Muhamed efendija Pandža rođen je 1897. godine u Sarajevu. Školovao se u Sarajevu i Istanbulu. Radio je u Ministarstvu finansija, bio profesor, član Ulema-medžlisa, te predsjedavao Muslimanskim dobrotvornim društvom Merhamet. Uređivao je časopise: Islamski svijet, Islamski glas, El-Hidaje, te pisao za Našu budućnost. Ulica u Sarajevu danas nosi ime po Pandži.

Prof. dr. Husnija Kamberović, bh. historičar, za Oslobođenje pojašnjava zašto se Pandža našao na spisku spornih ličnosti.

- Bio je učeni alim i preveo Kur’an. Alija Nametak je zapisao za njega da je bio jedini hodža koji je u vrijeme NDH sudjelovao u ustaškoj povorci kroz Sarajevo. Važio je kao germanofil, a najveća mu je zasluga angažman muslimana u 13. SS diviziji. Pored agitacije, tekstovi u kojima je hvalio Adolfa Hitlera i Antu Pavelića, učenje dove za Hitlera, te predvođenje grupe muslimana iz istočne Bosne u posjeti Anti Paveliću, bili su razlog zbog čega je osuđen na zatvorsku kaznu od 15 godina. Iz zatvora je izašao 1952, navodi Kamberović.

Dodaje da se Pandža razočarao u NDH, te je rješenje tražio u osloncu na Nijemce.

- Njegova agitacija za uključivanje muslimana u 13. SS diviziju nije donijela spas muslimanima istočne Bosne. Jedan je od osnivača Odbora narodnog spasa u Sarajevu, koji je tražio od NDH da štiti muslimane. Pokušao je organizirati jedinice koje je nazivao Muslimanski oslobodilački pokret. Međutim, zarobili su ga partizani, a kasnije i Nijemci. Bio je u Zagrebu u zatvoru, ali je, pod pritiskom muslimanskih prvaka, pušten na slobodu. Najspornija je njegova agitacija za uključivanje muslimana u 13. SS diviziju, te činjenica da je tekstovima u prvo vrijeme podržavao NDH, a potom Nijemce i vjerovao je da muslimanska omladina treba “slijediti put kojim se krenuli Hitler i Pavelić”. Postavlja se pitanje da li je to bio pravi put, ističe Kamberović.

(DEPO PORTAL/dg)