svaki vid komunikacije između plemenskih poglavica i njihovih vojnika razdvaja ljude mnogostruko efikasnije od aktuelne pandemije virusa Covid-19, koji traži distancu. Politički neonadrealizam zbog efikasnije pljačke ne zahtijeva samo fizičku i socijalnu distancu od građana već i etnoterotorijalna razgraničenja radi lakšeg priključenja njihovih dijelova „matičnim zemljama“. Ostatak teritorije na koji su etničkim preseljavanjem sabijeni bošnjaci bi kao trebao biti politički nadrealno priključen Turskoj, po ugledu na stvarnu rusku enklavu Kalinjingrad (nekadašnji glavni grad Istočne Pruske na Baltiku).


U praksi politički neonadrealizam, sa uglavnom istim ratnim akterima, nastavlja stazom udruženog zločinačkog poduhvata koji je dokumentiran u Hagu na milionima arhivskih dokumenata.


I gle čuda! Naši politički neonadrealisti javno zbijaju redove. Šta je to nadrealizam i šta ih je to uznemirilo?


Nadrealizam je općepoznati umjetnički pokret nastao u Parizu (1924.) koji je Breton (André Breton) definirao kao “diktat misli, bez kontrole razuma, izvan svake estetske ili moralne preokupacije”. Breton je umjetnike novog smjera okupio svojim “Manifestom nadrealizma” i napore umjetnika usmjerio od borbe sa društvom u okretanje od stvarnosti, odnosno u istraživanje. Pokret je nadahnut radom Sigmunda Frojda, osnivača psihoanalize, razotkrivao podsvjesno koristeći sanjarske motive. Nadrealizam je počeo kao književni i politički pokret, ali je imao veliki uticaj na umjetnost fotografiju i film.

 

Kao i umjetnost koja se ne može zaustaviti, tako se i neonadrealna politika na Zapadnom Balkanu dalje razvija


Vrhunac ali i kraj četvrtvjekovnog političkog neonadrealizma na Zapadnom Balkanu sjajno oslikava susret na aerodromu Sarajevo (02. marta, 2021.) predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, od kojih jedan na susret pristiže u jednom od dva, tri helikoptera kojima Bosna i Hercegovina uopće raspolaže. Susret je oslikao predsjednika Vučića koji donosi poklon Bosni i Hercegovini, odnosno Federaciji Bosne i Hercegovine, u vidu pet hiljada doza vakcina protiv virusa Covid-19. Prije tog susreta je valjda predsjednik Vučić isti broj istih vakcina darovao entitetu Republika Srpska. Time je predsjednik susjedne države simbolički poslao još nekoliko neonadrealističkih poruka urbi et orbi.
 

Međutim, kao i umjetnost koja se ne može zaustaviti, tako se i neonadrealna politika na Zapadnom Balkanu dalje razvija. Javnost je saznala da se u Beogradu ubrzano planira održavanje samita Srbije i Bosne i Hercegovine. Politički neonadrealizam zemalja Zapadnog Balkana tako ulazi u svoju zrelu fazu tzv. stabilokratije (stabilnost režima uz aktivnu javnu saradnju aktera udruženog zločinačkog poduhvata). Kako je to moguće?


Sa ciljem odbacivanja odgovornosti za stanje u regionu bezidejna Evropa je na srpsku hegemonističku parolu „srpski svet“ spremno izbacila parolu Mini Šengen. U kolumni o malostonskim kamenicama sam svojevremeno citirao hrvatskog književnika, filozofa i poltičara Vladu Gotovca koji je definirao politički kaos i odsustvo suradnje između Hrvatske i Bosne i Hercegovine u kojoj još uvijek jedan drži kao ratni plijen imovinu i prirodne resurse drugog i gle čuda „mudro“ šuti:
“Motivi hrvatske politike u Bosni i Hercegovini bili su krivi, i zato ta politika nije uspjela. Sada je njezino glavno pitanje, kako spasiti ono što se spasiti da. Odgovor na to pitanje daje se sa nevjerovatnom ohološću, za koje postoji samo jedno tumačenje: provincijski gubitak mjere”- zabilježio je V. Gotovac.

 

Zašto političke poglavice u ovom slučaju Bosne i Hercegovine i Srbije ubrzano planiraju održavanje samita u Beogradu čije ciljeve mudro skrivaju od javnosti, ali i od sebe samih?


Uvjeren sam da nam veliki Vlado Gotovac ne bi zamjerio ako njegovu definiciju političkog kaosa i odsustvo saradnje primjenimo u ovom slučaju i na srpsku politiku u Bosni i Hercegovini.


Zašto političke poglavice u ovom slučaju Bosne i Hercegovine i Srbije ubrzano planiraju održavanje samita u Beogradu čije ciljeve mudro skrivaju od javnosti, ali i od sebe samih?


Očigledno je da se radi o zbijanju redova. Novija historija nas podučava da jedini smisao njihovog samita može biti korisna prevara koja bi za cilj imala otupljivanje eventualne oštrice buduće nepoznate američko-njemačke inicijative, jer, bože moj, zašto međunarodno politički intervenirati u trenutku kada se domaći pregovarači tako lijepo i mirno dogovaraju. Još ako samit krunišu jednim međudržavnim sporazumom, zašto će uopće američko-njemačka inicijativa, barem kada je riječ o odnosima Bosne i Hercegovine i Srbije?


Istovremeno, ako Njemačka planira praktičnu političku nastavu, metodom grupnog rada koja bi utopijski vodila do moderne funkcionalne industrijalizacije na Zapadnom Balkanu a la Bauhaus, a SAD favorizirala pop-art (narodna umjetnost) komercijalni pristup, onda su naše poglavice u pravu.


Budući hajdučki dogovor u Beogradu je i najavio predsjednik Vučić riječima kako su susjedi tu da jedni drugima konkretno pomognu (sa 5 hiljada vakcina mnogostruko manje vrijednosti od prošlogodišnje zanemarene i ismijane bosanskohercegovačke medicinske pomoći Srbiji) u trenucima dok nadležni u Bosni i Hercegovini blago rečeno mrljavo vode poslove pribavljanja vakcina. Uvjeren sam da će učesnici samita imati i priliku da obiđu i novopostavljeni veleveliki spomenik Stefanu Nemanji u Beogradu koji sa mačem u ruci simbolizira zaokruživanje politike “srpskog sveta” – dokle Turska, dotle Srbija.

 

Još ako samit krunišu jednim međudržavnim sporazumom, zašto će uopće američko-njemačka inicijativa, barem kada je riječ o odnosima Bosne i Hercegovine i Srbije?


Umjesto izgradnje koridora (četvrt stoljetno zidanje Skadra na Bojani), autoceste Vc (E73) Baltik – Jadran koji Bosnu i Hercegovinu izvodi iz saobraćajne izoliranosti i povezuje sa mrežom evropskih autocesta, obećana nam je, pod pokroviteljskom Turske, kružna autocesta za Beograd koja bi u nadrealnoj stvarnosti u kojoj živimo povezala stvarno nepostojeći “srpski svet” pravcem Sarajevo – Sokolac – Rogatica – Višegrad – Požega i dalje do Beograda. Ponuda izgradnje kružne autoceste Sarajevo – Beograd – Sarajevo političkih mentora sa istoka je objeručke prihvaćena od strane bosanskohercegovačkih političkih neonadrealista.


Veliki Vlado Gotovac je imao atribuciju i za takvo djelovanje: “Mi često prikazujemo svoju povijest tako da nas ni na što ne obavezuje, osim na ponos. Na diku! Iza tih pothvata ne stoji nikakav veliki program, neka ozbiljna ideja – u pitanju je nesposobnost da se povijest shvati u svom pravom značenju i da se prihvate posljedice tog značenja. Umjesto toga, sve može dobiti svoju priliku – i najveća budalaština”.


Javnost se nada sa turobnim raspoloženjem dolasku vakcina protiv virusa Covid-19, a o rezultatatima najavljenog samita BiH i Srbije u Beogradu nema pojma, kao što nemaju pojma ni političke poglavice. 

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

 

(DEPO PORTAL/ad)

 


Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook



Komentari - Ukupno 7

NAPOMENA - Portal Depo.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Depo.ba!
Prikaži još