Svaka država ima mafiju, ali ovdje mafija ima državu. Ova poznata kovanica nastala 90-ih prošlog stoljeća za postkomunističke zemlje na Balkanu, aktualna je i u 21. stoljeću i bez ustezanja se može izreći za Albaniju nakon ovotjednog otkrića najtiražnijeg njemačkog lista Bild koji je u članku “Zašto gori Balkan” objavom tajnih snimki na kojima se čuje kako mafija naštimava glasove za Socijalističku stranku albanskog premijera Edija Rame, piše Jutarnji list.

Albaniju potresaju prosvjedi oporbe, uzgoj marihuane proširio se po cijeloj zemlji, a krijumčarenje droge postalo najvažnijom gospodarskom granom, prenosi njemački tabloid.

“Mi smo ovdje s misijom, da oslobodimo Albaniju od kriminala i korupcije, da je učinimo sličnom ostatku Europe”, rekao je na prosvjedima šef oporbe Lulzim Basha, lider Demokratske stranke (DP). Zemlja klizi u kaos, opisuje njemački Bild. Albanija se nalazi na raskrsnici - ili će biti demokracija, ili definitivno mafijaška republika. Rama, bivši gradonačelnik Tirane, prvi put je 2013. došao na vlast pobjedom nad DP-om dotadašnjeg premijera Salija Berishe.

Je li “albanska mafija” jedna od najopasnijih u Europi, kako će je opisivati u stručnoj literaturi ili je riječ o mitu, nastalom na urbanim legendama o opasnim kriminalnim skupinama s jugoistoka Europe. Odgovor na ovo pitanje nije ni lak ni jednoznačan. Neki čak olako ovisno o političkom gledištu i cijelom albanskom narodu skloni su pripisivati kriminogene karakteristike. Taj pridjev uglavnom treba gledati u kontekstu etničke pripadnosti ili jezičnog govornog područja kriminalaca. Čiji je isključivi motiv zarada novca i u čemu i albanski kao i oni drugih nacionalnosti ne biraju sredstva, ali kao i druge kriminalne skupine i njih određuje niz kulturoloških, tradicijskih, socioloških, geografskih i drugih osobina.

Primat u krijumčarenju heroina

Međutim, činjenica je i to desetljećima, da su kriminalne skupine iz Albanije, ali i Albanaca iz drugih država, jedne od najopasnijih - od Grčke, Italije, Njemačke, Belgije, zemalja Skandinavije, SAD-a; gdje se FBI već desetljećima bavi izučavanjem albanskih kriminalnih skupina i sprječavanjem njihove trgovine drogom kako na tlu SAD-a tako i u svijetu. Prošlogodišnji svjetski kongres šefova policija u Orlandu tematski se bavio poslovima albanske mafije.

Klanovi, krvno srodstvo, brakovi, krvna osveta, kult obitelji i specifičan set simbola i pravila odvajaju albanski sistem od klasične hijerarhije. Međunarodni stručnjaci procjenjuju da upravo ova mafija u svojim rukama drži oko 75 posto svjetskog tržišta narkotika. Ovog desetljeća na britanskom su tlu albanske krijumčarske skupine preuzele većinu trgovine drogom i unatoč brojnim zapljenama, policija i sigurnosne službe s njima teško izlaze na kraj. Jedan od razloga tomu svakako treba tražiti u samoj strukturi “albanske mafije”, zajednici izgrađenoj na obiteljsko hijerarhijskom principu, činjenici da u zemljama u kojima djeluju postoji jaka jezična barijera koja je prva prepreka snagama reda i zakona.

To je kao problem prepoznao i Dean Savić, koji je doktorirao na temu organiziranog kriminala i autor je knjige “Organizirani kriminal (ne)prepoznata prijetnja” u izdanju Jesenski i Turk od 2015. godine.

“Svijest o postojanju protumjera kao posebnog obilježja organiziranog kriminala bitno olakšava poduzimanje mjera za njegovo suzbijanje, kako na strateškoj tako i na operativnoj razini. Nažalost, u Hrvatskoj se tome ne posvećuje dovoljna pažnja, posebice u svezi obučenosti i opremljenosti službenika zaduženih za provedbu posebnih dokaznih radnji, ili educiranosti u znanju stranih jezika, odnosno regrutiranje i zapošljavanje izvornih govornika za jezike kojima govore kriminalne skupine koje predstavljaju ili bi mogle predstavljati problem (albanski, kineski, bugarski, rumunjski, turski i slično)”, piše Savić.

Nije nikakva novost i mudrost reći da je novac osnovni moto i pokretač svake kriminalne organizacije, da u njegovu zgrtanju nema ni ideoloških, političkih, vjerskih i nacionalnih granica kad je u pitanju suradnja kriminalaca. Pa tako ni “albanska mafija” nije zatvorena grupa već će da bi kao i druge kriminalne organizacije u državama u kojima djeluje ući u saveze s domaćim kriminalnim skupinama. U Srbiji je prema procjenama tamošnjih stručnjaka za kriminal u suradnji s domaćim kriminalcima “albanska mafija” legalizirala oko milijardu i pol eura od poslova s drogom kroz kupnju nekretnina, investiranjem u građevinski biznis i druge lukrativne poslove.

Kad je o Hrvatskoj riječ, prema neki procjenama policije i sigurnosnih službi Hrvatska je za albanske skupine uglavnom tranzitna država za prijevoz droge. Ali, s obzirom na to da smo turistička zemlja, da smo atraktivni za “pranje novca” sasvim sigurno dio novca zarađenog kriminalom “albanska mafija” investira i u Hrvatskoj u lukrativne poslove kao što su turizam i građevinarstvo i njihove prateće djelatnosti. Desetljećima albanske kriminalne grupacije u Zagrebu drže primat u krijumčarenju heroina hrvatskom dionicom takozvane balkanske rute, prostitucijom, krijumčarenjem zlata te ljudi od istoka prema zapadu, tvrde policijski izvori. 

Za razliku od ostalih, albanske kriminalne skupine uglavnom su tradicionalno zatvorene unutar obiteljsko-rodbinskih veza, tako da se među njih zbog njihovih običaja i jezične barijere iznimno teško prodire, bile su ocjene policijskih stručnjaka za suzbijanje organiziranog kriminala. Doduše, početkom rata zbog prijeratnih sukoba s dijelom ljudi iz podzemlja koji su stvaranjem hrvatske države stvorili dobre veze u vojno-obavještajnom establišmentu, dio njih napustio je Hrvatsku. 

Njemačke su tajne službe pomno pratile aktivnosti nekih istaknutih albanskih obitelji koje su bile pod nadzorom njihovih službi u Njemačkoj, a koje su svoje poslove proširile po cijeloj regiji pa tako i Hrvatskoj, a nije im promaklo da su ostvarili kontakte s najvišim državnim dužnosnicima.

U Zagrebu je 2011. godine s krivotvorenom hrvatskom putovnicom uhićen 50-godišnjak iz Peći Princ Dobroshi kojeg je FBI smatrao jednom od čelnih figura albanskoga kriminalnoga sindikata na svijetu. Međutim, Dobroshi je u intervjuima medijima sve to poricao i tvrdio da je u mirovini. Dobroshi je i 1993. godine bio uhićen zbog krijumčarenja droge u Norveškoj i osuđen je na 14 godina zatvora, ali je uspio pobjeći iz zatvora Ullersmo u Oslu. Tijekom bijega plastičnim je operacijama mijenjao izgled, bio je uhićen u Pragu 1999., izručen Norveškoj i pušten zbog dobrog vladanja 2005. godine, piše Jutarnji.

Zapadne tajne službe povezivale su ga i s Arfanom Qaederom Bhattom, radikalnim islamistom koji je planirao seriju terorističkih napada na izraelske i američke objekte u Norveškoj, Dobroshi je u intervjuu za češke novine rekao kako je upoznao Bhatta, no najoštrije je demantirao kako je imao ikakva saznanja o napadima.

Nastavak teksta čitajte ovdje.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)