Nastup u glavnoj ulozi Henriette u opereti “Madame Troubadour” Srećka Albinija u kazalištu Komedija 30. rujna ratne 1994. bio je njezin debi na kazališnim daskama.

Proteklo je otad 25 godina i primadona kazališta Komedije Sandra Bagarić proslavit će ih u studenom u matičnom kazalištu, i to naslovnom ulogom u novoj “Grofici Marici” - piše Jutarnji. 

Prije pet godina 20 godina karijere proslavila je humanitarnim koncertom u Lisinskom, sa Zagrebačkom filharmonijom, suprugom Darkom Domitrovićem na klaviru, Antom Gelom na gitari te s pjevačima Martinom Tomčić, Đanijem Stipaničevim, Ervinom Baučićem i Renatom Sabljak, sve pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića, a ove godine za jubilej i premijeru “Grofice Marice” zaduženi su prije svih redatelj Ozren Prohić te ravnatelj Komedije i dirigent predstave Krešimir Batinić.

- Zašto “Grofica Marica”? Pa Emmerich Kalman moj je najdraži skladatelj, on je Verdi u operetnom repertoaru: strastven, melodramatičan, kompleksne partiture, zahtijeva jake karaktere, dramski je interpretativno najzahtjevniji skladatelj. Govorni mu dijalozi traže glumstvenost te vladanje govornom tehnikom i scenskim pokretom te su gracilnost, šarm i koketnost jako dobrodošli. Uz “Groficu Maricu” obožavam i “Kneginju čardaša” koju sam igrala u više režija u nekoliko teatara. Dakle, Kalmanove heroine su vrhunac mog repertoara. Ova “Grofica Marica” će biti moderna, svježa, cijeli ansambl zbora, baleta i orkestra sa solistima uživa u trenutnim pripremama, opereta u kazalištu Komedija ima svoju publiku i vjerujem da će ovaj naslov dugo ostati na repertoaru – govori Sandra Bagarić koja je svojih 25 godina na sceni zapravo već počela slaviti i to koncertom The Best of Opereta & Musical s orkestrom Zagrebačke filharmonije 18. listopada u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Uz nju su nastupili i kolege iz kazališta Komedija – Đani Stipaničev, Vlatka Burić i Dražen Bratulić pod dirigentskom palicom, opet, Krešimira Batinića.

Program je bio presjek njezine karijere s djelima Straussa, Kalmana, Albinija, Lehara, Tijardovića, Domitrovića, Kabilja, Jusića.

- Vedre, lepršave melodije od čardaša do valcera te hrvatskih mjuzikl evergreena – kaže sopranistica koja je prije 27 godina, kao tinejdžerica, u tim užasnim, nemirnim godinama, iz ratnog Sarajeva došla u Zagreb.

Sve, ali ne i ‘kaj’

- Godine 1992. izlazim iz  Sarajeva, ostavljam dom, sigurnost, obitelj se rasipa, dolazim u Zagreb s neizvjesnošću i strahovima, ne ponovilo se... I dan danas fali mi sarajevski vedri duh, neopterećena raja, ćevapi kod Želje, tahan-halva iz “Egipta”, šetnje vrelom Bosne. U Sarajevu sam završila gimnaziju i flautu te sam paralelno polagala satove pjevanja kod prof. Lidije Nikolić. Flauta me nikad nije u potpunosti ispunjavala (premda me mama već vidjela u filharmoniji jer to je ipak sigurnije radno mjesto negoli biti pjevačica). Ali nemoguće je svirati flautu i pričati istovremeno, a znate mene, u priči sam najjača! Da nisam pjevačica, bila bih glumica... - smije se uvijek dobro raspoložena sopranistica.

Zagreb, pomalo distanciran, nekad na neugodan, a nekad na onaj “ljubim ruke milostiva” način, nerijetko s veseljem prihvaća osobe poput nje, srdačne, otvorene, optimistične.

Ostatak čitajte ovdje

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)