niksicblog.wordpress.com

Ljevica uopšte ne djeluje u društvu. Ne radi sa ljudima. Ne obrazuje. Ne informiše. Nema svoje medije, političke škole koje bi informisale naprednu omladinu o internacionalnoj ljevici, o tome šta se dešava, koje inicijative postoje, koji trendovi, ideje, koja su to imena danas u svijetu, kakvu borbu vode, kuda idu.

Najveće ljevičarske partije “unas” uopšte se ne bave tim. Njihova aktivnost se svela na to kako doći na vlast, što je posve legitimno, ali problem je što u tom procesu pristaju da budu priljepci desnici, drugim riječima: legitimiziraju nacionaliste. Ili još jednostavnije: pomažu onima koje žele srušiti da ostanu na vlasti.

Sva njihova cerebralna aktivnost se svela na izbornu matematiku, studiranje zakona, procedura, kako doći na funkciju. Čitava članstva partija se pretvaraju u navijačku podršku svojih lidera u utrci za pozicije nadajući se i sami nekom zaposlenju preko partije.

To je jedina aktivnost kojom se ljevičarske partije bave, naravno pored smišljanja predizbornih slogana i, uslovno rečeno: obmana.

Čitava članstva partija se pretvaraju u navijačku podršku svojih lidera u utrci za pozicije nadajući se i sami nekom zaposlenju preko partije

U predizbornim kampanjama se bave populizmom, banalnim navijačkim državnim nacionalizmom koji uključuje neizostavni patriotizam, ljubav prema sportskim reprezentacijama i nacionalni ponos na internacionalnim takmičenjima.

Obraćaju se biračima kao da se radi o svjetini, nastojeći u njoj probuditi jeftinu emociju (pošto su se, izgleda, pomirili s tim da će im ikada podići svijest, da će im usaditi neke napredne ideje, obrazovati ih ičemu).

Što je najgore, ne obraćaju se progresivnoj omladini, inteligenciji (takvi im, valjda, ne trebaju, stvaraju previše problema, zadaju glavobolje) već se sa desnicom otimaju za mediokritete, za škart, za polupismenu, zatucanu svjetinu kojoj je svejedno ko će joj ugađati.

I po svemu ovome su saučesnici desnice u konzervativnoj revoluciji koja je pokrenula klizište: odron društva, odliv mozgova, tihi progon i masovno iseljavanje pismenih, naprednih, liberalnih, sekularnih, obrazovanih, sposobnih kadrova.

Ljevica mora djelovati u bazi. Ona, zapravo, tamo već postoji u daleko većoj mjeri nego u rukovodstvima ljevičarskih partija, među partijskim kandidatima i zastupnicima.

Ne obraćaju se progresivnoj omladini, inteligenciji (takvi im, valjda, ne trebaju, stvaraju previše problema, zadaju glavobolje) već se sa desnicom otimaju za mediokritete, za škart, za polupismenu, zatucanu svjetinu kojoj je svejedno ko će joj ugađati

Ljevici je potrebna slobodarska, progresivna partija radikalnih jurišnika ispred svoga vremena, na prvim linijama tehnološkog napretka, intelektualaca, inžinjera, naučnika, umjetnika, prosvjetitelja, progresivne inteligencije i omladine sa univerziteta, sa ulice, iz stvarnog života, onih koji svjedoče teroru korumpiranog etnonacionalističkog autoritarnog i dogmatskog režima u svakoj pori života.

Ljevici su potrebni izuzetni ljudi, kreativni, inovatori, u naponu snage, prosvjetljeni, nadahnuti, revolucionarnih ideja.

Ljevici su potrebni obični ljudi, roblje tender-kapitalizma, radnici bez posla, poduzetnici i poslodavci bez političkih “leđa”, svi oni koji su žedni pravde i slobode, svi oni koji su iskusili na svojoj koži ono o čemu knjige govore i “pametni knjiški ljudi” palamude, svi oni koji su reketirani, prevareni, zastrašeni, ucijenjeni, opljačkani od strane trotalitarnog režima etnonacionalista.

Ljevica je potrebna svima njima: žilava, borbena, prodorna, progresivna i slobodarska ljevica – da stane u odbranu i zaštitu slobode: slobode svakog od nas da slobodno i dostojanstveno živi, prosperira, raste, razvija se od sopstvenog rada i znanja.

Potrebna je radikalna reformatorska, ako ne i revolucionarna građanska ljevica da ustane protiv konzervativne hegemonije i dogme, protiv hijerarhijskog društva, protiv oligarhije i njihovih autoritarnih institucija i organizacija, protiv skorojevićkih ratnoprofiterskih eksploatatora siromašnih, neukih i nemoćnih.

Ljevici su potrebni obični ljudi, roblje tender-kapitalizma, radnici bez posla, poduzetnici i poslodavci bez političkih “leđa”, svi oni koji su žedni pravde i slobode, svi oni koji su iskusili na svojoj koži ono o čemu knjige govore i “pametni knjiški ljudi” palamude

Potrebna je partija koja će zaista ustati za slobodu i jednakost, jedna emancipatorska, progresivna i slobodarska snaga koja će uspraviti porobljene, nadahnuti i bodriti razočarane i obeshrabrene.

Ta ljevica na terenu mora djelovati kao pokret, kao sila društvene promjene, a u političkom životu to mora biti partija koja radi za društvo, za druge, a ne za sebe, partija “vanzemaljaca” koji utiču na stanje u zemlji, na stanje društva, na njegovu reintegraciju i to na najpozitivniji, najkreativniji i najprogresivniji mogući način, u potpunosti rasterećeni i oslobođeni klero/klepto/etnonacionalističke ideologije “krvi i tla” i sitnosopstveničkih interesa.

Ja poznajem mnogo takvih ljudi, ali vrlo malo takvih partija. Pogotovo ne onih koji se predstavljaju ljevicom.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)

Depo.ba pratite putem društvenih mreža Twitter i Facebook