Još uvijek nemamo pojma na koji smo točno način dobili koronavirus, premda je sve izvjesnije da su šišmiši na nazgodan način upleteni u cijelu priču, a nemamo pojma ni što se točno događalo u tim prvim, ključnim danima širenja zaraze. Je li se proširila s mokre tržnice? Je li možda neprimijećena još puno prije nego što se vjeruje prešla i u druge krajeve svijeta? Gdje će izbiti iduće užasno žarište, poput onih u Wuhanu, Italiji i Sjedinjenim državama?

Nepoznanica je previše, a bitno ih je što brže i učinkovitije eliminirati, kako bismo isto mogli i s virusom SARS-CoV-2. Što ga bolje upoznamo, lakše ćemo suzbiti globalnu zarazu, a 'početna supernova' koju su preko karte svijeta nacrtali znanstvenici s Cambridgea i njihove kolege iz drugih europskih naučnih zajednica mogla bi dati odgovore na neka od važnih pitanja - prenosi Slobodna Dalmacija. 

'Supernova' s Cambridgea slikovito pokazuje kako se zaraza proširila preko cijele planete, usput mutirajući. Njihovo bi otkriće, vjeruju, moglo biti korisno u registriranju još nedokumentiranih slučajeva. Koristeći se složenim modelima, algoritmima i kompjutorskim simulacijama, rekonstruirali su kretanje virusa SARS-CoV-2 iz Wuhana u Europu i Sjevernu Ameriku.

Analizirajući njegovih prvih 160 poznatih genoma vjeruju da su došli do podataka koji bi mogli predvidjeti njegovo kretanje u budućnosti, kao i nastanak mogućih novih žarišta, a došli su i do jedne neočekivane spozneje - da je ova vrsta koronavirusa s nama možda još od rujna.

Došli su do još jedne neočekivane spoznaje: da je tip virusa najsličniji virusu koji napada šišmiše najčešći kod oboljelih iz Australije i Sjeverne Amerike. Ne onih iz Wuhana, kako bi se moglo očekivati prema scenariju s mokrim tržnicama.

Izvor: PNAS

Vjeruju da su utvrdili i način na koji je virus mutirao. Prema njihovim proračunima, razvio se u tri tipa, koje su nazvali A, B i C. Ovaj prvi genetski je najsličniji onom izvornom, nađenom na šišmišima i ljuskavcima. Od njega se razvio B, a nakon još dvije mutacije iz B je nastao C.

Tip A otkriven je kod pacijenata s područja Wuhana, no nije bio najčešći. Njegove mutirane verzije, podtipovi tipa A, nađene su u Americi i Australiji kod zaraženih koji su ranije boravili u Wuhanu.

Dominantni tip virusa u Wuhanu bio je tip B, a isti je tip otkriven kod oboljelih duž cijele Istočne Azije pa je tako otkrivena jedna ruta kojom se širio. Nije daleko dospio, a odgovor na pitanje zašto je tako mogao bi biti poprilično bitan. Autori studije spominju mogućnost da se jednostavno u tolikoj mjeri promijenio da je prešao u novi tip, no spominju i mogućnost da mu je širenje van granica Istočne Azije zaustavila otpornost stanovništva na taj tip SARS-CoV-2.

Kako objašnjavaju, moguće je da je tip B bio imunološki prilagođen za zarazu stanovnika Istočne Azije, no kad je u stanovnika izvan tog područja naišao na drugačije imunološke sustave, nije bio dovoljno snažan za izazivanje epidemije.

Kod oboljelih u Europi dominira tip C. Nađen je među prvim oboljelima u Francuskoj, Švedskoj i Velikoj Britaniji. U Italiju je, međutim, zaraza ušla iz dva smjera: preko Njemačke i Singapura. Taj singapurski podtip nije znatno zastupljen u kontinentalnoj Kini, nego u Hong Kongu, Singapuru i Južnoj Koreji.

Autori studije vjeruju da bi njihova analiza mogla pomoći u otkrivanju nedokumentiranih slučajeva, što bi omogućilo njihovu izolaciju i zaustavljanje širenja virusa i izbijanja novih žarišta zaraze.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)