Samo nekoliko dana nakon što je predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija najavio svoju ostavku, počelo je iznošenje prljavog veša i o svim drugim članovima VSTV-a.

 

Naime bivša članica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Ružica Jukić. Objavila je post na Facebooku „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen?!!“, koji je uputila svim kolegama u pravosudnoj zajednici, svim medijima, svim stranim ambasadama, OSCE-u i OHR-u.

 

Ona je sigurno samo prva u nizu onih koji će u narednom periodu imati šta reći na ovu temu. Ako je suditi po onome što je navedeno u statusu, a shodno i brojnim drugim pokazateljima, spašeno pravosuđe značilo bi samo i isključivo smjenu svih članova VSTV-a, kao i donošenje novog zakona o VSTV-u.

 

Jukić je u samom uvodu napisala da kao čovjek, kao sudac i kao bivša dopredsjednica VSTV, ne može više da šuti i ne kaže istinu, jer smatra da je prije svega grijeh šutjeti i gledati kako se skriva istina pod plaštom „pravednosti“.

 

Tekst prenosimo bez intervencija:

 

    “Tražim od svih kolega sudaca, tužitelja, medija i međunarodne zajednice da me podrže u mom zahtjevu za ostavku pojedinih članova VSTV, na isti način kako su podržali ove, koji su tražili smjenu Milana Tegeltije, predsjednika VSTV.

 

    Nemojte dozvoliti da trun u nečijem oku vidite, a u drugom  oku ni balvane  ne vidite!

 

    Prije svega tražim ostavku članova vijeća: Gorana Nezirovića, ostavku Berine Alihodžić i  ostavku Selima Karamehić.

 

    Svoje traženje za ostavke pojedinih članova tražim iz slijedećih razloga:

 

    Član VSTV Goran Nezirović je ishodio da njegovu kćerku primi  u sud, tadašnji predsjednik Kantonalnog suda u Sarajevu Jasmin Jahjefendić, a onda je nakon toga taj predsjednik u pola mandata imenovan za suca Vrhovnog suda, iako se i ranije isto  prijavljivao za Vrhovni sud, pa nije prolazio, a radi se o kolegi, koji je barem o onome što sam čula veoma dobar parničar.

 

    Neka kaže kolega Nezirović, što je to tražio od predsjednika VSTV u vezi tog imenovanja!

 

   Zatim, zašto je kolega Nezirović, zadržao stan u Lukavcu, koji je dobijen na način da je protiv predsjednika suda podnesena kaznena prijava,  jer je protuzakonito dodijelio nekoliko stanova nekim  sucima, među kojima i kolegi Neziroviću, pa i sebi i da je predsjednik toga suda bio prvostupanjski proglašen krivim, ali je prvostupanjski sud samo iz njemu poznatih razloga rastezao postupak 10 godina i kada je došao predmet na Kantonalni, mogli su samo konstatirati da je predmet zastario.

 

    Savjestan sudac će vratiti ono što mu ne pripada i što nije na zakonu utemeljeno!

 

    Sve jedno, Kantonalno pravobraniteljstvo je tražilo da Goran Nezirović vrati stan, kao što su to uradili drugi suci u tom sudu i koji upravo zbog toga niti su napredovali, niti su prošli reformu pravosuđa.

 

    Kolega Nezirović je i napredovao i prošao reformu, a stan je zadržao i što je još gore ne plaća uopće režije na taj stan, pa su se kolege suci frapirali, jer postoji minimalno 10 takvih tužbi protiv kolege Nezirovića za neplaćanje dugova. Kolege se ustručavaju, da postupaju po predmetima, jer je kolega član VSTV, sudac je Vrhovnog suda F B i H i nije mu se dobro zamjeriti.

 

   Kada je poduzeće, koje distribuira toplotnu energiju objavilo spisak najvećih dužnika, označilo je kolegu Nezirovića na 9. mjestu, jer je tada prije 4 ili 5 godina imao duga oko 8.000 KM.

 

   Kolega Nezirović je iste odmah prijavio Agenciji za zaštitu osobnih podataka i isiti su morali ukloniti spisak sa stranice SODA LIVE.Rečeno mi je da su čak morali platiti i kaznu što su objavili spisak najvećih dužnika.

 

    O tome je pisao i CIN i prenijelo  samo nekoliko medija, ali znam da niti su reagirale kolege članovi VSTV, niti međunarodna zajednica, a ja sam to javno rekla na sjednici i prozvala kolegu, koji uporno priča da daje ostavku, ali se ne pomjera sa mjesta.

 

    Kolega Nezirović će uskoro dosjelošću steći pravo vlasništva na tom stanu.

 

    Isti, izgovara takve laži u javnosti, da ne koristi taj stan. Pa ne može koristiti i ovaj u Sarajevu i u Lukavcu, jer živi i radi u Sarajevu, ali ovaj u Lukavcu povremeno koristi i konačno, ako ga ne koristi, zašto nije predao stan vlasniku tj. Vladi Tuzlanskog kantona.

 

   Ja mislim da su ove dvije stvari sasvim dovoljne za ostavku a ima ih još mnogo.

 

    No, želim da kažem i za druge članove, zbog čega trebaju dati ostavku.

 

    Koleginica Berina Alihodžić je izabrana za članicu VSTV 2017. godine i na sjednici podvijeća je tražila svoje izuzeće kod izbora sudaca Općinskog suda Sarajevo i odmah nam predložila da imenujemo njenu sestričinu Bojanu Miralem za sutkinju općinskog suda u Sarajevu i mi smo je tada imenovali 2018.g.

 

    Imenovali bi i da to nije rekla, jer se radilo o dobrom kandidatu, koja jeste doista dosta puta konkurirala.

  

  No, tada je koleginica „pala“ u mojim očima, a još više kada sam vidjela da laže na poslednjoj sjednici vijeća.

 

   Dakle, kolege su se pobrinule da se imenuju ili prime nihovi srodnici u pravosuđu i bili su u sukobu interesa, a niti su dali ostavku, niti je netko od članova VSTV, medija, političara ili međunarodne zajednice to tražio.

 

    Oni po Zakonu o VSTV to nisu ni morali, ali po Pravilniku o sukobu interesa, su to morali učiniti.

 

    Dakle,  Pravilnik o sukobu interesa  se selektivno primjenjuje prema članovima VSTV.

 

    Udruženja sudaca i tužitelja šute, a pogotovo ova iz Federacije, jer vrlo dobro znaju tko je sa kime u rodbinskim odnosima.

 

    Kada je u pitanju koleginica Milijana Buha, sa kojom je navodno predsjednik razgovarao o imenovanju njene sestre, koja je već stručna suradnica,  na mjesto sutkinje, mogu reći slijedeće:

 

    Koleginica Milijana Buha prije svega ne dolazi iz pravosuđa, za razliku od ovih drugih kolega, nego ju je predložio Parlament B i H. Radi se o zlatnoj studentici, koja je doktor prava i predaje, kao docent na Pravnom Fakultetu u Banja Luci.

 

    Milijana Buha je postavljala pitanje mnogim članovima VSTV, kako to jedni mogu imenovati svoje srodnike, a za druge se traži ostavka zbog Pravilnika o sukobu interesa i navela da je njena sestra bila zlatna studentica i da radi već kao stručni suradnik, te da nije realno da ona nema pravo da konkurira za suca, a ovi drugi mogu.

 

    Dakle, oduvjek je u tom VSTV važilo pravilo da jedni mogu sve, a da drugi ne mogu.

 

    Što se tiče kolege Selima Karamehića o njemu imam pozitivno mišljenje, jer nisam primijetila ništa ekscesno u njegovom ponašanju.

 

    No, ako se držimo principa, protiv njega je SIP-a dostavila prijavu nekog građanina  da je u vrijeme rata držao pištolj u ustima tom čovjeku, koji je prijavio i napisao i broj predmeta gdje je dao tu izjavu.

 

    Očekivala sam da će nam kolega Selim dati makar neko pojašnjenje u vezi te prijave, ali nije dao nikakvo pojašnjenje. Niti je netko tražio od njega da se izjašnjava, niti da daje ostavku.

 

    Prijava je završila u Uredu stegovnog tužitelja i šta je dalje bilo neznam.

 

    Predsjednik je naveo i kolegu Slavu Lakića da treba podnijeti ostavku,ali smatram da je kolega Lakić, bez obzira što se vrlo često nismo slagali u mišljenju, jedan član pravosudne zajednice, koji ima integritet i  da dostojanstveno obavlja svoju funkciju.

 

    Što se tiče koleginice Biljane Simeunović, smatram da  na sjednicu VSTV, nije trebala unositi svoj osobni sukob sa predsjednkom VSTV iz razloga je nije mogla biti imenovana za Glavnog tužitelja u Bijeljini.

 

    Za to imenovanje, nije kriv Milan Tegeltija, nego zato zato što je u tom tužiteljstvu popunjena sistematizacija i nije nitko mogao doći izvan tog tužiteljstva, a druga stvar koleginica  Biljana je sama napustila intervju.

 

    To je istina, jer mnogi glavni tužitelji i predsjednici suda namjerno popune sistematizaciju da se ne može nitko prijaviti na tu funkciju sa strane, čak i prijete sucima i tužiteljima da će im smanjiti ocjenu ako se prijave na mjesto predsjednika ili glavnog tužitelja i to treba onda urediti ograničavanjem mandata predsjednika sudova i glavnih tužitelja na dva mandata.

 

    Nikakva izmjena zakona o tome ne treba, jer u zakonu piše da se mandat može ponoviti. Dakle, još jednom, a ne dok ga smrt ne zatekne ili napuni 70 godina, kako su to pojedini tumačili.

    Mnogo loših stvari je naslijedjeno od prvog i drugog saziva VSTV-a.

 

    Drago mi je, da je Milan Tegeltija, predsjednik VSTV dao ostavku, jer će time osloboditi VSTV,  da radi dalje na unapređenju rada pravosuđa, a i same članove VSTV, koji rade pod pritiskom i stresom, od kako je objavljen snimak.

 

    Drago mi je, jer je napokon shvatio da postoje određeni ljudi, koji ga po svaku cijenu, žele istjerati iz VSTV,  smatrajući da ima konekcije sa predsjednikom predsjedništva Miloradom Dodikom i da će se zbog toga srušiti država.

 

    Ali Milan Tegeltija, predsjednik VSTV, sam je sebi kriv za takvu percepciju.

 

    Pored toga, javnost će se upoznati sa time da li će biti bolje pravosuđe,  odlaskom Tegeltije iz  VSTV.

 

    Ja tvrdim da neće!

 

    Tvrdim i da pravosuđe radi robovskim načinom rada, a da su samo pojedinci, koji se mogu lako identificirati,  inficirali pravosuđe, jer imaju konekciju sa određenim kriminalnim krugovima, bili oni političari ili drugi kriminalci nebitno.

 

    Nisam se oglašavala, povodom ove ostavke, kao ni snimka, jer smatram da više nisam dio VSTV i da sam dok sam bila dopredsjednica VSTV, obavljala svoj posao sukladno propisima, a nisam ni željela da netko pomisli da branim predsjednika VSTV Milana Tegeltiju.

 

    No  pojedini mediji me prozivaju, pojedini građani, pišu ružne komentare, a ja sam bila sudionik određenih događaja i znam što je to istina, a što je laž izgovorena od pojedinih članova vijeća.

 

    Iskreno razočarana sam, kada sam vidjela da se Milan Tegeltija, nezna obraniti od kolega argumentima, za koje postoje i materijalni dokazi, nego povišenim tonom kaže da će tražiti ostavke članova vijeća Gorana Nezirovića, Berine Alihodžić, Slave Lakić, Selima Karamehić i Biljane Simeunović.

 

    Prije svega poznato mi  je da se Milan Tegeltija sastajao, sa svim političarima iz RS, koji ga pozovu, a koji su bili na nekoj funkciji, bez obzira kojoj su stranci pripadali  i ne samo sa političarima Srbima, nego i sa onima iz reda hrvatskog naroda, kao i onima iz reda bošnjačkog naroda.

 

    Poznato mi je da Milan nije nacionalista, niti šovinista, jer je živio sa ženom, koja je Bošnjakinja 4 godine.

 

    Nikada nas nije uvrijedio, niti na koji način u smislu nacionalnosti ili vjere.

 

    Zamjerila sam mu što koketira sa svima, a posebno sa međunarodnom zajednicom, kada je bilo očigledno da pojedinci, dostavljaju lažne informacije međunarodnoj zajednici, kako bi ocrnili jedan dio članova VSTV.

 

   Mislio je ako bude servilan svima, da će sve biti uredu!

 

    I rekla sam mu na sjednici da nije trebao ići na sastanak, koji je organizirao predsjednik predsjedništva Milorad Dodik, niti smatram da je morao ići sada na sastanak kod predsjednice Željke Cvijanović, jer je samo tako sebi naštetio i dao za pravo onima, koji ga kritiziraju.

 

    Ovo iz razloga, jer se neki članovi sastaju tajno sa političarima ili su vezani rodbinski, a ostaju čisti, jer javnost nije upoznata sa time.

 

    Pozivam Avdu Avdića, da  piše i o ovim članovima VSTV, koje sam  gore navela i da napiše nešto o slučaju „Memić“, a posebno da  prijavi tužiteljstvu, kao nadležnim, koji se bave istragom, da ima snimak na kojem navodno D. B. uzima 100.000,00 KM  od A. B.

 

    Dakle, Avdo ako  imaš taj snimak, onda ga pokaži nadležnim u cilju rasvjetljavanja slučaja, a vjerujem  da ga možeš lako i dobiti.

 

    Ja sam zbog ovoga gore svega navedneog, kada sam govorila kolegama  u lice, javno na sjednicama, osuđivana i njihovi mediji su me napadali, prikazujući u javnosti suprotno.

 

    Pozivam kolege članove VSVT sadašnje i bivše da kažu, ako imaju nešto o meni da li sam ja,  svog bližeg ili daljnjeg srodnika do 20 koljena, predložila ili sudjelovala u imenovanju istih na bilo koju pravosudnu funkciju?

 

    Zbog svega navedenog, očekivala sam bar jednom da će kolege, reći: “dajemo i mi ostavke, jer smo bili u sukobu sa Pravilnikom o sukobu interesa“, a ne da lažno moraliziraju da će oni dati ostavke, ako, predsjednik ne da ostavku.

 

    Nikada ovo pravosuđe,  a niti država neće krenuti pravim putem, ako se jednima dozvoljava sve, a drugima ništa, te  ako se ne procesuiraju svi jednako  za iste prekršaje i  za ista učinjena kaznena djela.”

 

Što se tiče materijalnih dokaza za gore navedeno navesti ću samo neke :

 

Izbor Berine Alihodžić za člana VSTV 2017. Dokaz:

 

Berina Alihodžić

 

zamjenik glavnog tužioca, Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo

 

član VSTV BiH

 

mandat: 9.2017-9.2021.

 

Berina Alihodžić rođena je 1956. godine u Sarajevu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu završila je 1981. godine.

 

Nakon sticanja diplome obavila je pripravnički staž u Općinskom tužilaštvu 1 Sarajevo 1982. godine, nakon čega je položila i pravosudni ispit 1983. godine.

 

Od 1984. do 2003. godine radila je u Općinskom tužilaštvu 1 Sarajevo kao zamjenik Općinskog tužioca.

 

U januaru 2004. godine imenovana je za tužioca Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo i tu dužnost je obavljala do aprila 2015. godine kada je izabrana za zamjenika glavnog tužioca ovog tužilaštva.

 

Za člana VSTV-a BiH izabrana je od strane kantonalnih tužilaca Federacije Bosne i Hercegovine u junu 2017. godine. Također je član Udruženja tužilaca Federacije Bosne i Hercegovine od 2001. godine.

 

Izbor Bojane Miralem  za dodatnu sutkinju u Općinski sud Sarajevo.

 

Službeni glasnik BiH, broj 10/18

 

Na temelju članka 17. stavak 1. točka 1., a u svezi sa člankom 33. Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08) i članka 61. Poslovnika Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 55/13, 96/13, 46/14, 61/14, 78/14, 27/15, 46/15, 93/16 i 48/17), Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće Bosne i Hercegovine je, na sjednici održanoj dana 21.12.2017. godine, donijelo

 

ODLUKU

 

O IMENOVANJU DODATNE SUTKINJE U OPĆINSKI SUD U SARAJEVU

 

I

 

Za dodatnu sutkinju u Općinski sud u Sarajevu, na period od dvije (2) godine, imenuje se Bojana Miralem.

 

II

 

Vijeće je nakon ocjene stručnosti kandidatkinje, sposobnosti pravne analize, komunikativnosti i sposobnosti prezentiranja, sposobnosti kandidatkinje da odgovorno, neovisno i nepristrano obnaša funkciju suca, uzimajući u obzir, između ostalog, dosadašnje radno iskustvo, profesionalnu nepristranost i ugled, ponašanje izvan posla, edukaciju i usavršavanje, objavljivanje znanstvenih radova, te druge aktivnosti u struci i ocjene kriterija podobnosti, ocijenilo da imenovana kandidatkinja u potpunosti ispunjava uvijete za imenovanje propisane u članku 43. Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine.

 

III

 

Imenovana će preuzeti dužnost 1.2.2018. godine i istu će obnašati do 1.2.2020. godine.

 

IV

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja.

 

V

 

Odluka će biti objavljena u “Službenom glasniku BiH”, sukladno članku 45. Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine.

 

Broj 04-07-3-106-5/2018

 

   prosinca 2017. godine

 

Predsjednik

 

Milan Tegeltija, v. r.

 

Jedan od dokaza za Gorana Nezirovića za stan:

 

Građani taksama plaćali stanove za sudije

 

06.07.2020

 

Trojica nekadašnjih sudija Općinskog suda u Lukavcu već 20 godina koriste stanove, nezakonito kupljene budžetskim novcem. Niko nije kažnjen jer je predmet zastario.

 

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

 

Tuzlanski kanton (TK) bi uskoro mogao ostati bez tri stana u Lukavcu koji su prije 20 godina kupljeni i dati na korištenje tamošnjim sudijama. Kupovinu je mimo zakona dogovorio predsjednik Općinskog suda u Lukavcu Nisad Omerović, a platila ih je Vlada TK-a. Iako ih je platila, Vlada nikada nije koristila stanove jer ih od prvog dana, osim Omerovića, koriste Goran Nezirović i Enver Ćosićkić, njegove bivše kolege iz Lukavačkog suda. Omerović i Ćosićkić su danas advokati, a Nezirović sudija Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) i član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV).

 

Kupovinu stanova istraživale su pravosudne institucije, ali nisu žurile da riješe slučaj. Omerović je nepravomoćno osuđen na uslovnu kaznu zbog zloupotrebe položaja, ali zbog zastare krivica mu nije potvrđena.

 

„Ispalo je da sam ja zaslužio uslovnu osudu i novčanu kaznu, a nisam. Zaslužio sam nagradu”, rekao je Omerović novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).

 

Vlada nije preuzela stanove, a bivše lukavačke sudije imat će mogućnost da 2022. godine postanu njihovi vlasnici.

 

Advokatu Nisadu Omeroviću je suđeno jer je kao predsjednik Općinskog suda u Lukavcu novcem sudskih taksi kupio stanove za sudije, ali je slučaj zastario

 

Sudska taksa za rate kredita

 

U lukavačkoj Ulici Ratka Perića se 1998. godine gradila zgrada „Esmeralda“. Predsjednik Nisad Omerović je odlučio da Lukavački sud podigne nešto više od 316.000 maraka kredita da bi kupio četiri stana u „Esmeraldi“, planirajući da ih otplaćuje novcem sudskih taksi. Taj novac je trebalo uplaćivati u budžet Tuzlanskog kantona. Uradio je to bez saglasnosti Vlade TK-a.

 

Omerović je kupljene stanove dodijelio sudijama: Goranu Neziroviću, Sulejmanu Hasanoviću i svom zamjeniku Enveru Ćosićkiću. Četvrti stan je dobio Omerović, odlukom njegovog zamjenika.

 

Omerović kaže da je ovo uradio kako bi sudije zadržao u Sudu: „Ja sam odlučio ovako: kupit ću i nek me se razriješi. Otići ću iz Suda, ali barem ću učiniti nešto dobro za ovu državu. Ostat će sudijski kadar u Sudu u punom sastavu, izuzev mene“.

 

Međutim, takav plan nije mogao biti ostvaren. Nedugo nakon podjele stanova Sud se našao u problemima. Prvo je ostao bez novca, zatim je Vlada preuzela vraćanje kredita banci, a onda je tokom reforme pravosuđa potpuno ugašen. Sud je kasnije ponovo počeo raditi, ali su sve sudije u međuvremenu našle nove poslove. Međutim, samo je Hasanović vratio stan kada se počeo baviti advokaturom.

 

„Ja sam smatrao da je to časno i pošteno da se to vrati, da to ne pripada meni više“, kaže za CIN.

 

Goran Nezirović je nastavio karijeru sudije u Kantonalnom sudu u Tuzli, ali su Omerović i Ćosićkić morali napustiti funkcije u pravosuđu. To je odlučila Nezavisna pravosudna komisija koja je početkom 2000-ih godina provjeravala podobnost sudija i tužilaca koji su trebali nastaviti raditi u reformisanim institucijama. Ova komisija, osnovana pod okriljem Ureda visokog predstavnika u BiH, smatrala je Omerovića i Ćosićkića odgovornim za kupovinu i dodjelu stanova pa je odlučila da zbog toga više ne mogu raditi kao sudije. Otišli su na nova radna mjesta, ali stanove su zadržali.

 

Pošto su stanovi plaćeni budžetskim novcem, Kantonalno pravobranilaštvo TK-a je smatralo da pripadaju Kantonu. Pravobraniteljica Fatima Alihodžić je 2008. godine savjetovala Vladu da od bivših sudija zatraži da se isele iz spornih stanova.

 

„(…) smatramo da je neophodno da Vlada Kantona pozove osobe koje koriste navedene stanove da iste vrate u posjed Vladi Kantona, a ukoliko to ne učine, da se protiv njih pokrenu postupci za iseljenje“, napisala je tada Alihodžić.

 

Dvije godine kasnije premijer Vlade Enes Mujić je zatražio da Pravobranilaštvo pokrene postupak za iseljenje kako bi spriječio bivše sudije da postanu vlasnici stanova. Mujić danas tvrdi da se ne sjeća detalja u vezi sa ovim slučajem.

 

Pravobraniteljica je uradila ono što je Vlada tražila od nje − tužila je Ćosićkića, Omerovića i Nezirovića za nezakonito korištenja stanova i tražila da ih vrate Kantonu. Poslije sedam godina Vlada je izgubila spor jer su Općinski i Kantonalni sud u Tuzli utvrdili da nije riječ o nezakonitom korištenju.

 

Uprkos tome što je Kanton vlasnik svih stanova, Vlada je do sada raspolagala samo onim koji je bivši sudija Hasanović dobrovoljno vratio. Vlada je taj stan 2015. godine dala na korištenje ratnom vojnom invalidu Daliji Bajriću.

 

Sudija Goran Nezirović je dobio na korištenje jedan od stanova u Lukavcu, a kaže da nije utjecao na kolege koje su rješavale ovaj slučaj na sudu

 

Zastara na zastaru

 

Tužba Kantonalnog pravobranilaštva nije bila jedini sudski postupak koji je vođen radi spornih stanova.

 

Još 2005. godine Tužilaštvo TK-a je optužilo bivšeg predsjednika suda Nisada Omerovića jer je novcem sudskih taksi otplaćivao kredit kojim je kupio stanove sebi i sudijama. Ova sredstva su morala biti uplaćivana u budžet TK-a pa su u Tužilaštvu smatrali da je time zloupotrijebio službeni položaj.

 

Bivši sudija Omerović je tvrdio da nije kriv i da Kanton nije oštećen jer su stanovi svakako njegovo vlasništvo. Međutim, sutkinja Alma Mulabdić je zaključila drugačije pa je Omerovića nakon četiri godine suđenja osudila na šest mjeseci uslovne kazne. Sutkinja Mulabdić kaže da je u to vrijeme u Sudu bilo malo sudija, a puno predmeta, ali se detalja u vezi sa predmetom nije mogla sjetiti.

 

I Omerović i Tužilaštvo su se žalili Kantonalnom sudu u Tuzli na ovu presudu: dok je Omerović tražio da ga oslobodi krivice, tužilac je tražio strožiju kaznu za bivšeg predsjednika.

 

Međutim, za razmatranje žalbi nije bilo vremena. Presuda sutkinje Mulabdić je donesena pred samu zastaru slučaja pa sudije Kantonalnog suda nisu mogle odlučivati o tome da li je Omerović kriv. Kada je predmet stigao do njih, već je prošlo deset godina od počinjenja krivičnog djela, što je značilo da ga mogu samo odbaciti.

 

„I prije nego što je predmet dostavljen na rješavanje po žalbi, nastupila je zastara krivičnog gonjenja“, kaže Indira Hadžimehmedović, predsjednica Kantonalnog suda u Tuzli.

 

Niko od sudija koje su bile uključene u suđenje Omeroviću nije disciplinski odgovarao. U to vrijeme predsjednici sudova nisu bili dužni obavještavati VSTV o slučajevima zastare. VSTV je tek kasnije naredio da se takvi predmeti prate kako bi Ured disciplinskog tužioca (UDT) mogao istražiti da li u tom postoji sudijska odgovornost. U UDT-u kažu da je za tu provjeru sada kasno jer je predmet zastario.

 

U međuvremenu su bivše sudije Lukavačkog suda dobile nove poslove i izgradile karijere. Nezirović je napredovao do sudije Vrhovnog suda FBiH i osmu godinu je i član VSTV-a. Omerović je Lukavački sud zamijenio advokatskim uredom, dok je Ćosićkić većinu svoje karijere proveo na mjestu direktora kantonalnog preduzeća „Spreča“. Od 2016. je advokat u Tuzli.

 

Tokom ovih godina stekli su i nove nekretnine.

 

Sudija Nezirović je nakon preseljenja u Sarajevo podigao kredit i kupio stan u glavnom gradu. On kaže da je zbog stana u Lukavcu odustao od otkupa stana u Bosanskom Šamcu u kojem je živio prije rata.

 

„Meni je se na kraju to zgadilo, meni je sasvim svejedno šta će od toga biti“, kaže Nezirović, tvrdeći da se slučaj lukavačkih stanova koristio kako bi se diskreditovala njegova karijera.

 

Omerović i danas živi u stanu koji je kupljen novcem sudskih taksi. U međuvremenu je naslijedio roditeljsku kuću i kupio stan u Sarajevu. Kaže da je nudio Vladi TK-a da stan u Lukavcu otkupi za novac, ali je Vlada ignorisala njegov zahtjev.

 

„Ja sam nudio da otkupim (…). Podvlačim to, ne bih li nekako sačuvao barem malo obraza“, kaže Omerović.

 

Pravobraniteljica Alihodžić je za CIN rekla kako ima saznanja da je advokat Ćosićkić kupio stan u Tuzli. On je odbio zvanično razgovarati o tome.

 

Jedan od dokaza  o pisanju medija za Selima Karamehić, a postoji i prijava u Uredu stegovnog tužitelja:

 

Ratna prošlost člana VSTS BIH: ‘Izvadio  je pištolj, ugurao mu cijev pištolja u usta i rekao da će pucati ako mu ne odgovori…‘

 

Sudija Selim Karamehić, prema svjedočenju Branka Radenkovića, ratne 1994. godine ugurao mu je pištolj u usta, a onda saborcima naredio da ga tuku.

 

Tužilaštvo Brčko distrikta, na čijem je čelu Karamehićev stari poznanik Zekerija Mujkanović, odbacilo je navode žrtve, iako je po zakonu bilo dužno da sprovede istragu. Sudija sumnjive ratne prošlosti u VSTS sjedi od 2017. godine.

 

“Nakon nekoliko dana, ne sjeća se tačno pošto je bio u nesvijesti od udaraca, došli su Karamehić Selim, Suljagić Mirsad, Gušo Nusret i Mirso iz ‘Metalca’, kada ga je Selim pitao: ‘Da li je istina da 50 tenkova čeka na Rači prelazak pa da krene u Brčko’? Na to pitanje nije imao odgovor, zbog čega je Selim izvadio pištolj, ugurao mu cijev pištolja u usta i rekao da će pucati ako mu ne odgovori. Nakon toga, Selim odlazi, jer ga je neko zvao, a ostaloj trojici je rekao: ‘Nastavite ga tući’”.

 

Maltretiranje, tvrdio je tokom 2013. pred Osnovnim sudom Brčko distrikta Branko Radenković, nastavljeno je sve dok se nije onesvijestio. U svjedočenju još stoji da je tog ljeta 1994. danima mokrio krv, a povrede bubrega niko mu nije sanirao… Radenković je bio pripadnik Vojske Republike Srpske.

 

Ovo su dijelovi iz presude pripadnicima 108. motorizovane brigade iz Brčkog Armije Bosne i Hercegovine Nusretu Guši i Mirsadu Suljagiću, koja je u posjedu Žurnala. Sudija Nijazija Kalender oslobodio ih je optužbe 15. jula 2013. godine.

 

Sudija Selim Karamehić, koji je, prema svjedočenju, zarobljeniku ugurao pištolj u usta, rekao da će pucati, a potom naredio brutalno premlaćivanje, danas sjedi u Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine. Te ratne godine, posvjedočio je i sam, bio je pomoćnik komandanta za pravna pitanja. Torturu nad Radenkovićem, dakako, negirao je.

 

Mirsad Suljagić i on su 3. avgusta 1994. godine obaviješteni da imaju ratnog zarobljenika koji je dovezen u kafanu ‘Bolji život’ u Maoči. Tada je Karamehić prepoznao Radenkovića. Nasilje je, dakako, negirao.

 

“Nikakvog nasilja prema zarobljeniku nije bilo. Ispitivan je o rasporedu vojske RS i rasporedu tenkova. Komandant Hajdarević nije bio zadovoljan dobijenim informacijama pa je Karamehića i Suljagića poslao da Radenkovića ponovo ispitaju. Ponovo su dobili iste informacije, nikakvo nasilje nije primjenjivano, ali je Karamehić ostavio mogućnost da je možda bilo povišenog tona. Zapisnika sa ispitivanja nije vođen, već je naknadno sačinjen. Karamehić nije imao pištolj niti ga je dužio”, stoji u svjedočenju člana VSTS BiH.“

 

 

(DEPO PORTAL/md)