Jelena Buhač-Radojičić je još kao dijete preživjela golgotu jasenovačkog logora, a na konferenciji za medije govorila je o filmu "Dara iz Jasenovca" i navela kako je ona, zaparavo, "Dara iz Jasenovca".

"Film vrsnog reditelja Predraga Gage Antonijevića, snimljen je na bazi moje istinite priče. Ja sam zapamtila kako su ubili brutalno, preda mnom, onu ženu koja je sakrila zlato u punđi, majka nije mogla da mi skloni pogled iako je okrenula moju glavu ka kecelji. Ta trauma ostala je trajno zabilježena, kao i trenutak kada su nas razdvojili od naše majke i kada su mi odnijeli brata. Nekada me sve te traume bude noću. Imala sam sreće. Spasila me je Diana Obekser-Budisavljević. Međutim, ni danas ne znam sudbinu moga brata, jer smo bili razdvojeni. Možda i moj brat živi negdje i ne zna da je Srbin, jer bio je samo beba", rekla je na početku Jelena, a prenosi Politika.

Buhač-Radojičić je tokom konferencije pokazala i logoraške kartone.

"Došla bih i na jednoj nozi samo da pokažem logoraški karton lično, da bi se skinula anatema s filma o Dari iz Jasenovca, gdje su neobaviješteni novinari napisali da se radi o 'srpskoj mitomaniji' i fikciji, da se Jasenovac nije dogodio i da nije bio logor za Srbe. Imala sam samo sedam godina, a već sam bila u logoru Jasenovac. Izgubila sam 89 članova bliže i dalje porodice. Jasenovac se zaista desio. Aušvic se zaista dogodio. Zato zaustavimo reviziju. Još smo živi. Sjećamo se. Budimo glas nevinih žrtava", rekla je Jelena.

Inače, u tekstu iz 2017. godine, Jelena je opisala kroz kakve sve strahote je prošla. Ustaše su joj ubili oca, brata, babu i djeda.

"Sa majkom Anom i dva brata Živkom (9) i Ilijom (2) stigla sam u aprilu u jasenovački logor Stara Gradiška. Bili smo stalno gladni, dobijali smo samo jedan obrok, a kažu da su nam u taj jedini obrok sipali sodu, ali vjerovatno ne dovoljno da nas ubije", priča Jelena.

Logoraši su stalno bili gladni, nije bilo soli, hljeba, a vodu su pili iz bunara koja se miješala sa fekalijama, jer su oko bunara zatvorenici vršili nuždu.

"Još se sjećam da sam stalno bila gladna, ali da mi je majka objasnila da smo u logoru i da nema hljeba. Sjećam se da sam stalno vadila mrvice iz njenog džepa", priča Jelena.

Razdvajanje od majke bilo je nešto najstrašnije za nju i braću, a nikada nije i neće zaboraviti vrisku mališana koje odvode od roditelja.

"To su slike koje ne blijede. Još vidim oca kako odlazi, vidim majku koja se rastaje sa mnom. Vidim baku koja glođe kosti, tu djecu koja plaču dok ih razdvajaju od roditelja", rekla je Jelena.

Jelena priča da ni poslije rata nisu nestale njihove nedaće, glad ih je pratila tokom odrastanja, majka je radila najteže poslove, tovarila drva... samo da bi njih dvoje prehranila.

"Nikada nisam odustala od brata Ike. On je po rođenju imao crveni biljeg na obrazu i sve se nadam da ću, kad prođe korona, možda imati više sreće. Mlađi je od mene. Tražila sam ga preko spiskova Dijane, preko filma koji je prije nekoliko godina snimao Tihomir Stanić a koji nije gotov. Nema arhiva od Zagreba do Jerusalima gdje nisam zavirila. Možda se ljudi poslije korone probude bolji i shvate da užas može svakoga da pogodi", sa očajom i nadom zaključuje Jelena.

Poruke uredništvu dva američka medija, "Varietyju" i "Los Angeles Timessu" uputili su Slavko Milanović, predsednik Udruženja logoraša Jasenovca, Smilja Tišma, narodni poslanik koja je takođe kao dijete bila zatočenik jasenovačkog logora, Gojko Rončević Mraović, preživjeli dječiji logoraš Jastrebarskog, kao i Lazar Kosanović, potomak Nikole Tesle. On je naveo i da je u toku ustaškog genocida na području NDH stradalo ukupno 91 čovjek prezimena Tesla.

"Zahvalni smo američkom narodu što je pružio spas Tesli, ali smo duboko potreseni izvještajem američkih novinara da Jasenovac nije postojao i da je djelo ’srpske mitomanije’. Srbi, Jevreji, Romi i antifašisti su umirali mučeničkom smrću, a neki od njih, poput rabina Isaka Danijela Danona i Vukašina Mandrape iskasapljeni su na komade. Njihova tragična sudbina, kao i brutalno ubijanje 13 članova porodice Teodora Hercla i 14 članova porodice Tesla, ostali su kao paradigma stradanja čitavih porodica u Jasenovcu. Ova poruka je skroman doprinos mene, kao jednog od živih potomaka velikog Tesle, u ime moje porodice koja se sjeća", napisao je Lazar Kosanović, prenosi "Politika".

(DEPO PORTAL/md)