U autobiografiji  "What Does This Button Do?" (Čemu služi ovo dugme?) pjevač Iron Maidena, Bruce Dickinson, je objasnio svoju priču o nastupu u ratnom Sarajevu.

Dickinson u autobiografiji na jedinstven način otkriva priče o odrastanju u Velikoj Britaniji, naglom usponu benda te o solo karijeri tokom koje je posjetio ratno Sarajevo. Doživljaje iz Sarajeva Dickinson opisuje na čak devet stranica knjige. "Ono što se dogodilo nije bilo ni približno onome što se trebalo dogoditi. Ono što se dogodilo promijenilo je način na koji gledam na život, smrt, druge ljude – i semafore", započeo je svoju priču o nastupu u ratnom Sarajevu, prenosi Index.

"Skupio sam bend, utovarili smo preko 200 kilograma opreme na 737 i otputili se vojnim čarterom u Split. Avion je bio napola pun vojnicima koji su nas gledali u laganoj nevjerici. Oni su bili plaćeni da srljaju u opasnost, a mi smo išli besplatno. Bila je zima u balkanskim planinama. Za tu sam priliku kupio ruksak. Vojničke čizme sam ionako nosio na koncertima, kao i stari kaput švicarske vojske koji sam imao u videu za pjesmu Tears of a Dragon, a ispod njega sam obukao vojnički prsluk iz doba kada sam bio u teritorijalnoj obrani. Imao sam puno džepova, bilo mi je toplo i ugodno, s time da sam na glavi još imao i vunenu kapu", opisao je put prema Sarajevu Dickinson.

Kada su došli do Splita odakle su u UN-ovoj opremi trebali odletjeti dalje za Sarajevo. Međutim, tamo ih je dočekao pukovnik koji im je rekao da se moraju vratiti nazad. "U svakom slučaju, nemamo slobodnih helikoptera i vrijeme je loše. Uz to, UN je saznao za cijelu stvar, a Akashi ne želi uznemiriti Srbe", rekao im je.

Međutim, Dickinson i bend nisu odustajali. Prišao im je Reutersov kamerman koji im je objasnio da je on Bosanac te da ih može uvesti u grad kroz tajni tunel koji se koristi za dostavu hrane. "Prijatelj sam predsjednika Izetbegovića. Nazovem ga i dobijem dozvolu“, kazao im je. Momci su odlučili riskirati, ostali su u Splitu.

"'Možemo ući u Sarajevo – možda', rekao sam. 'Postoji tunel. Ako se vratimo, nikada nećemo ući u grad, ali ako ostanemo, možda i uspijemo. U najgorem slučaju, ostajemo ovdje, pijemo jeftino pivo tjedan dana i napravimo koncert ovdje u blizini.' Zapravo, u najgorem slučaju srpske protuavionske granate ili mine mogle su nas raznijeti na komadiće ili nas je mogao pogoditi snajper. Glasali smo, uz moje obećanje da ako makar jedna osoba odluči ne ići, nitko neće ići, i nitko ga od nas neće zbog toga smatrati manje vrijednim. To sam ozbiljno mislio. Svi su bili za, uključujući i momke koji su bili malo uplašeni. Priznali su da ih je strah, ali su svejedno glasali za", opisuje Dickinson u autobiografiji. Među njima je bilo i momaka koji uopće nisu imali pojma gdje su se zaputili pa tako Bruce piše da je njihov publicist mislio da "ide na Glastonbury festival, ali bez ohlađenog vina Chablisa i velikih šatora".

Čitav tekst pročitajte OVDJE.

(Index, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/az)