Izvor: Oslobođenje

Piše: Edina Kamenica

Nataša Čengić, majka poznatog rukometaša Gorana Čengića, koji je u ratu likvidiran na sarajevskoj Grbavici zato što je pokušao odbraniti svoga starog komšiju, danas je zatvorila zauvijek svoje umorne oči.

Žena nevjerovatne energije i topline, plemićke krvi, s majčine strane, krvi koja je vodila do crnogorskog dvora, a s očeve strane potomak plemenitih ljudi, koji su, kao i Nataša, uvijek samo gledali kako da pomognu čovjeku.

Nikada nije preboljela smrt svoga sina Igora, Gorana je svake noći sanjala, a do kraja je bila sa svojim trećim sinom Roćkom, i sa unučadi, Srđanom i Vanjom, Goranovim sinovima, koji su brinuli o njoj.

Sarajevo, i cijela Bosne i Hercegoviona ostali su bez jedne posebne žene. Jednostavne, mudre, duhovite, obrazovane, mile, lijepe, svana i u duši.

Otišla je, nikad ni ne zaboravljajući šta je sve doživljavao na Golom otoku njen suprug Ferid Čengić, jedan od najbližih Titovih saradnika, prvi poratni gradonačelnik Sarajeva.

Otišla je i sa ranom u srcu jer dvorana na Grbavici nije ponijela ime njenog sina Gorana, a tako je prirodno bilo da baš tako bude.

Jer, Goran je bio sportista, nedaleko odatle je dao svoj život, na padinama Trebevića je ubijen.

Ali, eto.

Draga, draga teta Nataša, odmorite se konačno od ovog života.

Datum sahrane će biti naknadno utvrđen.

(DEPO PORTAL, BLIN MAAGZIN/md)