Izvor: mojabih.oslobodjenje.ba

Piše: Ema Stupar

Veliku pažnju bh. javnosti privukao je uspješni pisac i vlasnik Instagram profila Omerovca Hazim Hadžić. Lik Omerovce i njene kćerke Minke svakodnevno nasmijavaju više od 98.000 pratilaca, oslikavajući sve nas i situacije u kojima se svakodnevno nalazimo, bili to kućanski poslovi, ljubavni problemi ili, recimo, snalaženje u vožnji. Iza njih stoji 23-godišnji student Odsjeka za teatar, film i medijsku pismenost u Beču, u kojem živi i radi već nekoliko godina.

Preseljenje u glavni austrijski grad, kao i svaki početak nečeg novog za bilo koga, bilo je vrlo zahtjevno i za Hazima.

- Iz jedne male sredine kakva je moja Kalesija sam došao u metropolu gdje važe potpuno drugačija pravila života. Ispočetka sam razmišljao o povratku, ali onda sam se navikao na ovu sredinu gdje na svakom koraku leže mogućnosti za samoostvarenje, prisjeća se naš sagovornik.

Beč je poznat kao grad raznovrsnosti u kome se mogu sresti skoro sve nacije svijeta, a otkrio nam je i posebnu ljepotu ovog mjesta...

- Između svih ovih različitosti nema tenzija, a ovaj grad je, ujedno, i najsigurniji grad na svijetu. Austrijanci su jako prijatni - neki kažu hladni i distancirani, ali to je zato što su navikli da svoju privatnost čuvaju za sebe i što rijetko na prozorima možete vidjeti bakicu kako "snima" komšiluk; ta ista bakica je vjerovatno zauzeta drugim stvarima, uz osmijeh nam priča Hazim.

Na svojoj koži nije osjetio nikakav oblik diskriminacije, mada, kako kaže, pojedinaca koji se protive dolascima migranata, kao i u svakom društvu, ima i u Austriji. Austrijanci se protiv ovoga bore još od samog dolaska jednog stranca u Beč.

- Kada tek krenete na fakultet, profesori i asistenti vas pozivaju da im se obratite ukoliko ikad i sa bilo kim u toj instituciji doživite bilo koji oblik nasilja i diskriminacije. Shvataju to vrlo ozbiljno i takvi slučajevi se sankcionišu, kaže Hadžić.

Gostoprimstvo i lijep pristup Austrijanaca učinili su da se Hazim danas osjeća ravnopravnim članom bečke zajednice, a većina njegovih prijatelja u Beču su iz bivše Jugoslavije. Privikavanje na život u drugom gradu podrazumijeva i obavljanje kućanskih poslova koje je ranije obavljala mama, a bh. navike zadržao je i u Beču.

- Volim imati stvari pod kontrolom, pa zato kuham, održavam stan, plaćam režije i ispunjavam sve obaveze koje jedna osoba ima u velikom gradu. Uz to slušamo našu muziku i kuhamo naša tradicionalna jela, jer iako smo promijenili adresu stanovanja, naša tradicija i domoljublje ostali su u nama, ističe on.

Profil Omerovca nastao je s ciljem nasmijavanja prijatelja, a danas nasmijava ljude širom naše regije, za koje je ujedno i najavio iznenađenje.

- Kao i većina lijepih stvari, i Omerovca je nastala spontano i neplanski, pa se ni sada ne planiram grčevito vezati za planove jer volim kada me život iznenadi. A novo iznenađenje koje mi je život priredio nastalo je zahvaljujući upravo profilu Omerovca i uskoro ću ga obznaniti široj javnosti, otkriva Hazim.

Do sada je ovaj duhoviti i talentovani mladić napisao čak četiri knjige. Prva knjiga je zbirka pjesama "Pečat na vodi" objavljena 2009., a nakon nje objavljen je roman "Zaljubljeni Oskar". Pred kraj srednje škole napisao je i svoj drugi roman, "Tvoje tijelo je moje tijelo". Međutim, posljednja objavljena knjiga, "Sve dok ne svane", doživjela je najveći uspjeh od dosadašnjih, a uz to je u 2018. najprodavanija knjiga u najvećoj bh. online knjižari.

- Posljednjom knjigom, koju sam posvetio svom narodu, potvrdio sam svoju ljubav prema pisanju, a o kvaliteti najbolje svjedoče oni koji su je pročitali i koji su joj omogućili epitet najprodavanija. Na tome im, zaista, hvala, ističe Hadžić.

Trudi se čitati što više i što raznovrsniji sadržaj, pa, kako kaže, nikada nisam imao nekog autora čiju je svaku knjigu imao na svojoj polici, a svaku novu s nestrpljenjem čekao.

​- Na moje pisanje uticao je Meša Selimović, a volim čitati Momu Kapora, pjesme Mike Antića ili Desanke Maksimović, tekstove Hemingveja, ali svako malo otkrivam nove autore i zaljubljujem se u njihove tekstove, kaže naš sagovornik.

Zbog brojnih obaveza u našoj državi, BiH posjećuje često, a za MojaBiH.ba otkrio je šta mu najviše fali u Beču i u čemu najviše uživa kada dođe u Kalesiju.

- Nedostaje mi da me dočeka večera kada dođem kući sa fakulteta i da roditeljima prepričam dan, mada moderne tehnologije udaljenost čine manjom. A kad dođem kući u Bosnu, uživam u najjednostavnijim stvarima - veče s društvom, putovanje sa roditeljima i posjeta selu iz kojeg je moj otac, priča nam Hazim.

Kada bi imao čarobni štapić kojim bi u našem društvu mogao promijeniti jednu stvar, promijenio bi mentalitet ljudi u onaj koji bi težio napretku, radu, rješavanju izazova i, između ostalog, jednakosti. Odličan savjetnik svima nama bila bi, smatra Hazim, prof. dr. Jasna Bajraktarević, čiji rad izuzetno cijeni.

- Raznolikost naroda u našoj državi trebamo posmatrati kao prednost i dobar slogan kojim bismo privukli turiste. Ali mislim da se i mladi sve više bude i da će baš oni načiniti promjene u našoj okolini, ističe Hadžić.

Za MojaBiH.ba iznio je i svoj stav o trendu odlaska mladih, pa kao glavne razloge istakao dva...

- Prvi je da je ljudima jednostavno - dosta! Dosta je više huškačke politike, konstantnog podsjećanja na rat i ratna dešavanja, podjela, nepotizma i korupcije i nepravde u sigurnosnom sistemu, i odlučili su otići, i neka su. Svako "bježi" iz one sredine u kojoj se ne osjeća sigurno. A drugi razlog jeste sama riječ "trend". Ljudi koji su stacionirani, imaju osigurane plate, krov nad glavom za sebe i svoju porodicu, napuštaju zemlju zbog trenda masovnih odlazaka, i onda "ako je komšija otišao u Minhen i dolazi par puta godišnje sa njemačkim bombonama i tragikomičnom pričom o životu na zapadu, zašto ne bi otišli moja žena i ja", šaljivo ističe naš sagovornik.

Neraskidiva nit sa domovinom neminovno postoji jer je njegova porodica u Bosni. Ali to nije jedina stvar koja ga vuče kući...

- Izuzetno smo bogati tradicijom, kulturom, inteligentnim i uspješnim ljudima koji su svjetski priznati i ne smijemo dozvoliti da sve to padne u sjenu aktuelne političke ili društvene situacije. Gdje god bio, nikada se ne vratiti tamo odakle sam krenuo - ne mogu. Jezik kojim pričam je bosanski, a i djela koja stvaram pisana su tim jezikom - sve u cilju da se naša država obogati plemenitim uspjesima koji imaju neprocjenjive vrijednosti. U kontekst stavljam velikane poput Danisa Tanovića, Aide Begić, Edina Džeke, Dine Merlina, Miralema Pjanića, Dženana Muse, a da ne spominjem rad ljudi u poljima nauke, medicine, tehnologije, čiji doprinosi osvjetljavaju našu historiju i pokazuju da smo mi, zapravo, jedna moćna grupa koja se samo treba ujediniti, zaključio je Hazim Hadžić.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)